REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 97/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Batarelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici RHC, dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Karolini Koubek Smoljanović, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-546/2019-6 i Gž- 547/2019-2 od 7. srpnja 2020., ispravljene rješenjem broj Gž-546/2019-99 i Gž- 547/2019-3 od 13. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6372/10-102 od 4. listopada 2017. i dopunsko rješenje istog suda broj Pn-6372/10-110 od 1. veljače 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-546/2019-6 i Gž-547/2019-2 od 7. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6372/10-102 od 4. listopada 2017. i dopunsko rješenje istog suda broj Pn- 6372/10-110 od 1. veljače 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne udovoljava pretpostavkama za njegovo dopuštenje.

3. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

4. Prvo postavljenim pitanjem se problematizira matematički izračun dosuđene visine naknade štete u situaciji kada je tijekom parničnog postupka tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete i u situaciji postojanja podijeljene odgovornosti sudionika prometne nesreće za nastanak iste. Međutim, budući je tuženik prethodno podnio prijedlog za ispravak drugostupanjske presude u tom dijelu, te budući je drugostupanjski sud donio rješenje o ispravku koje je postalo pravomoćno, to je prvo postavljeno pitanje postalo bespredmetno.

5. Pravna pitanja od drugog do šestog problematiziraju mogućnost „retroaktivne“ primjene pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. u žalbenom stupnju postupka, a koje shvaćanje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“,

i s tim u vezi, pitanje početka tijeka zateznih kamata na tako utvrđeni iznos naknade štete. Pritom, kao razlog važnosti, poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i odluku revizijskog suda broj Rev 1191/09 od 14. srpnja 2015.

6. Tuženiku je prije svega za napomenuti da sud kod donošenja odluke o visini pravične novčane naknade štete mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete (u tom smislu i odluka ovog suda broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015.).

7. Ovaj revizijski sud se već izjašnjavao o spornim pravnim pitanjima pa tako i u odluci broj Rev 660/2021-2 od 14. rujna 2021. u kojoj se navodi:

„… Nadalje, pogrešno je i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari tužiteljici temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a ne pripada zakonska zatezna kamata na zatraženi iznos razlike neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, iz razloga što je to u suprotnosti sa već ustaljenom praksom ovoga suda (primjerice odluke broj Rev 1696/17 od 11. travnja 2018. i broj Rev 550/14 od 18. studenoga 2015.) prema kojem pravnom shvaćanju u ovakvim i sličnim slučajevima tužiteljima kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju. Pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja zahtjeva tuženiku jer tužiteljici pripada na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u ovom slučaju od dana 4. studenoga 2016. kako je to tužiteljica zatražila …

… U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mogao primijeniti navedenu izmjenu orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade jer je prvostupanjska odluka donesena prije navedene izmjene, ali je drugostupanjski sud bio u obvezi primijeniti te kriterije jer se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku. Na taj način …. da se navedena izmjena orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene. To podrazumijeva i na odlučivanje u drugom stupnju kao i u revizijskoj fazi postupka.“

8. Kako pobijana odluka suda drugog stupnja ne odstupa od već ustaljene prakse revizijskog suda niti postoji potreba za preispitivanje sudske prakse, to prijedlog tuženika za dopuštenje revizije ne udovoljava pretpostavkama propisanim u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP za njegovu dopuštenost, pa je na temelju odredbe čl. 387.b st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić