REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 2 UsI-1174/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja I. V. iz O., OIB: …. koga zastupa opunomoćenik M. Š., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/7543, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-2 od 8. rujna 2022. i rješenja O. – b. županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/22-17/398, URBROJ: 2158-18/33-22- 7 od 22. kolovoza 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-01/7543, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-2 od 8. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, O. – b. županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/22-17/398, URBROJ: 2158- 18/33-22-7 od 22. kolovoza 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove pogoršanja psihičke bolesti – PTSP, zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21., nastavno: Zakon).
3. Tužitelj u tužbi navodi kako iz pobijanih odluka proizlazi da je njegov zahtjev odbijen iz formalnih razloga, budući je o statusu HRVI odlučeno 2020. godine. Smatra da prilikom odlučivanja upravna tijela nisu imala u vidu sve činjenice i okolnosti koje su od utjecaja za pravilno i zakonito odlučivanje, a posebno medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na početak i tijek liječenja bolesti PTSP kod tužitelja. Obzirom da se zdravstveni problemi tužitelja protežu od vremena neposredno nakon rata i posljedica su rata mišljenja je kako je stekao pravo za ponovno podnošenje zahtjeva. Predlaže da se po potrebi izvrši uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu te provede vještačenje po medicinskom vještaku psihijatrijske struke. Slijedom iznijetog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja uz naknadu troškova upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da je u konkretnom slučaju odgovarajuće primijenjena odredba članka 173. Zakona, odnosno da je pravilno utvrđeno kako se ista odredba ne može primijeniti, budući nisu ispunjene pretpostavke za ponovno utvrđivanje oštećenja organizma. Stoga je stajališta da navodi tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
5. Dana 7. veljače 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.
7. Tijekom rasprave opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod tužbe i svih navoda iz iste, a posebno kod dokaznog prijedloga za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku neuropsihijatrijske struke. Ističe da u konkretnom slučaju nisu uzete u obzir medicinske činjenice u svezi kojih je tužitelj podnio predmetni zahtjev te iste u postupku uopće nisu razmatrane. U prilog svojih tvrdnji dostavlja medicinsku dokumentaciju za tužitelja i to iz razdoblja od 2008. godine do danas te istu predaje u sudski spis.. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva kako je to postavljeno u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora.
8. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Protivio se navodima tužbe i dokaznom prijedlogu za provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti tužbe, iz razloga jer smatra da za isto nema zakonskih uvjeta. Prima na znanje činjenicu da tužitelj predaje u spis medicinsku dokumentaciju te ističe kako smatra da se ista već nalazi u spisu tuženika. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva i nije tražio trošak.
9. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da je izvođenje navedenog dokaza nepotrebno, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ocjeni zakonitosti primjene relevantnih materijalnih odredbi u ovoj upravnoj stvari pa izvođenje predloženog dokaza nema utjecaja na pravilnost ocjene zakonitosti pobijanih odluka. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti dokaze koji nisu potrebni za pravilno rješenje upravnog spora.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem O. – b. županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562- 02/20-21/104, URBROJ: 2158/1-01-18/39-20-2 od 25. lipnja 2020. pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem psihičke bolesti – PTSP i drugih bolesti.
13. Navedeno rješenje utemeljeno je na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Z., broj evidencije: 393131 od 15. travnja 2020. Iz navedenog nalaza proizlazi kako se kod tužitelja radi o diskontinuiranom tretmanu psihijatra i da je već ranijom ocjenom utvrđeno kako ne postoje dokazi o egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u kojima i pod kojim okolnostima bi mogao nastati PTSP te da se navedena bolest ne može dovesti u izravnu uzročno – posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga su vještaci utvrdili kako se kod tužitelja radi o oštećenju organima po osnovi PTSP koji iznosi 0% stalno.
14. Ista ocjena potvrđena je i od strane Vijeća viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 415787 od 3. lipnja 2020.
15. Nadalje proizlazi da je tužitelj podnio novi zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti (PTSP), a koji zahtjev tužitelja je prvostupanjskim rješenjem odbijen, uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava Zakonom propisane uvjete.
16. Osporavana odluka tuženika utemeljena je na činjenici što je u ranijem postupku isključena uzročno-posljedična veza između psihičke bolesti i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0% za stalno.
17. Dakle, predmetni postupak je pokrenut na zahtjev tužitelja kojim je zatražio ponovnu ocjenu oštećenja organizma na temelju odredbe članka 173. Zakona
18. Odredbom članka 173. stavka 1. Zakona propisano je da kada rješenje
kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo
izvršno,
podnijeti
zahtjev
za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
19. Kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenja organizma kao posljedica
sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. (stavak 2. članka 173. Zakona).
2 0 . Prema ocjeni ovoga suda, pravilno je tuženik ocijenio da nema mjesta podnošenju novog zahtjeva po navedenoj osnovi, uslijed činjenice što odredbe članka 173. Zakona ne daju mogućnost podnošenja novog zahtjeva, budući nisu ispunjene pretpostavke za ponovno utvrđenje oštećenja organizma te time nije povrijedio Zakon na štetu tužitelja ni njegova prava kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
21. Ovo sve iz razloga jer nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ocjene o oštećenju organizma prema članku 173. Zakona, budući je u ranijem postupku, koji je okončan pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 25. lipnja 2020., isključena uzročno posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i psihičke bolesti te je utvrđeno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0% za stalno, kako to pravilno zaključuje tuženik. T u ž i t e lj nije ostvario status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% ili više niti je njegovo oštećenje organizma u ranijem postupku ocijenjeno s manje od 20%, pa je pravilno zaključeno da nema osnove za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma na temelju naprijed navedene odredbe članka 173. Zakona. Istovjetno stajalište zauzeto je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2832/2022-2 od 27. rujna 2022.
22. Stoga tužbeni navodi i medicinska dokumentacija koju je tužitelj predao u spis na raspravi, nemaju utjecaja na pravilnost rješavanja ovog upravnog spora.
23. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
24. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u točki I izreke presude.
25. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se ti troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
26. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenice tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II izreke.
U Osijeku 14. veljače 2023.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.
