REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3203/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja MK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., II tužitelja ŠK OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., III tužitelja PK OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i IV tužitelja MKĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., svi zastupani po punomoćniku Andriji Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv I tuženika Đakovačko-osječka nadbiskupija, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije OIB 95881471087, Brodsko Vinogorje, Trg Velike gospe br. 3. i II tuženika Đakovačko-osječka nadbiskupija OIB 41044104941, Đakovo, Strossmayerov trg 6., koje zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1677/2017-5 od 15. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-747/2013-48 od 18. listopada 2017. ispravljena rješenjima istog poslovnog broja od 24. svibnja 2017., 18. svibnja 2018. i 2. listopada 2018. i rješenje istog broja od 15. studenoga 2017., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Djelomično se prihvaća revizija tuženika i ukidaju presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1677/2017-5 od 15. ožujka 2018. u odnosu na I, II i III tužitelja, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odbacuje se revizija tuženika u odnosnu na IV tužiteljicu kao nedopuštena.
O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da solidarno plate I tužitelju 660.000,00 kn sa zateznom kamatom od 7. prosinca 2006. pa do isplate, II tužitelju 701.100,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2006. pa do isplate, III tužitelju 603.733,00 kn sa zateznom kamatom do 7. prosinca 2006. pa do isplate, IV tužiteljici 188.666,00 kn sa zateznom kamatom od 7. prosinca 2006 pa do isplate. Rješenjem je naloženo tuženicima da tužiteljima naknade trošak postupka od 597.252,50 kn.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda dok je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjske presude u odnosu na I, II i III tužitelja tuženici podnose reviziju zbog bine povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na IV tužiteljicu tuženici podnose reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje ZPP-a), jer da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje e jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se preinače drugostupanjska i prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je djelomično osnovana, djelomično nedopuštena.
6. Sukladno čl. 392.a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na redovnu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I, II i III tužitelja;
8. Revizijski navodi koji se odnose na postupak izuzeća suca izvjestitelja i na zatraženu svrsishodnu delegaciju, nisu osnovani. To stoga što je zahtjev tužitelja za izuzećem suca izvjestitelja (kako to sam tužitelj ističe u reviziji) odbio predsjednik Županijskog suda u Slavonskom Brodu. U odnosu na svrsishodnu delegaciju, za istaknuti je da je rješenjem ovog suda Gr 1 46/18-2 od 26. veljače 2018. odbijen prijedlog za delegaciju kao neosnovan. Stoga se neosnovano prigovara da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa za koje navode da su pozajmili za izgradnju pastoralnog centra Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rimokatolički ured Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Brodskog Vinogorja započeo s izgradnjom župnog pastoralnog centra u svibnju 1998., te da je velečasni IK od strane župnika Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju, velečasnog NK, imenovan koordinatorom svih radova na izgradnji pastoralnog centra, a što je bila njegova osobna odluka. Utvrđeno je da je zbog potrebe izgradnje došlo do duga od 1.211.126,78 kn i 289.811,00 DEM što je utvrđeno rekapitulacijom uloženog novca u izgradnju i plaćanjima koja su izvršena tijekom gradnje kao i da je I tužitelj za izgradnju dao 660.000,00 kn s danom povrata 1. siječnja 2003., II tužitelj 701.100,00 kn sa danom povrata 1. siječnja 2003., III tužitelj 603.733,00 kn sa danom povrata 1. siječnja 2002. i IV tužiteljica 188.666,00 kn sa danom povrata 1. siječnja 2002.
11. Pasivnu legitimaciju kao i odnos između tuženika sudovi su promatrali kroz odredbe Zakonskog kanonskog prava, a pozivom na Ugovor o pravnim pitanjima koji je Republika Hrvatska sklopila sa Svetom stolicom 19. prosinca 1996. U tom smislu su osnovani revizijski navodi tuženika da se odredbe kanonskog prava primjenjuju samo u pravnim odnosima između crkvenih osoba međusobno te da se ne primjenjuju na odnose između crkvene pravne osobe i građana ili pravnih osoba u međusobnim odnosima. Naime, niti iz jedne odredbe Zakonskog kanonskog prava na koje su se pozivali nižestupanjski sudovi ne proizlazi da se njegove odredbe primjenjuju na odnose crkvene pravne osobe i građana ili pravnih osoba
12. Drugostupanjski sud zaključuje da iz dokaznog postupka proizlazi da su se pozajmice vršile na ime izgradnje pastoralnog centra, a da velečasni IK nije imao odobrenje za sklapanje takvih pravnih poslova. Nadalje, drugostupanjski sud pravilno zaključuje da ako se ugovor zaključuje u ime i za račun pravne osobe mora postojati ovlast zastupanog sukladno čl.84. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) a kako velečasni IK nije imao ovlast za zastupanje to ugovori o zajmu nisu ni nastali (čl. 88. ZOO).
13. Sudovi su utvrdili da su tužitelj novac dali velečasnom IK i da je novac upotrijebljen za izgradnju pastoralnog centra.
14. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da kako nema pravne osnove u prijelazu imovine pa su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke instituta stjecanja bez osnove jer da su tužitelji ulaganjem povećali vrijednost imovine tuženika pa su ispunjene pretpostavke iz članka 210. ZOO-a (posljedično tome da nije osnovan niti prigovor zastare).
15. Budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelj novac u vidu zajma dali velečasnom IK (svi tužitelji osim IV tužiteljice ističu da su od njega očekivali povrat novca) – to nije jasan zaključak kako bi tužitelji bili u pravnom odnosu s tuženicima.
16. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na I, II i III tužitelje i u tom dijelu vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. U nastavku postupka potrebno je ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka imajući pri tom u vidu već izloženo pravno shvaćanje ovog suda da se na konkretni spor ne primjenjuju odredbe Zakonskog kanonskog prava.
18. U odnosu na tzv. izvanrednu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je IV tužiteljici dosuđen iznos od 188.666,00 kn potrebno je istaknuti da ista nije razmatrana jer se revidenti ne pozivaju niti na jednu konkretnu odluku bilo kojeg drugostupanjskog suda ili Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na postavljeno pitanje. Budući da sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije to je na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju u tom dijelu kao nedopuštenu.
19. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči konačnom odlukom.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
