Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-53/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje u tekstu: ODO u Splitu) protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1078/2022 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi L. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te je temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1. Temeljem članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom L. B. izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da će se 1 (jedan) dan zatvora zamijeniti sa 2 (dva) sata rada.

Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika.

Optuženik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći o računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne može biti kraći od 1 mjeseca niti dulji od 2 godine računajući od početka izvršenja rada za opće dobro. Sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s optuženim vodeći računa o njegovoj sposobnosti i stručnosti.

Ako se optuženi u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku kojeg odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojim se određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili djelomično.

Ako optuženi ne izvrši za rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produljiti će rok za izvršenje rada za opće dobro. Rad za opće dobro izvršava se bez naknade.

1.2. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom L. B. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to vrijeme od trenutka lišenja slobode od 20. kolovoza 2022. pa do 15. studenog 2022.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) optuženi L. B. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 EUR (fiksni tečaj konverzije = 7,53450), a koji iznos predstavlja sudski paušal.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO u Splitu zbog odluke o kazni, odnosno zamjeni radom za opće dobro, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženom L. B. izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba ODO u Splitu nije osnovana.

6. ODO u žalbi navodi da je sud trebao dati veći značaj optuženikovoj ranijoj osuđivanosti. Iz izvatka iz kaznene evidencije razvidno je da je optuženik osuđivan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-793/2021 od 20. kolovoza 2021., pravomoćna 15. rujna 2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca uvjetno na jednu godinu. Dakle, terećeno kazneno djelo optuženik čini u vremenu provjeravanja po naprijed citiranoj presudi, a iz koje je razvidno da je to kazneno djelo počinjeno prema istom oštećeniku. Naprijed istaknuta okolnost, a imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela, ukazuje da su odnosi između optuženika i oštećenika trajno poremećeni te da se zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro u konkretnom slučaju ne može ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika.

7. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno i zakonito utvrdio je sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, a također je iznio prihvatljive razloge u svezi izrečene kazne.

8. U članku 47. stavak 1. KZ/11 eksplicitno je određeno da pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, te visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje.

9. U pobijanoj presudi sud prvog stupnja utvrđuje da je optuženik bio izuzetno frustriran dolaskom oštećenika po djecu te da je bio vidno uzbuđen i uzrujan, a radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je prikladna da kod oštećenika izazove osjećaj straha. Bez obzira na negiranje kaznenog djela optuženik je pred raspravnim sudom ipak izrazio određeni stupanj žaljenja zbog samog događaja te verbalizirao svoju spremnost da se izbjegnu budući konflikti. Pored toga ukazuje na sve obiteljske okolnosti i razloge sukoba, budući je u sve to bio uvučen odnosom koji su imali njegova kćerka i njegov bivši vanbračni zet – oštećenik. Nadalje, sud prvog stupnja imao je u vidu izrečenu uvjetnu osudu, no smatra da bi se izricanjem bezuvjetne zatvorske kazne u odnosu na malodobnu djecu odnosi mogli pogoršati, pa smatra da će se ovakovom kaznenom sankcijom ostvariti smisao kažnjavanja. Naime, intencija zakonodavca je, zbog negativnog djelovanja kratkotrajne kazne zatvora i opterećenja zatvorskog sustava, ograničiti njegovu primjenu propisivanjem alternativnih rješenja od kojih je rad za opće dobro način ispunjenja moralnog duga optuženika prema društvu. Pravilno se navodi da će se radom za opće dobro optuženika omogućiti da ne napušta svoju sredinu, da nastavi s radom i vođenjem poslova kojima zarađuje za život te da sredstvima ostvarenim radom uzdržava svoju obitelj.

10. Iako je kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinjeno u vrijeme provjeravanja, prihvatljivi su razlozi zbog kojih je došlo do takovih postupaka, a nesporno je da su odnosi između optuženika i oštećenika poremećeni zbog poremećenih odnosa između kćerke optuženika i bivšeg vanbračnog zeta. Ispravno se navodi da u tom postupku najveće reperkusije mogu ostaviti na malodobnu djecu kćerke optuženika i oštećenika. No, sagledavajući smisao individualizacije kaznenih sankcija u kontekstu odredbi članka 47. KZ/11, to prihvaćajući navedene razloge i sud drugog stupnja drži da će se upravo radom za opće dobro utjecati na optuženika da ubuduće shvati protupravnost svojih postupaka i da uskladi svoje postupka s pozitivnim propisima. Stoga, u konkretnom slučaju, uvažavajući argumente koje navodi sud prvog stupnja, to i sud drugog stupnja smatra da će se opća svrha kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11, ostvariti izrečenom kaznenom sankcijom

11. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Leon Kovačić, v.r.