Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1590/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika J. d.d., OIB: …, iz C., zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3193/21-48 od 25. svibnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3193/21-48 od 25. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J. d.d., C., OIB: …, platiti tužitelju N. B., Z., OIB: …, iznos od 55.100,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužitelju N. B., Z., OIB: … naknaditi tuženiku J. d.d., C., OIB: … parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 9. lipnja 2022. zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik je 20. lipnja 2022. podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neutemeljenu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema obrazloženju presude tužitelj je 9. kolovoza 2010. doživio nezgodu na šetalištu u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Nezgoda se dogodila na parkiralištu Hotela Z. na način da je tužitelj pao zbog lanca postavljenog preko šetališta kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralište hotela. Tužitelj je protiv tuženika vodio postupak za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Rijeci broj P- 2165/11 u kojem je 17. travnja 2014. donesena prvostupanjska presuda koja je 5. veljače 2018. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Rijeci broj Pž- 5813/14. U ovom postupku tužitelj traži daljnju štetu nastalu nakon donošenja prethodnih presuda tvrdeći da je došlo do bitnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja kao izravne posljedice predmetnog štetnog događaja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja tužitelj traži isplatu iznosa od 55.100,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate. Tuženik je osporavao da bi nakon pravomoćnosti presuda kojima je odlučeno o naknadi štete kod tužitelja došlo, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, do takvog pogoršanja zdravstvenog stanja koje bi opravdavalo daljnje zahtjeve tužitelja. Rješenjem od 24. listopada 2018. prvostupanjski sud je dopustio C. o. d.d. Z. sudjelovanje u ovoj parnici kao umješača na strani tuženika, budući da je tuženik na dan štetnog događaja 9. kolovoza 2010. kod tog osiguratelja imao policu osiguranja od odgovornosti prema trećima.

6. Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2165/11 od 17. travnja 2014. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5813/14 od 5. veljače 2018. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 9. kolovoza 2010. pao preko lanca kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralište hotela u vlasništvu tuženika i ozlijedio se te da mu je u tom postupku pravomoćno dosuđena naknada imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 118.160,00 kn. Utvrđeno je da je glavna rasprava kod Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu P- 2165/11 zaključena 7. ožujka 2014., a presuda i rješenje doneseni su i objavljeni 17. travnja 2014.

7. Radi utvrđenja činjenice je li kod tužitelja od donošenja prvostupanjske presude 17. travnja 2014. došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja prvostupanjski sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju te proveo medicinsko vještačenje po specijalistu kirurgu i specijalistu psihijatru. U svom nalazu i mišljenju vještaci su naveli da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na zdravstveno stanje opisano u presudi Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2165/11-51 od 17. travnja 2014. Iz priložene dokumentacije utvrđeno je da se tužitelj kontinuirano nastavio liječiti radi tegoba u području lijevog kuka. Vještak kirurg se očitovao o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova i straha te je naveo da je s kirurškog aspekta kod tužitelja došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti od 5% koje se očituje u daljnjim bolovima u području lijevog kuka. Danom pogoršanja vještaci smatraju 21. ožujka 2014. kada je nakon kontrole kod traumatologa predviđen novi operacijski zahvat. Navedeni zahvat učinjen je 16. travnja 2014., dakle prije donošenja presude Trgovačkog suda u Rijeci. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno je da je s psihijatrijskog stanovišta došlo do pogoršanja u vidu produbljivanja simptomatike psihičkog poremećaja i razvoja PTSP-a za daljnjih 5%. Objedinjeno ukupno realno pogoršanje iznosi 8%. Tužitelju je zbog operativnog zahvata 16. travnja 2014. trpio bolove i strah te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 45 dana po 2 sata dnevno te još 90 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. U vezi naruženosti nema pogoršanja.

8. Ocjenom nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj saznao za pogoršanje svog zdravstvenog stanja 21. ožujka 2014., nakon kontrole kod traumatologa, kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je i učinjen 16. travnja 2014. Nadalje je utvrdio da je tužitelj za postojanje i opseg štete koju je pretrpio pogoršanjem zdravstvenog stanja saznao kako slijedi:

- za postojanje i opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti objedinjeno s kirurškog i psihijatrijskog stanovišta od 8% saznao je najkasnije dan nakon učinjenog operacijskog zahvata 16. travnja 2014., dakle 17. travnja 2014.,

- za postojanje i opseg pretrpljenih fizičkih bolova saznao je 12. travnja 2014., odnosno 56 dana nakon operacijskog zahvata, kada je prema nalazu vještaka prestao trpjeti bolove,

- za postojanje i opseg pretrpljenog straha saznao je nakon 6. lipnja 2014., odnosno, 50 dana nakon operacijskog zahvata, kada je prema nalazu vještaka prestao trpjeti strah,

