REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 10 Gž Ob-6/2023-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S., iz P., OIB: …, trenutno boravi u bolnici dr. I. B. u P., zastupan po Odvjetničkom Društvu Golubić&Šikić, odvjetnicima iz Č., protiv I. tužene G. S., OIB: …, B., II. tuženika M. S., OIB: …, B., i III. tužene L. S., OIB: …, B., oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici B. S., OIB: …, a svi zastupani po ZOU Damjanović i dr., odvjetnicima iz Č., radi smanjenja uzdržavanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P Ob-19/2021-61. od 22. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja K. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda

Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P Ob-19/2021-61. od 22. studenog 2022.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je s danom 28. rujna 2021. prestala tužiteljeva obveza uzdržavanja I. tuženice G. S., utvrđena presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: P Ob-4/2017., od 24. svibnja 2017., pa tužitelj od 28. rujna 2022. nije dužan uzdržavati tuženicu G. S., dok je tužitelj odbijen sa utvrđenjem da je obveza uzdržavanja prestala sa 4. veljače 2021. (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da za II. tuženika M. S. i I. tuženicu G. S., umjesto iznosa od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno za svakoga, određenog presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: P Ob-4/2017., od 24. svibnja 2017., doprinosi ubuduće iznos od 94,23 EUR/710,00 kn[1] mjesečno svakome, a za III. tuženicu L. S., umjesto iznosa od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno, doprinosi ubuduće iznos od 72,86 EUR/549,00 kn mjesečno (točka II. izreke); tužitelju je naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn[1] (točka III. izreke).

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podni žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.

ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se njegova obveza uzdržavanja tuženika, određena presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P Ob-4/2017., od 24. svibnja 2017., u odnosu na I. tuženicu, ukine s danom 4. veljače 2021., odnosno alternativni zahtjev, da se obveza uzdržavanja u odnosu na I. tuženicu smanji na iznos od 94,23 EUR/710,00 kn[1] mjesečno, da se obveza uzdržavanja u odnosu na II. tuženika, smanji na iznos od 94,23 EUR/710,00 kn[1] mjesečno, a u odnosu na III. tuženicu, smanji na iznos od 71,67 EUR/540,00 kn[1] mjesečno, sve od dana podnošenja tužbe.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je presudom istog suda, poslovni broj: P Ob- 4/2017., od 24. svibnja 2017., tuženik kao otac, obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženika, za svakoga iznos od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno, počev od 3. siječnja 2017., da je u vrijeme donošenja te presude I. tuženica G. imala 14 godina, II. tuženik M. 11 godina, a III. tuženica L. 2,5 godine, a u vrijeme podnošenja tužbe I. tuženica navršenih 18 godina, II.

tuženik

godina,

a

III. tuženica 6 godina, da se I. tuženica školovala do 5. svibnja 2021. i nije položila maturu, te se zaposlila u rujnu 2021., da je II. tuženik učenik T. škole i za njegovo uzdržavanje potrebno je mjesečno oko 199,08 EUR/1.500,00 kn[1] (39,82 EUR/300,00 kn mjesečno za užinu, 13,27 EUR/100,00

kn[1]

za

košarku,

66,36-79,63

EUR/500,00-600,00 kn[1] za odjeću, 53,09 EUR/400,00 kn za hranu, 13,27 EUR/100,00 kn[1] za higijenu i 39,82–53,09 EUR/300,00-400,00 kn razni materijali za potrebe škole), da III. tuženica pohađa vrtić, koji se mjesečno plaća 79,63 EUR/600,00 kn[1] te još 13,27 EUR/100,00 kn za druge potrepštine u vrtiću, a da je, ,

pored toga, za njezino uzdržavanje potrebno još oko 119,45 EUR/900,00 kn mjesečno (53,09-66,36 EUR/400,00-500,00 kn[1] hrana, 26,54 EUR/200,00 kn higijena, 39,82–53,09 EUR/300,00-400,00 kn[1] odjeća), da II. i III. tuženici primaju dječji doplatak u iznosu od 62,38 EUR/470,00 kn[1] mjesečno oboje, da tuženici žive s majkom, koja je zaposlena i plaća joj iznosi oko 530,89 EUR/4.000,00 kn[1] mjesečno, režijski troškovi njihovog domaćinstva ljeti iznose 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] , a zimi 265,45 EUR/2.000,00 kn[1] mjesečno, da je tužitelj nezaposlen i trenutno se nalazi na liječenju u bolnici u P., koje liječenje traje unazad 3 godine, da je tužitelj 2020. prodao kuću za iznos od 86.000,00 EUR i kupoprodajna cijena je isplaćena u cijelosti u prosincu 2020., te da je, nakon otplate dugova, od kupoprodajne cijene tužitelju preostao iznos od 60.000,00 EUR. 10. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljeva obveza uzdržavanja u odnosu na I. tuženicu G. prestala s danom njezinog zaposlenja, 28. rujna 2021., iako je redovno školovanje završila u svibnju 2021., jer je sukladno članku 290. stavak 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i 25/13, 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ), obveza roditelja uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo redovno školovanje, a ne može se zaposliti, do 26-te godine, a da se u odnosu na II. tuženika M. i III. tuženicu L. nisu stekli uvjeti za smanjenje obveze uzdržavanja, jer se od donošenja presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: P Ob-4/2017., od 24. svibnja 2017., nisu promijenili uvjeti koji bi opravdali snižavanje tužiteljeve obveze uzdržavanja, obzirom da su tuženici stariji i njihove potrebe su veće, troškovi

