REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 615/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.-H. p. d.d. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. S.-R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S.-R. i partneri u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. Z. F. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z. i 2. G. B., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1075/2020 od 2. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-517/17-49 od 18. svibnja 2020., na sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice kao neosnovana se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica R. K., Z., uznemiravana i diskriminirana na svom radnom mjestu kod tuženika H.-H. p. d.d. Z.

II. Zabranjuje se tuženiku H.-H. p. d.d., Z., poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se krši tužiteljičino pravo na jednako postupanje, te bilo kakvih radnji kojima se uzrokuje diskriminacija i uznemiravanje u odnosu na tužiteljicu, te se nalaže tuženiku da poduzme sve mjere radi otklanjanja i daljnjeg sprečavanja diskriminacije i uznemiravanja tužiteljice na radnom mjestu kod tuženika.

III. Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z., naknaditi tužiteljici R. K., Z., nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 80.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi I umješaču Z. F. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.750,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućoj od dana 18. svibnja 2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi II umješaču G. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućoj od dana 18. svibnja 2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju, kako u uvodi iste navodi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, dok su oba umješača podnijeli odgovor, protiveći se osnovanosti navoda revizije i predlažući da se ista odbije.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je antidiskriminacijska zaštita tužiteljice s osnova članstva u sindikatu te s tim u vezi povreda prava osobnosti, slijedom čega zahtijeva deklaraciju povrede, zabranu poduzimanja radnji kojim se vrijeđa njeno pravo na jednako postupanje i kojim ju se uznemirava i omalovažava, te naknadu štete.

6. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), jer se radi o sporu u povodu tužbe za zaštitu od diskriminacije, u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je uznemiravana i diskriminirana jer da bi se u tom slučaju moralo raditi o sustavnom i dugom psihičkom zlostavljanju i ponižavanju s ciljem ugrožavanja časti i dostojanstva, a što da ovdje nije slučaj. Također da se ne nalazi da bi na strani tuženika bile utvrđene neke protupravnosti i/ili zlouporabe prava, neovisno o subjektivnom doživljaju tužiteljice da je uznemiravana i diskriminirana. Isto tako da nije utvrđeno da bi tuženikovo postupanje imalo obilježje šikane, pa u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

9. Drugostupanjski sud prihvatio je razloge prvostupanjske presude naglašavajući da iz provedenih dokaza se može zaključiti da su u sektoru gdje je tužiteljica radila odnosi bili poremećeni dugi niz godina, zbog loše komunikacije. Ni taj sud ne nalazi elemenata diskriminacije već da ono na što upućuje tužiteljica kao razloge osjećanja neugode, degradacije, prozivanja i neutemeljen kritike, predstavlja uobičajen oblik poslovne komunikacije i rješavanja problema u poslu kod tuženika. Na način na koji se je ophodilo prema tužiteljici da se ophodilo i prema skupni drugih radnika. Postojanje neprimjerenih reakcija i ponašanja ovdje umješača da ne predstavlja diskriminaciju, jer da ona predstavlja stavljanje u nepovoljan položaj osobe po diskriminatornim osnovama, ovdje bi to bilo članstva u sindikatu, pa kako samo tužiteljica nije bila na meti kritika već i ostali radnici, bar desetak, da pretpostavke za zaključak o postojanju diskriminaciji s te osnove nisu ostvarene. To što je prilikom nove sistematizacije tužiteljici ponuđeno radno mjesto s nižem plaćom, kraj utvrđenje da je nekim radnicima ponuđeno radno mjesto s višom, a nekima s nižom također da ne upućuje na taj zaključak.

10. Takav pravni pristup u zaključivanju podnositeljica revizije cijeni kao bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer da izneseni razlozi ne predstavljaju odgovarajuće obrazloženje sa dostatnim i relevantnim razlozima vezano za antidiskriminacijsku zaštitu. Ističe da se drugostupanjski sud nije očitovao o svim žalbenim navodima, te prigovara utvrđenjima sudova i zaključcima, jer da je iz provedenih dokaza proizlazi da je ona uznemiravana kroz duži vremenski period. Prigovara da je na tako nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede parničnog postupka na koju se podnositeljica revizije poziva.

12.1. Pravilni su razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim, pa pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom, s nedostatnim relevantnim razlozima ili s neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

12.2. U odnosu na u žalbi istaknute razloge drugostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve odlučne žalbene navode.

12.3. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredba postupka iz čl. 386. st. t. 1. ZPP u svezi s čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te iz čl. 386. st. 1. t. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st.1. ZPP. Nadalje, kada podnositeljica revizije prigovara da su sudovi propustili pravilno cijeniti dokaze te kada ona drugačije interpretira činjenično stanje, takvim revizijskim navodima ona osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što u reviziji, arg. iz odredbe čl. 386. ZPP, nije dopušteno.

13.1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. On je ostvaren kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

13.2. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li postupanje tuženika prema tužiteljici imalo obilježja diskriminacije.

13.3. Odredbom čl. 7. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – dalje: ZR) propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno tom i posebnim zakonima, dok je odredbom čl. 7. st. 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti Zakonom o radu i s posebnim zakonima.

13.4. Prema odredbi čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08., 112/12., dalje: ZSD) diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema st. 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

13.5. Sukladno odredbi čl. 2. ZSD izravna diskriminacija znači postupanje uvjetovano nekim od temelja iz st. 1. toga članka kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (st. 1.). Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. toga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (st. 2.).

13.6. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

14. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

15.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova potvrđuju tvrdnje tuženika da nije diskriminirao tužiteljicu po osnovi po kojoj ona tvrdi.

15.2. Postojanje diskriminacije je potrebno sagledati u okviru iznesenih tvrdnji o diskriminaciji, cijeneći ne samo pojedinačne postupke tuženikovih zaposlenika nego i objektivne okolnosti cjelokupnog okruženja kojemu je tužiteljica bila izložena.

15.3. Imajući u vidu izloženo te činjenične tvrdnje s kojima tužiteljica obrazlaže postojanje njene diskriminacije, pravilno su sudovi zaključili da se takve tvrdnje ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe čl. 1. ZSD i čl. 7. st. 4. ZR, već da pretežito predstavljaju tužiteljičin subjektivni doživljaj. Ona nije učinila vjerojatnim da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, nije učinila vjerojatnim neke od zabranjenih temelja diskriminacije u postupanju nadređenog spram nje, a niti u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji od strane nadređene osobe da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

16. Kada podnositeljica obrazlaže revizijske razloge zbog kojih podnosi reviziju ona u suštini prigovara zaključcima sudova o (ne)postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme i time pružanja tražene sudske zaštite. Isto tako, gotovo svim revizijskim prigovorima, ona ističe svoje stavove o predmetu spora, svoje shvaćanje o rezultatima dokazivanja. Time ona nastoje dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravna shvaćanje iz osporene presude. Kao što je prethodno rečeno revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice. Ako sud izvodi drugačije zaključke nego što to čine podnositeljica, on time postupa u smislu zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP koja mu daje ovlast odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Prema odredbi čl. 111. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nižestupanjski sudovi s pravilnim razlozima i pravilnom primjenom materijalnog prava odbijaju i zahtjev za naknadom štete, kada navode da ne nalaze ni elemente šikane.

18. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. st. 2. ZPP, o reviziji tužiteljice odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.