REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4312/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Portos adriatic d.o.o. iz Zagreba, Šenoina kbr. 11 (OIB: 71613878569), kojeg zastupa punomoćnik Nenad Cetinja, odvjetnik iz Zagreba, Horvaćanska cesta 17A/VII i II. tužitelja Rikarda Fuchsa iz Zagreba, A. Šenoe kbr. 11 (OIB: 99868615225), kojeg zastupa punomoćnik Dario Budimir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter d.o.o. iz Zagreba, Trg bana Jelačića kbr. 3, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva kbr. 4 (OIB: 87939104217), kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva kbr. 24, radi utvrđenja, činjenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja da im se dopuste revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1429/2021-2 od 11. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3411/2012-29 od 15. siječnja 2021., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Tužiteljima se dopuštaju revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1429/2021-2 od 11. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3411/2012-29 od 15. siječnja 2021. na u njihovim prijedlozima za dopuštenje revizije naznačena pitanja:
1./ „Ako banka u situaciji u kojoj je Ugovorom o dugoročnom kreditu (izmijenjen Dodatkom) ugovoren nastup tzv. "margin call-a" ako odnos kredita i vrijednosti portfelja navedenih dionica padne ispod omjera 1:2, ne pristupi prodaji dionica kad se ostvari taj uvjet, smatra li se to ne pristupanje prodaji od strane banke, postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4. i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima?“
2./ „Ako se ne pristupanje banke prodaji dionica smatra postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima, u situaciji opisanoj u pitanju 1., gasi li se u tom slučaju obveza korisnika kredita, u smislu odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima?“
3./ „Je li banka u situaciji opisanoj u pitanju 1. odgovorna za štetu nastalu korisniku kredita?“
4./ „Primjenjuje li se u situaciji u kojoj je između banke kao davatelja kredita s jedne strane i korisnika kredita s druge strane, sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu, za pitanje naknade štete trogodišnji zastarni rok ili zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, i da li rok zastare teče od dana štetne radnje (nastup uvjeta za "margin call") ili od dana nastupa štetnih posljedica (dan prodaje svih dionica od strane banke)?“
II. Prijedlozi tužitelja odbacuju se kao nedopušteni u dijelu kojim pod drugim pitanjem sugeriraju prihvatiti utvrđenje „...a s obzirom da je njezino ispunjenje postalo nemoguće?“ a pod četvrtim pitanjem utvrđenje „...a s obzirom da se radi o nalogu korisnika kredita i davatelja osiguranja banci...“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev “na utvrđenje da ne postoji pravo tuženika prema tužiteljima na prisilnu naplatu potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 128/2007-DVPJS od 16. studenog 2007. i I Dodatka navedenom Ugovoru od 11. rujna 2008., te da se gasi obveza tužitelja prema tuženiku po navedenom ugovoru i dodatku (točka 1.), zatim zahtjev na vraćanje instrumenata osiguranja - dvije bjanko vlastite i akceptirane mjenice, dvije bjanko zadužnice i obične zadužnice, koje je prvotužitelj predao tuženiku temeljem navedenog ugovora o dugoročnom kreditu i dodatka (točka 2.) te zahtjev za vraćanjem instrumenata osiguranja - jedne bjanko vlastite mjenice i jedne izjave o zapljeni računa, koje je drugotužitelj predao tuženiku temeljem navedenog ugovora i dodatka (točka 3.). U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete u iznosu od 17.557.638,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o trošku odbijen je zahtjev prvotužitelja za isplatu parničnog troška u iznosu od 573.250,00 kn (točka III. izreke), odbijen je zahtjev drugotužitelja za isplatu parničnog troška u iznosu od 832.300,00 kn (točka IV. izreke) te je naloženo tužiteljima da solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 337.912,50 kn (točka V. izreke)“.
