REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 976/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Nikola Delić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika AWT International d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 52/1, koga zastupa punomoćnik Darko Terek, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-367/2018-3 od 23. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-79/17-23 od 17. svibnja 2018., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik dao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. ožujka 2017. te da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev da se tužitelja vrati na radno mjesto komercijaliste (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), a zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen je u cijelosti (točka III. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik dao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. ožujka 2017. te da radni odnos nije prestao. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto komercijaliste kao i u točkama II. i III. izreke te je u tim dijelovima predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 11. i 12. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak odnosno da nižestupanjske presude preinači u smislu revizijskih navoda.

4. Tuženik u odgovor na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnjama o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točaka 11. i 12. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8.1. Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude ne proturječe same sebi, niti razlozima koji su u njima navedeni te sadržavaju razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje revidenta da postoji proturječnosti između iskaza svjedokinje ŽL i onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima drugostupanjske presude, jer iz iskaza navedene svjedokinje jasno proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 7. ožujka do 13. ožujka 2017. primio 244 e-mail poruke, a da nijednu nije pročitao, niti je na ijednu od tih poruka odgovorio, a kako to i navodi drugostupanjski sud u razlozima svoje odluke.

8.2. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP-a kao neobrazložen nije uzet u razmatranje.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 20. ožujka 2017. te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

11. U revizijskom stadiju postupku sporna je dopuštenost tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

12. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao polazeći od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

-da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos 1. svibnja 2008. za radno mjesto terenskog komercijaliste te da su stranke 1. svibnja 2011. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto,

-da je tuženik 20. ožujka 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog 1. svibnja 2011.,

-da se u odluci o otkazu navodi: da je tužitelj tijekom rada kod tuženika povremeno činio povrede radnih obveza radi kojih mu je 4. studenoga 2015. izdano i upozorenje te da se odnos tužitelja prema radu i poslovnom obvezama stalno pogoršavao i kulminirao u razdoblju koje je prethodilo donošenju odluke o otkazu; da je tužitelj u prvim mjesecima 2017. prekinuo svaku komunikaciju s neposredno pretpostavljenima na način da se nije javljao na pozive, nije odgovarao na poruke i nije dolazio na zakazane sastanke, pa da je tako voditelj prodaje potvrdio da tužitelj 27. veljače 2017. nije došao na sastanak komercijale u ABC, a da izostanak ničim nije opravdao; da je voditelj prodaje VL **.**.2017. elektroničkom poštom izvijestio poslodavca da mu se tužitelj prestao javljati na telefonske pozive, da uopće ne zna što radi unutar radnog vremena, jer da na postavljene zadatke ne odgovara i da ne šalje nikakve informacije o obavljenim poslovima; da je u razdoblju od 7. ožujka 2017. do 13. ožujka 2017. tužitelj primio 244 poruke e poštom, te da nijednu nije pročitao, niti je na njih odgovorio; da je tuženik zbog neodgovornog i nekorektnog postupanja tužitelja prema poslodavcu i poslovnim partnerima izgubio povjerenje u dobre namjere tužitelja kao radnika,

-da je temeljem odluke o otkazu i iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 7. ožujka 2017. do 13. ožujka 2017. nije komunicirao s poslodavcem, niti odgovarao na primljene poruke elektroničke pošte, a što je potvrdila u svom iskazu svjedokinja ŽL, rukovoditeljica informatike kod tuženika, koja je iskazala da je izvršena provjera aktivnosti tužitelja u e-pošti u tom razdoblju te da je utvrđeno da je tužitelj primio 244 maila, a od toga da je bilo 0 odgovorenih i 0 otvorenih,

-da je voditelj prodaje VL u svom iskazu potvrdio da je izostala svaka komunikacija s tužiteljem od kraja veljače i da je početkom ožujka 2017. o tome izvijestio poslodavca, a da je navedeno potvrđeno i iskazom direktorice prodaje kod tuženika,

-da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju službeni mobitel isključen naknadno tj. 15. ožujka 2017., pa da, stoga, tvrdnje tužitelja da nije mogao odgovarati na pozive mobitelom nemaju podlogu u sadržaju provedenih dokaza,

-da je ugovor o radu tužitelju otkazan zbog događaja i postupanja tužitelja u razdoblju od 7. ožujka do 13. ožujka 2017. u kojem tužitelj nije komunicirao s poslodavcem te nije odgovarao na primljene poruke putem elektroničke pošte,

-da opisano postupanje tužitelja ima karakter osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer ukazuje na upornost u ignoriranju bilo kojeg vida poslovne komunikacije tužitelja s nadređenima, a što je poslodavac ocijenio neodgovornim i neposlovnim,

- da svi ostali razlozi koji se navode u odluci o otkazu, a tiču se ranijeg upozorenja tužitelju na obveze iz radnog odnosa i primjedbe poslovnih partnera na njegov rad, potvrđuju gubitak povjerenja poslodavca prema tužitelju kao radniku,

-da činjenica da tuženik nije mogao s tužiteljem uspostaviti kontakt opravdava iznimku od obveze pozivanja radnika na iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR).

13. Tužitelj u reviziji, u bitnom, navodi da u vremenskom razdoblju od 15 dana koje prethodi predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu nije počinio osobito tešku povredu radne obveze, a da događaji i radnje tužitelja iz ranijeg razdoblja ne mogu biti predmet izvanrednog otkaza. Ustraje u tvrdnjama da mu je prije odluke o otkazu mobitel blokiran od strane tuženika te da nije imao mogućnost pristupa internetu i e- mail porukama kao i tvrdnjama da mu odluka o otkazu nije pravilno dostavljena i da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a.

14. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati smo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. Imajući u vidu:

-da je tužitelj u razdoblju od 7. ožujka do 13. ožujka 2017. primao elektroničku poštu koju nije čitao, niti na nju odgovarao,

-da se tužitelj u navedenom razdoblju nije javljao ni na telefonske pozive te da poslodavac nije znao što tužitelj radi unutar radnog vremena, jer na postavljene zadatke nije odgovarao, niti je slao informacije o obavljenim poslovima,

-da se posao tužitelja kao terenskog komercijaliste sastojao u obilaženju radnih lokacija – prodajnih poslovnica poslovnih partnera tuženika na području cijele ABC te da je tužitelj jedino putem navedenih načina komunikacije mogao biti dostupan tuženiku kao poslodavcu,

prema ocjeni ovog suda tuženik je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Opisano ponašanje tužitelja (ignoriranje komunikacije s poslodavcem u razdoblju od 7. ožujka do 13. ožujka 2017.) predstavlja dovoljan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR- a, a odluka o otkazu donesena je u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

17. Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a kada su zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te da radni odnos nije prestao.

18. Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (poslodavac s tužiteljem nije mogao uspostaviti kontakt), nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju da iznese svoju obranu (čl. 119. st. 2. ZR-a).

19. Slijedom iznesenog, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Tvrdnje revidenta da mu odluka o otkazu nije pravilno dostavljena nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke kraj činjenice da je tužitelj uredno podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu, sve sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a.

21. Revizijskim navodima da mu je tuženik otkazao i blokirao mobitel tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a revizija se u smislu u smislu odredbe čl. 386. st. 1. ZPP-a ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Slijedom svega iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil