REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9032/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.M., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. V.M., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 3. lipnja 2022., broj: 50. Pp J-3281/2019-32, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) okr. V.M. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura (dvadeset eura)/150,69 kuna (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa)[1] , u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. V.M. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna (što je bila protuvrijednost od 132 EUR-a ) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. V.M. je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.
3. Žalbe nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja okrivljenik u svojoj žalbi u bitnom navodi kako je osuđen bezrazložno, te da se presuda o njihovoj krivnji temelji isključivo na iskazu oštećene H.V., koja je lažno svjedočila.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenike proglasio krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio obranu okrivljenika koji je potvrdio kako je navedene zgode došlo do verbalne prepirke između njega i Helene Vlašić, i da ju je tom prigodom vrijeđao pogrdnim riječima, te na osnovu iskaza Helene Vlašić koja je potvrdila navode optužnog prijedloga, prvostupanjski sud je dao valjane razloge za odluku o krivnji okrivljenika, te je obrazložio zbog čega smatra da je okrivljenik ovakvim postupanjem iskazao izuzetnu drskost i nepristojnost.
6.3. Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.
7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetni prekršaj, što je blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.
10. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz čl. 6. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 20 do 170 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 kuna do 1. 280,86 kuna), kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 350 dem, što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 kuna do 1.325,00 kuna, odnosno, 25,58 eura do 175,85 eura). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
10.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna koja je unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), a koja je i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Narodne novine“ broj: 114/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi čl. 6., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.
11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20 eura u protuvrijednosti od 150,69 kuna prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. veljače 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