2. Tužitelji su sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijeli prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopuste revizije, a sve zbog suštinski istih pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (primijetiti je tek da II. tužitelj pitanja od 1./ do 3./, onako kako ih je formulirao, nije vezao i uz odredbe čl. 10. st. 3. te čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima, ali kako je u njima riječ o općim načelima postupanja u svim obveznim odnosima, razumnim je prihvatiti da se odnose i na po njemu postavljena pitanja):
1./ „Ako banka u situaciji u kojoj je Ugovorom o dugoročnom kreditu (izmijenjen Dodatkom) ugovoren nastup tzv. "margin call-a" ako odnos kredita i vrijednosti portfelja navedenih dionica padne ispod omjera 1:2, ne pristupi prodaji dionica kad se ostvari taj uvjet, smatra li se to ne pristupanje prodaji od strane banke, postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4. i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima?“
2./ „Ako se ne pristupanje banke prodaji dionica smatra postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima, u situaciji opisanoj u pitanju 1., gasi li se u tom slučaju obveza korisnika kredita, u smislu odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je njezino ispunjenje postalo nemoguće?“
3./ „Je li banka u situaciji opisanoj u pitanju 1. odgovorna za štetu nastalu korisniku kredita?“
4./ „Primjenjuje li se u situaciji u kojoj je između banke kao davatelja kredita s jedne strane i korisnika kredita s druge strane, sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu, za pitanje naknade štete trogodišnji zastarni rok ili zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da se radi o nalogu korisnika kredita i davatelja osiguranja banci i da li rok zastare teče od dana štetne radnje (nastup uvjeta za "margin call") ili od dana nastupa štetnih posljedica (dan prodaje svih dionica od strane banke)?“
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog II. tužitelja i predložio da se ovaj odbaci.
4. Prijedlozi su djelomično osnovani.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. listopada 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. U podnesenim prijedlozima postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da navedena odredba čl. 385.a ZPP-a predviđa postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“ te djelovati i na razvoju prava kroz sudsku praksu), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlozima tužitelja postavljena pitanja - u dijelu iz izreke ove odluke, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda u odnosu na ta pitanja, za slučaj kakav je ovdje (gdje je utvrđeno da je Dodatkom ugovora „tuženik s tužiteljima ugovorio da on može otkazati ugovor i učiniti dospjelim cjelokupno potraživanje te da tuženik sukladno svojoj prosudbi može prodati dio ili cjelokupni portfelj Marijana Filipovića,...dionice...“: „dakle naglašava se da tužena Banka ima opisana velika diskrecijska ovlaštenja te da ona prodaji portfelja može, ali i ne mora pristupiti, prema vlastitoj prosudbi. Riječ je o ugovornom uglavku koji obvezuje potpisnike jer je riječ o trgovačkim ugovorima“), temeljena je na shvaćanju za koje se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - a o njemu (tom shvaćanju) nema prakse revizijskog suda, s time da se povodom istih pitanja može očekivati odluka važna i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Time je pravilno za zaključiti da su (slijedom toga) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizija: sve kako bi se povodom njih mogla preispitati osporena presuda.
10. Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku I. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).
11. Međutim, za razliku od navedenog pod stavkom 10., ne postoje razlozi da se predlagateljima dopuste i revizije u svezi onog što samo sugeriraju prihvatiti raspravljenim i utvrđenim do ovog stupnja postupka, pa i pravilnim ili istinitim - i to u okviru pitanja pod 2./, utvrđenje „...a s obzirom da je njezino ispunjenje postalo nemoguće...“, a u okviru pitanja pod 4./ utvrđenje „...a s obzirom da se radi o nalogu korisnika kredita i davatelja osiguranja banci...“: drugostupanjska presuda nije temeljena na tim utvrđenjima (iako se u nižestupanjskim presudama spominju, ali samo kao navodi tužitelja) i ne može se napadati kao da za sada ona postoje.
12. Slijedom toga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku II. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb319-dc4cd
Kontrolni broj: 01af9-f786b-b5965
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
