REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 14 Pž-5164/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja, i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-462/2018-54 od 8. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-462/2018-54 od 8. listopada 2021. u točkama II. i III. i sudi:
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.269,51 EUR (četiritisuće- dvjestošezdesetdevet eura i pedesetjedan cent) / 32.168,60 kn (tridesetdvijetisuće- stošezdesetosam kuna i šezdeset lipa) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana, i to kako slijedi:
- na iznos od 4.060,22 EUR (četiritisućešezdeset eura i dvadesetdva centa) / 30.591,74 kn (tridesettisućapetstodevedesetjedna kuna i sedamdesetčetiri lipe) od 29. ožujka 2017. do isplate
- na iznos od 209,29 EUR (dvjestodevet eura i dvadesetdevet centi) / 1.576,86 kn (tisućupetstosedamdesetšest kuna i osamdesetšest lipa) od 30. ožujka 2017. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 750,90 EUR (sedamstopedest eura i devedeset centi) / 5.657,68 kn (pettisuća- šeststopedesetsedam kuna i šezdesetosam lipa), u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-462/2018-54 od 8. listopada 2021. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 32.168,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.168,60 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).
2. Protiv točaka II. i III. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe ističe da je prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak o postojanju podijeljene odgovornosti između sudionika štetnog događaja (osiguranika stranaka). Ističe da je izvedenim vještačenjem nesporno utvrđeno da je uzrok nastanka prometne nezgode nepropisno kretanje tuženikovog osiguranika pa je tužbeni zahtjev u cijelosti prvostupanjski sud trebao prihvatiti. Traži parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.657,68 kn.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovaj sud je ispitao presudu u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrdio da je u pobijanom dijelu presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 64.337,20 kn koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po sklopljenoj polici kasko osiguranja na ime naknade imovinske štete na osobnom vozilu, a koja je šteta nastala kao posljedica prometne nezgode od 29. siječnja 2017.
6. Prvostupanjski je sud ocijenio da su stranke odgovorne za štetu u jednakim omjerima pa je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 32.168,60 kn, sve pozivom na odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Budući da je tužitelj svojim žalbenim tvrdnjama u cijelosti osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, u konkretnom je slučaju sporna tužiteljeva odgovornost odnosno visina odgovornosti.
7. Dakle, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode (list 130.- 165. spisa; list 210.- 214. spisa; 222. - 224. spisa), kao objektivan i sastavljen u skladu s pravilima struke te je zaključio da su za nastalu prometnu nezgodu odgovorna oba sudionika u prometu (osiguranici stranaka u ovom postupku) u jednakim omjerima (50%).
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, između ostalog, proizlazi, da se tuženikov osiguranik svojim osobnim vozilom kretao kroz mjesto Velika Rakovica, kolnikom ceste Črešni u smjeru sjeveroistoka i da, dolaskom do raskrižja s ulicom Koletići nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (nizbrdica, nailazak na raskrižje), kojom prilikom je lijevom prednjom stranom vozila, u kočenju udario u lijevu stražnju stranu vozila tužiteljevog osiguranika, a kojim je kolnikom ulice Črešni u smjeru sjeverozapada upravljao tužiteljev osiguranik i koji je u trenutku nezgode dolaskom do raskrižja skretao ulijevo na kolnik ulice Črešni (pratio kolnik Črešni). Od posljedica udara to vozilo je odbačeno naprijed, te je prednjim dijelom udarilo u zemljanu kosinu koja se nalazi uz sjeverozapadni rub kolnika ulice Črešni gdje se i zaustavilo prednjim dijelom okrenuto u smjeru sjeverozapada (list 138. spisa).
9. Vještak ističe da je izvjesno da je tužiteljev osiguranik u tijeku skretanja ulijevo uočio neposrednu opasnost i pokušao skretanjem udesno spriječiti nastanak prometne nezgode pri tome dovodeći osobni automobil u nekontrolirano stanje kretanja. Cjelokupna šteta nastala na prednjem dijelu vozila tužiteljevog osiguranika nastala je sekundarno slijetanjem i udarom prednje strane osobnog automobila u zemljanu kosinu (list 142. spisa).
