REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2599/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv 1. tuženice J. S. iz L., OIB ..., 2. tuženice N. S. iz L., OIB ..., i 3. tuženice I. S. F. (sada – I. K. C.) iz L., OIB ..., koje zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnica u L., radi isplate, i u pravnoj stvari 1. protutužiteljice J. S. iz L., 2. protutužiteljice N. S. iz L., i 3. protutužiteljice I. S. F. iz L., koje zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnica u L., protiv protutuženika Ž. D. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženica-protutužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1134/14-2 od 12. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-321/10 od 27. siječnja 2014., na sjednici održanoj 14. veljače 2023.
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženica-protutužiteljica kao neosnovana se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženice su dužne solidarno isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 Eura, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. ZOO-a (NN br. 35/05), odnosno eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, a koja teče počev od 6. srpnja 2007. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana".,
a odbijen protutužbeni zahtjev tuženica-protutužiteljica sadržaja:
"1. Utvrđuje se ništavim ugovor o pozajmici zaključen dana 05.01.2007. godine između Ž. D. kao zajmodavca i I. S. kao zajmoprimca ovjeren kod javnog bilježnika Z. V. dana 05.01.2007. godine pod brojem Ov-137/2007.“,
te je odlučeno o troškovima postupka.
2. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženice-protutižiteljice (dalje: tuženice) su podnijele reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložile su drugostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog, a prihvaćenjem protutužbenog zahtjeva. Zahtijevaju troškove u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu, te zahtjev tuženica za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu.
7. U provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
-da je Ugovor o zajmu sklopljen iz razloga što je prednik tuženica dugovao trećim osobama iznos od 35.000,00 eura, koji dug im se obvezao vratiti u roku od 18 mjeseci, a za osiguranje vraćanja istog upisano je založno pravo na nekretnini kč. br. 170/99 i ako do vraćanja ne dođe da se obvezao prenijeti pravo vlasništva u ½ dijela nekretnina predmetom tog zaloga;
-da im je taj iznos vraćen sukladno potvrdi od 11. siječnja 2007., upravo u vrijeme kada je tužitelj pozajmio predniku tuženica iznos od 35.000,00 Eura po spornom ugovoru od 5. siječnja 2007.;
-da prometna vrijednost stanova u zgradi izgrađenoj na kč. br. 170/99 k.o. R. iznosi 7.964.718,00 kuna, odnosno pripadajući dio od ½ dijela ostavitelja pok. I. S. da iznosi 3.082.359,00 kuna;
-da nije od značaja Ugovor o ortakluku na kojega se pozivaju tuženice, zaključen između pok. I. S., tuženice J. S. te G. J. d.o.o., 17. siječnja 2007., kojim su uredili međusobne odnose u pogledu zajedničke izgradnje građevine na kč. br.170/99 k.o. R.,
-da je u toj zgradi stan kupila kćerka tužitelja i za isti isplatila G. J. d.o.o. cijenu u iznosu od 405.000,00 kuna (kupljen u roh-bau fazi),
- te da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 280.000,00 kuna u korist povrata kredita G. J. d.o.o, a radi „skidanja tereta sa navedenog stana".
8. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže da:
- u situaciji postojanja Ugovora o zajmu u kojem je navedeno da zajmoprimatelj potpisom toga ugovora potvrđuje da je primio navedeni novčani iznos da je teret dokaza o suprotno bio na tuženicama;
- da one nisu dokazale da bi sporan Ugovor o zajmu bio simuliran pravni posao s obzirom na tvrdnje da se radi o "svojevrsnoj garanciji da će tužitelj bez naknade ili po povoljnijoj cijeni za svoj angažman u gradnji nekretnine steći jedan stan";
- da nisu dokazale tvrdnje da je ortak prema Ugovoru o ortakluku bio i tužitelj s obzirom na tvrdnje da je isti pomagao prilikom dobivanja kredita od strane Hrvatske poštanske banke za predmetnu izgradnju, pa da mu je za uzvrat trebalo pripasti jedan stan u zgradi u R. po povoljnijoj cijeni, jer da tužitelj u tom ugovoru nije naveden kao ortak, a da jedan od ortaka iz navedenog ugovora, direktor G. J. d.o.o., P. J., u svom iskazu to ne potvrđuje, te da je Ugovor o zajmu prethodio navedenom Ugovoru o ortakluku, pa da nije logična ta tvrdnja tuženica. Isto tako da je ugovor o kreditu sa HPB-a zaključen u srpnju 2007., sedam mjeseci nakon zaključenja navedenog ugovora o zajmu. Konačno, da je svjedok P. J. iskazao da je kćerka tužitelja kupila jedan stan u toj zgradi i to onaj koji je po Ugovoru o ortakluku pripao G. J. d.o.o., kao i da je isplaćena cjelokupna cijena stana u visini koja je tada bila procijenjena (u roh-bau fazi),
- vezano za pitanje visine naslijeđene imovine, s obzirom na odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove, da je vrijednost tog jednog stana u navedenoj zgradi veća od duga ostavitelja.
9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).
10. Budući da se u reviziji ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena, navedeni revizijski razlog nije obrazložen.
11. Kada podnositeljice obrazlažu razloge pogrešne primjene materijalnog prava, tvrdnjama koje iznose, one se upuštaju u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja. One u suštini prigovaraju po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i prigovaraju njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te podnositeljice ističu svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju ta činjenična utvrđenja i pravna shvaćanje iz osporene presude. Revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP). Valja reći i to da ako sud ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju podnositeljice revizije i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini one, on time postupa u smislu zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP koja mu daje ovlast odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prigovori podnositeljica revizije u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji im konvenira, a bez realne podloge u rezultatima postupka s pozicije primjene odgovarajućih normi za pitanja odlučnih kod ugovora o zajmu i ništetnosti ugovora kao simuliranog pravnog posla, pa kao takvi doista nisu od utjecaja. Stoga su nižestupanjski sudovi o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno odlučili, a o neosnovanosti protutužbenog pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
