REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 240/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1046/2022-5 od 31. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-618/2018 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1046/2022-5 od 31. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-618/2018 od 11. veljače 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje za koje smatra da je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je kao razlog važnosti naznačio odluke ovog suda broj Revr-446/2014 od 20. veljače 2018., Rev-428/2012 od 11. srpnja 2017. i druge.
3. Predlagatelj naznačenim pitanjem preispituje koja činjenična utvrđenja treba smatrati spornim odnosno nespornim u situaciju kada je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku i uputio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom predmetu. Znači u ovom sporu prethodna prvostupanjska odluka ukinuta je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda zbog kojeg nisu bile utvrđene odlučne činjenice pa je drugostupanjski sud u ukidnom rješenju uputio niži sud koje odlučne činjenice treba utvrditi u ponovnom suđenju. Međutim pobijanom drugostupanjskom odlukom (koja je donesena nakon ponovnog suđenja odnosno nakon ukidne odluke istog suda) potvrđena je prvostupanjska presuda donesena na temelju čl. 221.a ZPP jer tužitelj nije dokazao da je prestanak rada na poslovima voditelja dojavnog centra u vezi s njegovim ozljeđivanjem, niti je tužitelj dokazao da je nesposoban raditi puno radno vrijeme.
4. Pravno shvaćanje izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne veže niti taj drugostupanjski sud u istom predmetu (jer eventualno odustajanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i slično). Stoga ne može biti važno za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pitanje koje predlagatelj temelji na shvaćanju koje je izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda koje je prethodilo ponovnom prvostupanjskom suđenju i presudi drugostupanjskog suda protiv kojeg je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Osim toga revizijske odluke naznačene kao razlog važnosti odnose se na situaciju kada je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku zbog konkretne bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koju povredu prvostupanjski sud u ponovnom suđenju nije sanirao odnosno nije postupio po uputi iz drugostupanjskog rješenja (između ostalog izveo dokaz saslušanja svjedoka po prijedlogu tuženika jer je neosnovano odbio sve dokazne prijedloge tuženika), a drugostupanjski sud odlučujući ponovno u istom predmetu nije sankcionirao propuštanje prvostupanjskog suda za postupanjem na koje je već pravilno upozoren taj sud u prethodnom ukidnom rješenju istog drugostupanjskog suda dok u ovom sporu utvrđivanje činjenica ovisi o dispozicijama stranaka. Naime u ovom sporu u prethodnom ukidnom rješenju drugostupanjski sud je ocijenio da je potrebno utvrditi odlučne činjenice međutim utvrđivanje činjenica ovisi o dokazima koje će stranke predložiti kako bi se iste utvrdile, a što je u ovom sporu izostalo jer tužitelj u ponovnom suđenju nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi odluka u sporu. Stoga niti odluke naznačene kao razlog važnosti ne daju važnost naznačenom pitanju.
6. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP nije riječ o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