života

su porasli, a tužitelj ima imovinu iz koje može osigurati sredstva za uzdržavanje tuženika u iznosu od 132,72 EUR/1000,00 kn[1] mjesečno za svakoga, kako je utvrđeno navedenom presudom prvostupanjskog suda.

11. Prvostupanjski sud je tvrdnje tužitelja, da ne raspolaže preostalim iznosom od prodaje kuće, od 60.000,00 EUR, i da je te novce uzeo njegov brat, ocijenio neosnovanim jer zaključuje da tužitelj kao roditelj mora naći način da mu njegov brat, koji ga je zastupao u postupku prodaje kuće učini dostupnim njegov novac dobiven prodajom.

11.1. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da, unatoč tome što je tužitelj nezaposlen i trenutno se nalazi na liječenju u bolnici, a imajući u vidu i Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, prema kojoj je roditelj, koji ne živi s djetetom, dužan doprinositi za uzdržavanje djece dobi II. tuženika iznos od 188,47 EUR/1.420,00 kn[1] mjesečno, a dobi III. tuženice iznos od 145,73 EUR/1.098,00 kn[1] mjesečno, tužitelj ima imovinu iz koje može plaćati uzdržavanje II. i III. tuženika, kako je određeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P Ob-4/2017. od 24. svibnja 2017., za svakoga 132,72 EUR/1000,00 kn[1] mjesečno, a što iznosi i manje od zakonskog minimuma.

12. Tužitelj žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da ima prihod od prodaje nekretnine, i ističe da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti, jer je nezaposlen, nalazi se na liječenju u bolnici, i nema mogućnost stjecanja sredstava kojima bi uzdržavao djecu, niti ima objektivne mogućnosti uložiti pojačane napore kako bi mogao plaćati uzdržavanje u dosuđenom iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno za svakoga.

13. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, unatoč tome što je u lipnju 2019., nakon donošenja odluke kojom je utvrđena tužiteljeva obveza uzdržavanja mlt. tuženika u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno za svakoga, tuženik upućen na izdržavanje kazne zatvora, odnosno na liječenje u bolnicu u P., gdje se i sada nalazi, tužitelj u mogućnosti doprinositi i dalje za uzdržavanje II. i III. tuženika, za svakoga dosuđeni iznos od 132,72 EUR/1.000,00 kn[1] mjesečno.

15. Prema odredbi članka 313. stavak 4. ObZ-a, ukupne mogućnosti roditelja obveznika utvrđuju se u odnosu, kako na prihode, tako i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

16. Tužitelj osnovano ukazuje žalbom da nije zaposlen i da nema mogućnosti ulaganja pojačanih napora radi ostvarenja prihoda jer se nalazi na liječenju, međutim ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da nema imovine iz koje bi mogao uzdržavati mlt. djecu.

17. Sam tužitelj čini nespornim da mu je od prodaje nekretnine, nakon podmirenja svih dugova i troškova očeva pogreba, preostao iznos od 60.000,00 EUR, pa se radi o imovini iz koje može podmirivati obvezu uzdržavanja II. i III. tuženika, obzirom da je nekretninu prodao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i u vrijeme podnošenja tužbe raspolagao je tim iznosom.

18. Žalbeni navodi, koje je tužitelj iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, da je novac od prodaje kuće kod njegovog brata, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude, obzirom da je nesporno da je vlasnik tog novca tužitelj.

19. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao tužitelja da tuženicima naknadi parnični trošak, pravilno primijenivši odredbu članka 366. stavak 1. ObZ-a, jer je tužitelj u ovom postupku djelomično uspio s tužbenim zahtjevom samo u odnosu na I. tuženicu.

20. Radi izloženog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 14. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: eb319-8e1cb

Kontrolni broj: 068db-80113-80660

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Irena Dikanović-Terzić, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.