REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3152/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. F.-B. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u D., protiv tuženika A. d. d. sa sjedištem u Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-184/2022-2 od 22. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-675/2019-33 od 17. studenoga 2021., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-184/2022-2 od 22. travnja 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-184/2022-2 od 22. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-675/2019-33 od 17. studenoga 2021.
2. Tuženik je naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:
„1. Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po kamatnoj stopi u skladu s objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredaba iz ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
odnosno
4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineje 4. ZPP-a u odnosu na prvo pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. – trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i Rev-708/22 od 29. lipnja 2022.
6. Treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a, jer je revizijski sud uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o pravu banke na jednostranu promjenu kamatne stope bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe ugovora nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
7. Četvrto naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
8. Budući da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
