Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50. Gž Ob-66/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. V. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. V. iz M., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P Ob-3/2021-17 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P Ob-3/2021-17 od 29. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je k.č. br. zgr. 915, kuća i dvor, površine 658 m2, upisane u z.k.ul. br. 2923 k.o. B.-B. V., na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to suvlasnički dio 65/1150, etažno vlasništvo E-14 - dvosobni stan, oznake stan 14, na drugom katu, površine 65,33 m2 i suvlasnički dio 8/1150 etažno vlasništvo E-24 – parking br. 6 neto površine 7,56 m2 bračna stečevina tužiteljice i tuženika, svakog u ½ suvlasničkog dijela (točka I izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da temeljem ove presude trpi brisanje prava vlasništva na ½ dijela naprijed navedene nekretnine upisane u z.k. ul. br. 2923 k.o. B. B. V. s njegovog imena i vlasništva uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva istog suvlasničkog dijela na ime i vlasništvo tužiteljice (točka II izreke) te da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 22.600,00 kn/2.999,53 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).
2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u ½ dijela temeljem bračne stečevine.
5. U ovom stadiju postupka nesporno je trajanje bračne zajednice tužiteljice i tuženika od 1986. do 2021. u kojoj je rođeno troje djece te da je za vrijeme trajanja bračne zajednice kupljen predmetni stan i parkirno mjesto u zgradi u B. V., označenoj kao čest. zgr. 915, upisanoj u z.k.ul. br. 2923 k.o. B. B. V.
6. Pošavši od utvrđenja da su stranke predmetnu nekretninu stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice i to sredstvima koje su stekle radom u vrijeme trajanja bračne zajednice, da stranke nisu prije sklapanja braka sklopile ugovor u svezi s raspodjelom imovine, da sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tuženika kojim je iskazivao da bi mu 90.000,00 do 100.000,00 KM za kupnju predmetne nekretnine darovao N. J. jer na tu okolnosti nije predložio, niti priložio nikakve dokaze, sud prvog stupnja utvrdio je da predmetna nekretnina predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20 u daljnjem tekstu ObZ) te da su stranke, pozivom na odredbi čl. 36. st. 3. ObZ, u jednakim dijelovima suvlasnici predmetne nekretnine.
7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
9. Tako je pravilno sud utvrdio da su stranke predmetni stan i parkirno mjesto kupili za vrijeme trajanja svoje bračne zajednice zajedničkim sredstvima odnosno da tuženik nije dokazao da bi predmetni stan i parkirno mjesto on kupio vlastitim sredstvima odnosno da bi mu za kupnju istog N. J. darovao između 90.000,00 i 100.000,00 KM slijedom čega bi isti bio njegova posebna imovina odnosno da bi stranke sklopile bračni ugovor kojim bi svoje financijske obveze ugovorile na različit način od onog koji je propisan zakonskim odredbama.
10. Na žalbene navode tuženika valja reći da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve odnosno kojim osporavaju tvrdnje protivnika i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219ZPP-a). Pri tome je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, što je tužiteljica u ovom postupka i dokazala (nespornu činjenicu da je stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice i to od zajedničkih sredstava ostvarenih radnom). Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza tvrdnje tuženika da predmetni stan i parkirno mjesto predstavlja njegovu posebnu imovinu odnosno činjenicu da bi mu N. J. darovao novac kojim je isti kupljen, bio je na tuženiku. Tuženik tijekom postupka nije dostavio u spis nikakve dokaze (dokumentaciju) iz koje bi naprijed navedene tvrdnje proizlazile. Isto tako tuženik tijekom postupka nije predložio niti imena svjedoka koje bi sud na navedene okolnosti saslušao. Posljedično tome tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da predmetni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu.
11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika o vršenju uvida u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-512/2021 koji se nesporno vodi između stranaka a nakon što je utvrdio, a koja činjenica u ovoj žalbenoj fazi među strankama i nije sporna, da predmet postupka u postupku broj P Ob-512/2021 nije nekretnina koja je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari. Nadalje valja reći da žalbeni navodi tuženika koji se odnose na osporavanje odluke prvostupanjskog suda o neprovođenju dokaza predloženih od strane tužiteljice, koju odluku suda tužiteljica prihvaća, ukazuju se neodlučnima.
12. Za utvrđenje činjenica vezanih za stjecanje predmetnog stana i parkirnog mjesta od strane tužiteljice i tuženika odnosno porijekla sredstava kojim je predmetni stan kupljen sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.
13. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 36. st. 1. i 3. ObZ-a kada je utvrdio da predmetni stan i parkirno mjesto predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da je tužiteljica suvlasnica istog u ½ dijela.
14. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
U Zagrebu 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš, v.r.
