1

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-379/2023-2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-379/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. B. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Lj. J.-P., odvjetnici iz K., protiv ovršenika B. R. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., radi odlučivanja o odgodi provedbe prijenosa, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima broj 31 Ovr-521/2022-4 od 25. ožujka 2022., dana 18. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima broj 31 Ovr-521/2022-4 od 25. ožujka 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 1. ožujka 2022. za odgodom provedbe prijenosa, odnosno odgode davanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje i usvoji ovršenikov prijedlog u cijelosti.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu ovršenika primjenom odredbe čl. 210. st. 2. Ovršni zakon („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) prvostupanjski sud smatra da isti nije osnovan. Naime, iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe isti sud zaključuje da ne proizlazi da bi kod ovršenika mogla nastati nenadoknadiva šteta niti je učinjeno vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, jer je sud stajališta da sama činjenica starosne dobi ovrhovoditelja i njegovih trenutnih primanja nije dovoljna da bi se odgodila ovrha, odnosno u ovom slučaju prijenos tražbine, s obzirom da je sam ovršenik dostavio u spis predmeta podatak o vlasništvu nekretnine, iz čega se zaključuje da ovrhovoditelj ima imovinu iz koje bi se kasnije u slučaju eventualnog uspjeha sa pravnim lijekovima koje je podnio ovršenik isti mogao namiriti, pa je sud stajališta da ovrhovoditelj sada na temelju pravomoćne odluke ima pravo zatražiti ovrhu protiv ovršenika.

6. U žalbi ovršenik tvrdi da u pobijanoj odluci nema razloga o odlučnim činjenicama, jer se obrazloženje pobijanog rješenja u pretežnom dijelu svodi da reproduciranje sadržaja ovršenikovog prijedloga za odgodu ovrhe i očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog, dok se obrazloženje rješenja svodi na reprodukciji čl. 65. st. 1. OZ-a i tvrdnju da ovršenik nije učinio vjerojatnim nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, dok se na konkretne razloge koji su izneseni u prijedlogu prvostupanjski sud ne osvrće.

7. Ponavljajući izračun visine potraživanja koje potražuje ovrhovoditelj i koji na dan pisanja žalbe ovršenika iznosi 548.551,97 kn, ovršenik i dalje brani tezu da se u slučaju postupka po izvanrednim pravnim lijekovima isti ne bi mogao naplatiti iz ovrhovoditeljeve mirovine koja može iznositi nekoliko tisuća kuna mjesečno, a kako predmet ovrhe može biti samo 1/3 mirovine koja prema stavu ovršenika ne može iznositi više od 1.000.00 do 1.500,00 kn, taj iznos prema njegovoj tvrdnji ne podmiruje niti iznos zakonske zatezne kamate koju bi ovršenik imao pravo naplatiti  u slučaju ostvarenja razloga za protuovrhu, ukazujući pritom da sud gubi iz vida brojna ograničenja koja se odnose na provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine na nepokretnoj imovini koja dužniku služi za stanovanje, posebno ako nema druge imovine, kao što je to očito slučaj sa ovrhovoditeljem, slijedom čega ovršenik tvrdi da gornji navodi upućuju na zaključak da ovrhovoditelj nije dobrog imovnog stanja.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio, a s obzirom da ovršenik sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), koji svoju pravnu primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, da ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena i jedna bitna povreda odredaba postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, kako je po prijedlogu ovršenika valjalo primijeniti odredbu čl. 210. st. 2. u svezi s čl. 65. OZ-a, prije svega valja istači da za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a, a kako je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata, ovršenik je prema mišljenju ovog suda ispunio posebnu pretpostavku iz čl. 65. st. 1. OZ-a, jer nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine br. 70/19) nije moguće podnijeti reviziju bez da ju je prethodno dopustio Vrhovni sud. Stoga odredbu čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a treba tumačiti upravo u duhu zakonske izmjene koja je definirala pretpostavke za podnošenje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, što znači da podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije treba smatrati u kontekstu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a podnesenim izvanrednim pravnim lijekom, što se međutim, ne odnosi na podnesenu ustavnu tužbu kako to pogrešno smatra ovršenik.

10. Nadalje, kako se u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a pod nastankom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, na koju ukazuje ovršenik tijekom postupka, podrazumijeva šteta koju bi isti trpio u slučaju da stavljanjem izvan snage ovršne isprave ne može kraj visine ovršne tražbine i imovinskih prilika ovrhovoditelja ostvariti povrat ovrhom naplaćene tražbine, s obzirom da ovršenik ističe da je ovrhovoditelj u mirovini i da bi se iz iste mjesečno mogao namiriti u visini od 1.000,00 do 1.500,00 kn, pa da bi povrat ovršenih sredstava samo od mirovine bio nemoguć s obzirom na iznos tražbine, a da od imovine ovršenik ima samo kuću u kojoj živi, ovaj sud je mišljenja da za ocjenu osnovanosti prijedloga ovršenika prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi da li bi doista ovršenik da uspije s revizijom teško povratio tražbinu koju ovrhovoditelj temeljem naznačene ovršne isprave ima prema ovršeniku, s obzirom da nije utvrdio koliko iznosi mirovina ovrhovoditelja, da li je eventualno opterećena kakvih drugim dugovanjem, da li isti ima osim kuće u kojoj stanuje, s obzirom na mogućnost ograničenja u pogledu ovrhe na nekretninama na koje ukazuje ovršenik, još neke imovine iz koje bi ovršenik mogao u protuovrsi naplatiti eventualno potraživanje, slijedom čega je prema stavu ovog suda ostalo nedovoljno raspravljeno činjenično stanje, a posljedično tome i pogrešno primijenjeno materijalno pravo kad je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom provedbe prijenosa tražbine izravnom naplatom.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćanjem žalbe ovršenika ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud detaljnije i preciznije, po potrebi i provođenjem rasprave utvrditi koliki je iznos ovršene tražbine, imovinske prilike ovrhovoditelja te nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga ovršenika.

U Varaždinu 18. kolovoza 2023.