- za postojanje i opseg potrebne tuđe pomoći i njege saznao je 30. kolovoza 2014., odnosno 135 dana nakon operacijskog zahvata, kada mu je prema nalazu vještaka ista prestala biti potrebna,

dakle, utvrđeno je da je tužitelj 21. ožujka 2014. saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja, a do 30. kolovoza 2014. saznao je za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je uslijed toga pretrpio.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj do donošenja presude Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2165/11 dana 17. travnja 2014. nije mogao zatražiti štetu vezanu uz pogoršanje zdravstvenog stanja te da mu navedenom presudom nije dosuđena naknada te štete. To iz razloga što je glavna rasprava u tom postupku zaključena 7. ožujka 2014., a tužitelj je saznao za pogoršanje svog zdravstvenog stanja 21. ožujka 2014. te za opseg neimovinske i imovinske štete 30. kolovoza 2014.

10. Prvostupanjski sud je, međutim, ocijenio osnovanim prigovor zastare koji su istaknuli tuženik i umješač. Naime, uz utvrđenje da je tuženik do 30. kolovoza 2014. saznao za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, a da je tužbu podnio 13. lipnja 2018., ocijenjeno je da je protekao zastarni rok od 3 godine iz članka 230. stavak 1. ZOO-a. Prigovor tužitelja da nema zastare jer njegovo liječenje nije dovršeno ocijenjen je kao neosnovan jer, iako su se liječnici vještaci očitovali da se tužitelj nastavio liječiti i tijekom 2015., 2016., 2017. te i na pregledu 11. veljače 2020., kao i da njegovo liječenje nije završeno i da njegovo zdravstveno stanje nije stabilizirano, tužitelj u ovom postupku traži naknadu točno određene štete koju je pretrpio nakon donošenja odluke u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci pa je raspravljanje u ovom postupku ograničeno samo na tu štetu. Postojanje i opseg upravo te štete utvrđeni su provođenjem medicinskog vještačenja u ovom predmetu, pa kako je od 30. kolovoza 2014., kao dana saznanja tužitelja za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, do podnošenja tužbe 13. lipnja 2018. protekao zastarni rok od 3 godine prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. U žalbi protiv presude tužitelj je prije svega naveo da je utvrđenje suda da je do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja došlo 21. ožujka 2014. protivno ukidnoj odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1235/21. Takav zaključak da je pravno neutemeljen i protivan nalazu i mišljenju vještaka te cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je notorno da se učinak operacijskog zahvata može spoznati tek nakon završene rehabilitacije, a nikako ne na dan samog zahvata. Opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti svakako da se ne može saznati na dan operacijskog zahvata prije nego što se provede rehabilitacijski postupak s kirurškog gledišta te psihijatrijsko liječenje s psihijatrijskog gledišta. Ističe da su vještaci iskazali potrebu za tuđom pomoći i njegom kumulativno za cijelo vrijeme liječenja koje je trajalo ne samo 2014., već i tijekom 2015., 2016. i 2017. u trajanju od 135 dana kumulativno, što znači da tuđa pomoć i njega nije trajala isključivo u razdoblju od 21. ožujka 2014. do 30. kolovoza 2014., već i za daljnje razdoblje liječenja.

12. Protivno navodima žalbe, utvrđenja prvostupanjskog suda nisu protivna ukidnoj odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1235/21. Naime, u toj drugostupanjskoj odluci izražen je stav da šteta koju tužitelj traži u ovom postupku nije obuhvaćena naknadom koja mu je dosuđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2165/11, jer je do pogoršanja zdravstvenog stanja kod tužitelja došlo nakon zaključenja glavne rasprave u postupku pred tim sudom te su posljedice trajale i nakon donošenja presude u tom postupku. Zbog toga da tužitelj nije mogao saznati za postojanje i opseg pogoršanja zdravstvenog stanja 21. ožujka 2014. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 21. ožujka 2014. saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja, što je pravilno, jer takvo utvrđenje proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, međutim, prvostupanjski sud taj datum više nije uzeo kao dan saznanja tužitelja za opseg neimovinske i imovinske štete koju je uslijed tog pogoršanja pretrpio te, u skladu s uputom ovog drugostupanjskog suda, nije više tu štetu ocjenjivao kao štetu koja je obuhvaćena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci.

13. Tužitelj je u okviru razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ukazao da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je sud potpuno zanemario nalaz i mišljenje vještaka i priloženu medicinsku dokumentaciju koja ukazuje na dugotrajnost liječenja. Smatra nejasnim na koji način je sud utvrdio datum stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja na dan 30. kolovoza 2014. jer okolnost saznanja za opseg tuđe pomoći i njege potpuno je neodlučna u pogledu stabilizacije nečijeg zdravstvenog stanja. Ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je za opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti saznao slijedeći dan od operativnog zahvata jer da se isti ne može znati prije provedenog rehabilitacijskog postupka. Ističe da su tuženik i umješač istaknuli prigovor zastare tek na glavnoj raspravi iako su ga mogli istaknuti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

14. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ovaj sud je zaključio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, danim razlozima ni provedenim dokazima, a u presudi su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, tako da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom.

