REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4822/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB …, iz D., zastupane po punomoćniku Ž. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice K. O., OIB …, iz Z., zastupane po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2579/2019-2 od 9. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5881/14-72 od 13. ožujka 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2579/2019-2 od 9. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5881/14-72 od 13. ožujka 2019. u kojem je utvrđeno da je ništetna pisana oporuka od 3. svibnja 2012. oporučiteljice pokojne K. U. iz Z., rođene 23. siječnja 1926., a umrle 18. veljače 2013., sačinjena pred svjedocima M. Ž. i Z. M..

r i j e š i o  j e:

I Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2579/2019-2 od 9. srpnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5881/14-72 od 13. ožujka 2019. u dijelu kojim je određeno da se ostavina treba rasporediti na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava revizije.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je ništetna pisana oporuka od 3. svibnja 2012. oporučiteljice pokojne K. U. iz Z., rođene 23. siječnja 1926., a umrle 18. veljače 2013., OIB: …, sačinjena pred svjedocima M. Ž., JMBG: …, i Z. M., JMBG: …, zbog nesposobnosti raspolaganja vlastitom imovinom, pa se ostavina treba rasporediti na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima.''.

Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 49.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2019. do isplate (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

4. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu te potražuje naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti pisane oporuke ostaviteljice, pokojne K. U., zbog nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku oporučivanja, kao i zahtjev da se ostavina rasporedi na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je ostaviteljica K. U. preminula 18. veljače 2013., te da je 3. svibnja 2012. sastavila pisanu oporuku pred svjedocima, kojom ostavlja tuženici vlasništvo nekretnine - kuće s okućnicom u Z., te svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući i novčana sredstva, oporuku su potpisali svjedoci M. Ž. i Z. M.,

- u ostavinskom postupku iza pok. K. njene zakonske nasljednice nećakinje Lj. H. i M. B. nisu priznale oporuku kao pravovaljanu i istinitu, smatrajući da ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje slijedom čega je isti prekinut rješenjem poslovni broj O- 1925/13-26 od 15. studenog 2013. te su zakonske nasljednice M. B. i Lj. H. upućene pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženice radi utvrđenja činjenice da vlastoručna oporuka ostaviteljice nije valjana, jer ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke zbog bolesti nije bila sposobna za rasuđivanje,

- da je ostaviteljica imala otvorene račune u Z. b. i to tekući račun na kojem je stanje na dan pisanja dopisa iznosilo -3.834,47 kn, devizni račun na kojem je stanje bilo 0 EUR, te oročenu deviznu štednju na kojem je stanje bilo 150.829,89 EUR,

- da je sada pok. K. U. podnijela tužbu 14. svibnja 2007. protiv K. O., D. O. i N. O. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem postupku je 17. lipnja 2011. dostavila izjavu u kojoj, između ostalog navodi da je pod prisilom K. i D. O. potpisala nekakve papire njoj nepoznatog sadržaja, da ne odustaje od predmetne tužbe, te da "sve što potpisujem činim u strahu za svoj život",

- da je sada pok. K. U. podnijela tužbu 26. siječnja 2012. protiv S. M. radi poništaja i utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji kojim ugovorom je predmetnu nekretninu

– kuću u Z. prodala S. M., da se u toj tužbi opisuje zdravstveno, naročito psihičko stanje "tužiteljica je starica rođena 1926. godine te se nalazi u dobi od 86 godina i boluje od senilnosti, staračke demencije i karcinoma nosa, zbog čega se povremeno gubi i nije svjesna svojih postupaka…zbog starosti i zdravstvenih poteškoća krajnje je upitna poslovna sposobnost tužiteljice u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora jer tužiteljica tada nije bila sposobna da shvati značenje svojih djela. Zbog svih okolnosti pod kojima je tužiteljica sklopila predmetni kupoprodajni ugovor s tuženikom, ukazuje se krajnje nemoralnim njegovo postupanje gdje iskorištava situaciju u kojoj se našla tužiteljica kao stara i bolesna žena bez ikoga da se o njoj brine, pa je ovakav ugovor u svakom slučaju i protivan moralu društva, zbog čega je također ništetan'',

- da je svjedok M. Ž. bio svjedok u nekoliko puta kada je pok. K. U. sastavljala oporuku: 2005. ili 2006., 2011. i 2012., da je 2012. prepisivala oporuku s potrganih komadića papira,

- da je i svjedok Z. M. u tri navrata bio svjedok oporukama koje je pisala gđa. U., pri čemu se obojici svjedoka činilo da je pok. normalna i prisebna,

- da pacijentica nije dolazila često u ambulantu liječnice obiteljske medicine dr. I. L., a da ju je liječnica zadnji puta vidjela oko mjesec dana prije njezine smrti, kada je bila u kućnoj posjeti, te je ostaviteljica tada ležala teško pokretna i parcijalno dezorijentirana, da nije bila kompletno dementna, da joj je u siječnju 2012. u zdravstveni karton napisala dijagnozu "nespecificirana demencija", a još ranije, 11. svibnja 2011. je napisano "parcijalno dezorijentirana", te ju je u siječnju 2012. uputila psihijatru, ali nema podataka je li pregled obavljen,

