REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 607/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. C., OIB:... iz S., kojeg zastupa punomoćnica I. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 706/2022-2 od 21. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2383/14-59 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 706/2022-2 od 21. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2383/14-59 od 27. svibnja 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna, te su određeno izloženi razlozi (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-6228/2016 od 14. veljače 2019., odluka Europskog suda za ljudska prava u presudi Kudla protiv Poljske zahtjev broj 30210/96, presuda Županijskog suda u Slavonskom brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-450/2022 od 21. srpnja 2022. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-422/20 od 25. studenoga 2020. i Gž-1504/22 od 15. studenoga 2022.), zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. U očitovanju na postavljeno pitanje treba, prije svega, naglasiti kako je u većem broju odluka (primjerice Rev 692/14 i Rev 344/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje o pravu na novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije. To načelno pravno shvaćanje je podudarno s pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi, dok pravo na naknadu štete/pravo na novčanu naknadu ovisi o činjeničnim utvrđenjima u predmetu spora.

4. Kada se pak radi o prostoru od 3-4 m2 prostorni čimbenik ipak ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti boravka u zatvoru od strane ESLJP. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se posebice odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenim s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, odnosno samo ako je prostorni čimbenik bio povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru.

5. Slijedom navedenog te s obzirom na to da je drugostupanjskom presudom u pobijanom dijelu ocjenjeno kako je tužitelju zbog neodgovarajućih smještajnih uvjeta povrijeđeno pravo osobnosti (što opravdava dosudu naknade za neimovinsku štetu), na postavljeno pitanje – opravdaju li činjenice (smještaj u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda, sanitarni čvor smješten unutar zatvorske ćelije) same za sebe dosudu neimovinske štete – je već potvrdno odgovoreno sukladno ranijoj praksi ovog suda te shvaćanjima ESLJP.

6. Dakle, o pravu na dosudu naknade zbog neodgovarajućih smještajnih uvjeta odlučuje se na temelju utvrđenja o postojanju svih relevantnih okolnosti (uzima se u obzir vrijeme provedeno u zatvorskim ustanovama, tjelesne i duševne posljedice koje su eventualno nastale uslijed boravka u takvim zatvorskim uvjetima, dok se skučenost prostorija u kojima borave zatvorenici – kao jedan od elemenata povrede

– promatra u odnosu na slobodu kretanja izvan ćelije, boravkom na svježem zraku, bavljenjem raznih aktivnosti i sličnim mogućnostima). Odluke na koje se poziva tužitelj u podnesenoj reviziji nisu podudarne s utvrđenom činjeničnom i pravnom situacijom iz predmetnog spora radi čega nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u pobijanom dijelu.

7. U odnosu na ostala navedena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije ovaj sud je ocijenio također da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su postavljena pitanja činjenične naravi i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odluci na koju se poziva tužitelj izraženo pravno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.

7.1. Dakle, odgovorom na tako postavljena pitanja ne može se uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije. Za revizijsko izražavanje pravnog shvaćanja u pogledu primjene neke odredbe je bitan činjenični kontekst za primjenu te odredbe i ovaj sud svoje pravno shvaćanje u eventualnoj reviziji iznosi u okviru određene činjeničnopravne situacije, koja u prvom postavljenom pitanju ostaje neodređena.

7.2. Dakle, kada se u prijedlogu za dopuštenje revizije izražava samo shvaćanje na kojima predlagatelj zapravo izražava svoje neslaganje s nižestupanjskim odlukama tada se ne radi o razlozima iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 387. i čl. 389.b st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.