15. Tužitelj osnovano ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je za opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti saznao slijedeći dan od operacijskog zahvata, jer ishod istoga ovisi o mnogo različitih čimbenika, pa se u tako kratkom roku doista ne može znati u kojem pogledu i u kojem opsegu će se eventualno smanjiti životne aktivnosti. Točan je i žalbeni navod da su vještaci naveli da liječenje kod tužitelja traje i dalje, da mu je 2016. indicirana artroskopska rekonstrukcija kuka i da 2017. čeka operativni zahvat. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj, vezano uz konkretno pogoršanje zdravstvenog stanja o kojem su vještačili medicinski vještaci, saznao za opseg neimovinske i imovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja do 30. kolovoza 2014.

16. Tužitelj niti u tužbi niti tijekom postupka nije isticao nikakve činjenice vezane uz pogoršanje zdravstvenog stanja, već se samo pozvao na medicinsku dokumentaciju nakon donošenja presude Trgovačkog suda u Rijeci te je predložio medicinsko vještačenje. Vještaci su pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja vezali uz priloženu medicinsku dokumentaciju i operacijski zahvat učinjen 16. travnja 2014. te je raspravljanje u ovom postupku bilo ograničeno samo na štetu vezanu uz navedenu operaciju.

17. U svom nalazu i mišljenju vještaci su se očitovali o svim kvalifikatornim okolnostima za dosudu neimovinske štete i o imovinskoj šteti te su naveli da je tužitelj trpio fizičke bolove ukupno 56 dana, strah ukupno 50 dana te da je trebao tuđu pomoć i njegu ukupno 135 dana nakon operacijskog zahvata. Ocjenjujući da su prestankom trpljenja bolova i straha, te prestankom potrebe za tuđom pomoći i njegom prestale sve štetne okolnosti vezane uz operacijski zahvat učinjen 16. travnja 2014. koje utječu na konkretnu neimovinsku i imovinsku štetu, prvostupanjski sud je dan prestanka potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom (30. kolovoza 2014.), koja potreba je trajala najdulje, tj. 135 dana od operacijskog zahvata, utvrdio kao dan saznanja za postojanje i opseg sve štete koju je tužitelj pretrpio uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud kao pravilno. Protivno navodima žalbe, takva ocjena pravilna je i u pogledu kvalifikatorne okolnosti duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je 16. travnja 2014. učinjen operacijski zahvat odstranjenja egzostoze iz područja malog trohantera, nakon kojeg je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 135 dana, dok su bolovi i strah trajali kraće. Iz nalaza vještaka ne proizlazi da je tužitelj nakon 30. kolovoza 2014., kao dana isteka potrebe za tuđom pomoći i njegom, išao na kontrole i fizikalne terapije vezano uz operacijski zahvat 16. travnja 2014. pa treba zaključiti da je u tom pogledu zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano ta da je 30. kolovoza 2014. počeo teći zastarni rok za svu štetu vezanu uz taj operacijski zahvat. Protivno navodima žalbe vještaci su iskazivali o tuđoj pomoći i njezi u kontinuitetu 135 dana nakon operacijskog zahvata 16. travnja 2014. budući da je vještačenje bilo vezano isključivo uz štetu nastalu zbog tog zahvata. Slijedom svega navedenog treba zaključiti da je prvostupanjski sud, ocjenom nalaza i mišljenja vještaka, pravilno zaključio da je istekom potrebe za tuđom pomoći i njegom 30. kolovoza 2014., jer bolovi i strah su prestali ranije, bio poznat opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio nakon donošenja presude u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2165/11 pa da je do podnošenja tužbe 13. lipnja 2018. protekao zastarni rok od 3 godine iz članka 230. stavak 1. ZOO-a.

18. Protivno navodima žalbe tuženik je mogao i nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuti prigovor zastare. Prema članku 352. stavak 2. ZPP-a, ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Tumačenjem citirane odredbe može se zaključiti da stranke mogu istaknuti prigovor zastare tijekom prvostupanjskog postupka, ali ne i u žalbi. Osim toga, tuženik je odlučne činjenice vezane uz početak zastarnog roka saznao iz nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili u fazi glavne rasprave pa se radi o novim činjenicama koje nije mogao istaknuti u fazi prethodnog postupka.

19. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita, jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u skladu s uspjehom stranaka u parnici, vrijednošću predmeta spora i poduzetim parničnim radnjama zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, uz primjenu visine troškova zastupanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i visine sudskih pristojbi propisanih Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19.).

20. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju članka 164. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Koprivnica, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.