- da je u ljeto 2012. pok. nađena daleko od kuće na klupi te da je rekla da se ne zna vratiti kući,

-da je tužiteljici sada pok. spominjala obitelj tuženice, da joj stalno nude neke papire da ih potpiše, da više ne zna što da radi i da joj stvaraju neugodnosti, da u ljeto 2012. kad ju je vidjela nije djelovala kao osoba sposobna za rasuđivanje,

- da je medicinsko vještačenje provedeno po neuropsihijatru dr. S. T., koji je izvršio uvid u zdravstveni karton pokojne K. U., u njezine pisane izjave koje su predane u spis, te u iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u dijelu u kojem opisuju ponašanje oporučiteljice, kako bi dobio uvid u njezino psihičko zdravlje tempore acti,

- vještak je zaključio da oporučiteljica nije bila sposobna za oporučno raspolaganje 3. svibnja 2012., kao i godinu dana prije tog datuma,

- da je vještak s velikim stupnjem vjerojatnosti zaključio da je oporučiteljica tempore acti tj. 3. svibnja 2012. bolovala od demencije, u ranoj fazi, odnosno na prijelazu iz rane u srednju fazu, da su mnestičke funkcije (pamćenje, zapamćivanje i sjećanje) kod K. U. bile snižene, a posebno je bilo oštećeno njezino kratkoročno pamćenje i orijentacija u vremenu, da su kod nje bile smanjene i kognitivne funkcije (shvaćanje, spoznavanje, mišljenje, prosuđivanje i planiranje). Vještak smatra da je K. U. formirala svoju volju sukladno mišljenju osoba iz okoline koji su u datom momentu bili u njezinoj blizini i stekli njezino povjerenje, što govori u prilog povišenoj sugestibilnosti zbog demencije, dok ona sama nije bila u stanju oblikovati i slobodno izraziti svoju volju,

-da je pok. bila dezorijentirana u vremenu što ukazuje na demenciju, kod koje prvo dolazi do gubitka orijentacije u vremenu, dok se orijentacija u prostoru, prema sebi i okolini gube kasnije, da je jedna od karakternih promjena kod demencije pojava povišene sugestibilnosti, što je kod K. bio slučaj, da se ne može prikloniti shvaćanju o tome da je oporučiteljica kao dementna osoba potpisala neki važni dokument u tzv. lucidnom intervalu, da je pokojna U. vrlo često tvrdila da je obmanuta, zavedena, izigrana, prevarena, što nije karakteristika psihički stabilne i potpuno zdrave osobe, navodi i brojne obrate u odnosima pokojne oporučiteljice s obitelji O. i M., koji obrati su takve prirode da ukazuju da se radi o postupanju dementne osobe koja nije u stanju donositi razborite odluke,

- da je K. U. 4. travnja 2012. dala izjavu kod Javnog bilježnika D. S., a u kojoj govori da se zbog starosti i senilnosti povremeno gubi, pa kasnije od drugih ljudi čuje za svoje postupke kojih se ne sjeća, pa se tako ne sjeća niti da je bila u javnobilježničkom uredu A. H.,

- da je vještak zaključio da zaboravnost pokojne izlazi iz okvira uobičajene zaboravnosti starije osobe i po njegovom uvjerenju govori u prilog dementnosti takve osobe,

- da je K. U. zadnjih godina svoga života raspolagala svojom imovnim u nekoliko navrata, tako da je najprije zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s K. O., potom je podnijela tužbu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, da bi tijekom tog postupka tužbu povukla; zaključila je ugovor o kupoprodaji nekretnine sa S. M., a nakon toga je protiv njega podigla tužbu kojom traži poništenje i utvrđivanje ništetnosti ugovora o kupoprodaji; napisala je tri oporuke,

- da je u vrijeme pisanja predmetne oporuke 3. svibnja 2012. K. U. imala 86 godina, da je oporuku u nekoliko navrata trgala, pa ponovno pisala, na način da je prepisivala tekst s nekog predloška, oporukom je obuhvatila i nekretninu - kuću sa zemljištem s kojom je već prije toga raspolagala, zaključivši ugovor o kupoprodaji sa S. M.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da sada pok. K. nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku pisanja oporuke, stoga je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetne oporuke zbog nesposobnosti za rasuđivanje, na temelju čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje u tekstu: ZN). Naime, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući da je izrađen po pravilima medicinske struke, argumentirano, jasno i obrazloženo, da je u cijelosti postupio po zadatku suda, jer kako se radi o vještačenju sposobnosti za rasuđivanje osobe koja je preminula prije početka parničnog postupka, nema druge mogućnosti već je vještak dužan sve relevantne činjenice i podatke utvrditi iz medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona te iz stanja spisa u kojem se nalaze pisane izjave osobe koja se vještači. Po ocjeni suda prvog stupnja, iskazi saslušanih svjedoka i stranaka koji su govorili o trenutku sastavljanja oporuke i ponašanju oporučiteljice također su poslužili pri stvaranju cjelovite slike o psihičkom stanju oporučiteljice u tom trenutku. Ujedno je sud odlučio da se ostavina treba rasporediti na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima.

