REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 209/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u S., protiv tuženika D. z. V.-p. ž. iz V., OIB: …, koga zastupa punomoćnica J. Č. D., odvjetnica u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-339/20-2 od 4. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-46/19-25 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 5. travnja 2019. kao i zahtjevi da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao, isplatiti tužitelju bruto plaću sukladno ugovoru o radu od 3. siječnja 2011. kao i naknaditi troškove parničnog postupka kako je pobliže naznačeno u izreci presude (toč. 1.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.600,00 kn (toč. 2.).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev prihvatiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.
9. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika nedopuštena.
11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je između tužitelja, kao zaposlenika i tuženika, kao poslodavca, 3. siječnja 2011. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za rad na radnom mjestu magistra farmacije u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno u ljekarničkoj jedinici u Orahovici,
- da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da je odbijao raditi dio ugovorenih poslova radnog mjesta magistra farmacije i to narudžbu (nabavku) lijekova i drugih medicinskih proizvoda, da je odbijao fakturirati HZZO-u lijekove izdane na recepte te da je samovoljno, prije isteka radnog vremena odlazio s posla, u pravilu oko 14,00 sati, iako je radno vrijeme bilo određeno do 15,30 sati,
- da je 5. rujna 2018. tužitelj upozoren na kršenje radnih obveza,
- da je tuženik 5. travnja 2019. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju (otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika),
- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je ugovor o radu otkazan zbog povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 87. st. 1. toč. 1., 2. i 11. Pravilnika o radu poslodavca (Ur. Broj: 2189-6/1-01-145/2015 od 27. siječnja 2015., dalje Pravilnik) odnosno zbog neizvršavanja ili nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog izvršavanja radnih obveza, samovoljnog napuštanja radnog mjesta, zbog nastavljanja kršenja obveza iz radnog odnosa unatoč izrečenom pisanom upozorenju te nekorektnog odnosa prema radnicima ili njihovog šikaniranja,
- da je radničko vijeće D. z. V.-p. ž. povodom namjere poslodavca o otkazu ugovora o radu, 28. ožujka 2019. dalo mišljenje da se namjera otkazivanja ugovora o radu tužitelju smatra opravdanom jer je tužitelj unatoč dostavljenim pisanim upozorenjima i dalje nastavio kršiti ugovorne obveze i time nastavio činiti štetu tuženiku,
- da je tužitelj pravovremeno 16. travnja 2019. poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava koji zahtjev je tuženik odbio odlukom od 18. travnja 2019. nakon čega je tužitelj sukladno odredbi iz čl. 133 st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 - dalje: ZR) zatražio sudsku zaštitu,
- da iz dopisa ravnatelja tuženika od 27. studenog 2015. i 19. prosinca 2017. upućenih tužitelju proizlazi da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik pozvao tužitelja na očitovanje u svezi kršenja obveza iz radnog odnosa, čime je postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a.
12. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da je odbijao raditi dio ugovorenih poslova radnog mjesta magistra farmacije i to narudžbu (nabavku) lijekova i drugih medicinskih proizvoda, da je odbijao fakturirati HZZO-u lijekove izdane na recepte te da je samovoljno, prije isteka radnog vremena odlazio sa posla, u pravilu oko 14,00 sati, iako je radno vrijeme bilo određeno do 15,30 sati čime je počinio povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene odredbom čl. 87. st. 1. toč. 1., 2. i 11. Pravilnika o radu tuženika, i to neizvršavanjem radnih obveza, samovoljnim napuštanjem posla, nastavljanjem kršenja obveza iz radnog odnosa unatoč ranije izrečenim pisanim upozorenjima, posljedično čemu uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Stoga su zaključili sukladno odredbama čl. 119. st. 1. i čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) da je dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu i odbili su tužbeni zahtjev u cijelosti.
13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dok je prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR određeno da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.
14. Revident u pretežnom dijelu revizije osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti premet osporavanja u reviziji sukladno čl. 385. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode koji osporavaju činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji.
15. Preostalim navodima revident iznosi osobne impresije zbog kojih smatra da je poslodavac donio odluku o otkazu ugovora o radu (jer da je tužitelj u dva navrata pokretao sudske sporove protiv tuženika u svezi spornih koeficijenata na plaću, iako je tužitelj sporove pokrenuo 2013., a predmetni otkaz je iz 2019. i slično) koji navodi su neodlučni za odluku u sporu osobito jer je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.
16. Naime ponašanje tužitelja u cjelini, njegova nesuradljivost u radnom kolektivu i učestalo kršenje obveza iz radnog odnosa u duljem vremenskom razdoblju, uvažavajući i da je tužitelj bio opomenut zbog kršenje radnih obveza opravdavaju odluku poslodavca, ovdje tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
