Poslovni broj: UsI-1648/2021-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz J., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica S. K. P., odvjetnica u J., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi utvrđivanja statusa u zdravstvenom osiguranju i priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-503-01/21-01/41, URBROJ: 338-01- 06-05-21-02 od 4. svibnja 2021. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 995,42 eur / 7.500,00 kn (devetstodevedesetpet eura i ćetrdesetdva centa / sedamtisućapetsto kuna).
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-503-01/21-01/41, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 4. svibnja 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja zavoda, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-503-01/21-01/526, URBROJ: 338-21-02-02-21-11 od 4. ožujka 2021., kojim je pod točkom I izreke obnovljen postupak utvrđivanja statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe, u točki II poništena je odjava provedena za tužitelja s danom 31. prosinca 2020. s obveznog zdravstvenog osiguranja kao osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe N. B., obrt G., u točki III utvrđen mu je prestanak statusa osiguranika Zavoda s danom 24. prosinca 2020. kao osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe N. B., obrt G., započet 14. lipnja 2001., točkom IV izreke poništava se status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobi kojoj je prestao radni odnos za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. do 31. siječnja 2021., u točki V poništava se nalog za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po prestanku radnog odnosa u visini iznosa 50% od osnovice za naknadu plaće za siječanj 2021., u točki VI izreke tužitelju se utvrđuje u razdoblju od 25. prosinca 2020. do 23. siječnja 2021. status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobi kojoj je za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad prestao radni odnos, a u točki VII izreke tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po prestanku radnog odnosa u visini iznosa od 50% od osnovice za naknadu plaće u razdoblju od 25. prosinca 2020. do 23. siječnja 2021.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta obnavljanju upravnog spora sukladno članku 123. stavku 1. točci 1. Zakona o općem upravnom postupku, a obzirom da je obrt N. B. brisan naknadno rješenjem od 23. veljače 2021. s danom 24. prosinca 2020., pa ta činjenica nije postojala u vrijeme odjave tužitelja s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
3. Smatra da status osiguranika tužitelja u mirovinskom osiguranju predstavlja prethodno pitanje, koje u ovom upravnom postupku službena osoba nije samostalno riješila, pa nema uvjeta ni za obnovu postupka sukladno članku 123. stavku 1. točci 3. Zakona o općem upravnom postupku, te smatra da se u smislu članka 129. navedenog Zakona može poništiti rješenje, ali ne i odjava, te se poziva na pravno shvaćanje iz odluke Upravnog suda u Rijeci UsI-1432/2016 od 11. lipnja 2018.
4. Ističe da tužitelju radni odnos nije prestao 24. prosinca 2020., već odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2020. na temelju koje je tužitelj i odjavljen s danom 31. prosinca 2020.
5. Ističe da je sin T. B. nastavio voditi obrt nakon smrti oca N. B. kao privremeni poslovođa, pa nezakonito rješenje kojim je obrt N. B. brisan retroaktivno s 24. prosinca 2020. ne može ići na štetu tužitelja i njegovih stečenih prava, te napominje da su za mjesec prosinac 2020. za tužitelja plaćeni svi doprinosi, pa je i prema članku 8. Zakona o zdravstvenom osiguranju tužitelj imao status osiguranika.
6. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i sam riješi stvar, a podredno da održi usmenu raspravu i sasluša tužitelja, a sve uz naknadu troškova ovog postupka.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i navodi sadržaj primijenjenih materijalnih propisa, ističe važnost usklađenosti evidencija tuženika i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te podnošenja jedne prijave zbog ekonomičnosti postupka, a iz kojeg razloga prestanak radnopravnog statusa tuženika kod obrta nije prethodno pitanje, obzirom da se prestanak statusa utvrđuje na jedan od načina predviđen Zakonom o radu, te po sili zakona radni odnos prestaje prestankom obrta, te uručenje odluke o otkazu na radu tužitelju nije od utjecaja.
8. Predmetnim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće za razdoblje od 24. do 31. prosinca 2020. kao zaposlenoj osobi, ali je pravo priznato za isto razdoblje ali kao pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po prestanku radnog odnosa u trajanju od 30 dana sukladno važećim zakonskim propisima.
9. Prema evidenciji tuženika, tužitelj je od 1. veljače 2021. zdravstveno osiguran kao osoba s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koja nije obvezno zdravstveno osigurana po drugoj osnovi i koja se prijavila Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa odnosno obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju ima pravo prema Zakonu ili prema propisima donesenim na temelju Zakona, odnosno nije izgubio status u zdravstvenom osiguranju po prestanku radnog odnosa kao posljedica drugačijeg reguliranja statusa kao osobe u radnom odnosu.
10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 16/94, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
13. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi zatražila trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 995,42 eur / 7.500,00 kn.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
15. U konkretnom slučaju sporno je gubi li prestankom statusa osiguranika po zaposlenju, u konkretnom slučaju tužitelju je radni odnos prestao zbog činjenice smrti nositelja obrta, čime je obrt prestao postojati, tužitelj i pravo da koristi prava iz zdravstvenog osiguranja zbog prijevremene nesposobnosti za rad kao zaposlena osoba, a zbog koje činjenice je u konkretnom slučaja provedena obnova postupka.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Naime, u upravnom postupku činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a obzirom da nije sporno da je obrt brisan po sili zakona s datumom smrti vlasnika N. B. s danom 24. prosinca 2020.,te su pravilno primijenjeni materijalni propisi na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporavanog rješenja, među ostalim članci 123. do 127. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), članak 47. stavak 1. točka 1. Zakona o obrtu (Narodne novine, broj: 143/13, 127/19 i 41/20), te daljnji relevantni članci Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13,137/13 i 98/19).
18. Prema mišljenju suda, nakon prestanka postojanja obrta, tužitelj je prava iz zdravstvenog osiguranja zbog privremene nesposobnosti za rad mogao nastaviti koristiti samo kao nezaposlena osoba, a kako je to pravilno utvrđeno u upravnom postupku.
19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
20. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 14. veljače 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