10. Dakle, vještak u odnosu na tužiteljevog osiguranika ističe da je tužiteljev osiguranik na pružanju ceste s prednošću prolaska skretanjem putanje ulijevo osobnim automobilom, prije sudara, izvršio naglo skretanje udesno uz posljedično zanošenje i rotaciju oko okomice koja prolazi težištem u smjeru okretanja kazaljke na satu, a nakon sudara je vozilo promijenilo smjer i sletjelo izvan kolnika s desne strane udarom u zemljanu kosinu (list 146. spisa, list 214. spisa).
11. U odnosu na tuženikovog osiguranika, zaključak je prometnog vještaka da se tuženikov osiguranik, upravljajući osobnim vozilom, nije, na kolniku gdje prometne trake nisu obilježene, kretao što bliže desnom rubu kolnika te je na prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera ostvario djelomični frontalni kontakt svojom prednjom lijevom stranom sa stražnjim lijevim bočnim dijelom osobnog vozila tužiteljevog osiguranika.
12. I na ročištu održanom 14. rujna 2021., vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Naveo je da je tuženikov osiguranik prilikom kočenja prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Istaknuo je da je tuženikov osiguranik prilikom kočenja, mogao prekidanjem intenzivnog kočenja dovesti vozilo u upravljivo stanje, zadržati osobni automobil na svojoj desnoj prometnoj traci i tako izbjeći prometnu nezgodu. Svojim načinom upravljanja, tuženikov osiguranik je doveo osobni automobil u neupravljivo stanje s posljedičnim prijelazom na lijevu stranu.
13. U odnosu na tužiteljevog osiguranika vještak je na tom ročištu naveo da je djelomično vršio kretanje po prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera te da je u tijeku prometne nezgode vršio izbjegavanje sudara skretanjem udesno. Na osnovi materijalnih tragova ne može utvrditi koliko je eventualno tužiteljev osiguranik prešao na lijevu prometnu traku ni u kojoj dužini. U trenutku sudara tužiteljev osobni automobil nalazio se na svojoj desnoj prometnoj traci (list 222. - 224. spisa).
14. Uzimajući u obzir sve navedeno, odnosno utvrđena ponašanja tužiteljevog i tuženikovog osiguranika, ocjena je ovog suda da je samo tuženikov osiguranik kriv za nastanak prometne nezgode. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da ne postoje materijalni tragovi na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li i koliko tužiteljev osiguranik prešao na suprotnu prometnu traku, dok u odnosu na tuženikovog osiguranika to nije slučaj. Naime, u postupku je dokazano da je tuženikov osiguranik prešao na suprotnu prometnu traku, da nije prilagodio brzinu i da je imao mogućnost dovesti vozilo u upravljivo stanje da je prekinuo intenzivno kočiti, a što nije učinio.
15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u postupku donošenja presude u pobijanom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u svojoj žalbi opravdano ukazuje. Kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave, konkretno nalaz i mišljenje vještaka, a odluka prvostupanjskog suda je utemeljena isključivo na tom dokazu, to je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak da ne postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 32.168,60 kn (4.269,51 EUR).
16. Prvostupanjski sud nije ni pravilno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu čl. 1072. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1). Uzimajući u obzir isprave u spisu, osobito nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, ovaj sud smatra da je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženikovog osiguranika za nastali štetni događaj i njegovu krivnju.
17. Naime, u primjeni odredbe čl. 1072. ZOO-a (a koju odredbu je prvostupanjski sud propustio primijeniti) potrebno je cijeniti ponašanje oba sudionika u prometnoj nezgodi, tj. jesu li oba sudionika svojim ponašanjem doprinijela šteti i ako jesu u kojem omjeru. Iz izvedenog dokaznog postupka može se zaključiti da postoji tuženikova krivnja za predmetnu štetu. Tužitelj je dokazao da postoji tuženikova krivnja za predmetnu štetu, stoga je primjenom navedene odredbe tužbeni zahtjev u cijelosti trebalo prihvatiti kao osnovan. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo to je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.
19. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je odlučio o troškovima cijelog postupka. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka.
20. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 131,79 EUR / 993,00 kn, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 89,15 EUR / 671,69 kn (Tar. br. 1. st. 1., Tar. br. 2. st. 1. i Tar. br. 3. st. 1. Tarife Zakona o sudskim pristojbama - „Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15,), te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn, odnosno, ukupno iznos od 750,90 EUR / 5.657,68 kn.
21. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačena i točka III. izreke pobijane presude.
22. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura). Stoga je iznose izražene u kunama u izreci ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
Broj zapisa: eb319-90ba4
Kontrolni broj: 01d72-f1951-8a2f5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