10. Drugostupanjski sud ocjenjuje prihvatljivim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da ostaviteljica nije imala oporučnu sposobnost, jer da je na temelju svih izvedenih dokaza moguće izgraditi sliku o oporučnoj sposobnosti ostaviteljice, obzirom je ostaviteljica bolovala od demencije, pri čemu je vještak isključio mogućnost lucidnog intervala u trenutku sastavljanja oporuke. Obrati u ponašanju ostaviteljice su takve prirode da ukazuju da se radi o postupanju dementne osobe koja nije u stanju donositi razborite odluke. Tako vještak pojašnjava da je, primjerice, sama ostaviteljica mjesec dana prije pisanja sporne oporuke napisala izjavu da se zbog starosti i senilnosti povremeno gubi i kasnije od drugih ljudi čuje za svoje postupke kojih se uopće ne sjeća.

11. Prema ocjeni revizijskog suda, osnovano revidentica navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, smatrajući da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Paušalno navođenje drugostupanjskog suda da su bez utjecaja na pravilnost žalbeni prigovori kojima se osporava sadržaj izreke u dijelu rasporeda ostavine zakonskim nasljednicima, u situaciji kada odluka prvostupanjskog suda uopće nema razloga o tome (o rasporedu ostavine na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima), ne može se smatrati ocjenom žalbenih navoda.

11.1. Naime, o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na raspored ostavine (na jednake dijelove njezinim zakonskim nasljednicima) ne može se odlučivati u parničnom postupku. Na ovaj parnični postupak stranke su upućene iz ostavinskog postupka, koji je u prekidu. U ostavinskom postupku odlučuje se o nasljedstvu i raspoređivanju ostavine, na temelju odredbe čl. 232. i 226. ZN. Prema tome, o ovom dijelu tužbenog zahtjeva ne može se odlučiti u parničnom postupku, obzirom se u ostavinskom postupku, koji je izvanparnični (čl. 175. st. 1. ZN), donosi rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe (čl. 226. st. 1. ZN). U parničnom postupku nije dopušteno raspravljati o raspoređivanju imovine, obzirom se na temelju odredbe čl. 232. st. 1. ZN smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja.

11.2. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 19. ZPP (na što revidentica sadržajno i ukazuje) valjalo ukinuti nižestupanjske presude u tom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP.

12. U dijelu ocjene nalaza i mišljenja vještaka drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, kako to smatra tuženica, obzirom je ocijenio žalbene navode za koje zaključuje da su mu neprihvatljivi te da tuženica istima iznosi svoju ocjenu dokaza. Ocjenjuje da je nalaz i mišljenje vještaka obrazložen, neproturječan, jasan te da nije dovedena u sumnju njegova pravilnost. 13. Dakle, nižestupanjski sudovi su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je izrađen po pravilima medicinske struke, argumentirano, jasno i obrazloženo, da se radi o vještačenju sposobnosti za rasuđivanje osobe koja je preminula prije početka parničnog postupka, pa je vještak dužan sve relevantne činjenice i podatke utvrditi iz medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona te iz stanja spisa u kojem se nalaze pisane izjave osobe koja se vještači.

14. Revidentica ukazuje na to da nalaz i mišljenje nije dano sukladno odredbi čl. 258. ZPP. Naime, odredbom čl. 258. st. 1. ZPP propisano je da će se prije početka vještačenja pozvat vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza.

15. Prema ocjeni revizijskog suda, nalaz je izrađen po pravilima medicinske struke. Naime, naravno da postmortalno vještačenje treba izvoditi sukladno podacima iz medicinske dokumentacije, međutim kada nema opsežne medicinske dokumentacije, kao u konkretnom slučaju, osim zdravstvenog kartona pokojne, prihvatljivo je i logično da će vještak pri stvaranju cjelovite slike o psihičkom stanju oporučiteljice uzeti u obzir sve ono što se nađe u spisu u trenutku davanja nalaza i mišljenja (isprave sastavljene od strane oporučiteljice, iskaze svjedoka, stranaka).

16. Odredbom čl. 26. st. 1. ZN propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

17. U konkretnom slučaju utvrđeno je da sada pok. K. u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje pa je pravilno primijenjena odredba čl. 26. st. 2. ZPP. Iako je u tužbenom zahtjevu navedeno da je oporuka ništetna zbog nesposobnosti raspolaganja vlastitom imovinom, iz sadržaja tužbe je vidljiv razlog ništetnosti nesposobnost za rasuđivanje.

18. Stoga u dijelu utvrđenja ništetnosti pisane oporuke ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena te ju je valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP) i odlučiti kao u izreci presude.

19. Nakon ukida presuda u dijelu uspjeh stranaka u sporu neznatno je izmijenjen te u odnosu na taj dio nisu nastali posebni troškovi. Stoga na temelju odredbe čl. 166. st.

2. i 154. st. 2. ZPP odluka o troškovima postupka nije dirana.

20. Tuženici nije dosuđen trošak sastava revizije obzirom je uspjela s revizijom u neznatnom dijelu te je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

21. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužiteljici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.