1              Poslovni broj: II Kž-338/2023-5

Poslovni broj: II Kž-338/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kov-8-2023-15 od 21. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kov-8-2023-15 od 21. srpnja 2023., protiv okrivljenog A. Š., nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor mu teče od 24. siječnja 2023., dok je pod točkom II izreke na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. određeno da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, preispitati postoje li daljnji uvjeti za produljenje istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. Š. po braniteljici, odvjetnici J. M., zbog "povreda iz čl. 468. st. 1.toč. 11., čl.468. st.3. te čl. 470. ZKP/08.", s prijedlogom da se "žalbu usvoji, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor okrivljeniku A. Š. i odmah ga pusti na slobodu".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. Š. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to svojom žalbom ističe okrivljenik navodeći kako u pobijanom rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li okrivljenik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Slijedom navedenog bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi kojim žalitelj ističe kako iz "stanja spisa ne proizlazi niti jedna okolnost koja bi upućivala na to da je on počinio navedeno kazneno djelo". U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje rezultata provedene istrage, kao i njegovu analizu dokaznog materijala o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća. Pa sukladno navedenom, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje nije dovedena u pitanje isticanjem žalbenog navoda kako "snimljeni razgovori okrivljenoga s drugim osobama, a ni sadržaj iskaza svjedoka ne sadrže niti jedan inkriminirani podatak koji bi upućivao na zaključak da bi okr. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret."

6. Suprotno žalbenim navodima, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski je sud pravilno našao u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, kada se analiziraju okolnosti počinjenja i težina kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te zapriječena kazna, kao i iskazana kriminalna volja, upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja istog, koje se ogledaju u činjenici da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je lišio života svog praktično bespomoćnog brata, s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, i čije tijelo je sakrivao pune 3 godine u cijevi pod mostom u blizini kuće te za to čitavo vrijeme o sudbini nestanka obmanjivao članove obitelji, kao i užu zajednicu te nadležna tijela zadužena za pronalazak nestalih osoba, ocjena je i ovoga suda kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu okrivljenikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Isto tako u tom kontekstu, ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak i na kaznenoj osuđivanosti okrivljenika zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz članka 264. KZ/11., kao i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da kod okrivljenika, unatoč tome što se vještak trenutno izjasnio o tome da je očuvana njegova ubrojivost (s mogućnošću naknadnog revidiranja nalaza), postoji naglašena disocijalna crta ličnosti koja utječu na neka njegova ponašanja (nedostatak empatije i manipulativnost). Stoga je u potpunosti neosnovan žalbeni navod da su navodi suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela neutemeljeni i ničim potkrijepljeni.

6.1. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda da je "okrivljenik kažnjen pravomoćno zbog neovlaštene trgovine duhanskim prerađevinama u neznatnoj količini, a koji duhan je pronađen prilikom provođenja izvidnih radnji od strane policije, a radi ovog kaznenog djela koje mu se trenutno stavlja na teret" jer upravo ta osuđivanost ukazuje na okrivljenikovu neusklađenost s pozitivnim zakonskim propisima čime je posljedično pogrešan stav žalitelja da navedeno nije relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena realna opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema mjesta za primjenu blažih mjera.

8. Neosnovano okrivljenik upire da mu je prvostupanjski sud povrijedio "pretpostavku nedužnosti" propisanu odredbama Ustava ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), obrazlažući navedeno da mu je istražni zatvor određen prije nego što je sudskom presudom utvrđena krivnja žalitelja jer je u pobijanom rješenju izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede navedene pretpostavke, a time ujedno nije došlo niti do teške povrede prava na pravično suđenje.

8.1. Isto tako, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time nije došlo niti do povrede prava na slobodu žalitelju zajamčenog Ustavom, a obzirom da se produljenje istražnog zatvora ukazuje razmjernim postizanju njegovog opravdanog cilja uzimajući u obzir opći interes društva te uvijek postojeću, predvidivu i realnu opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu.

9. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. kolovoza 2023.