Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-581/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić-Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz V., OIB … zastupanog po O.D. Ž. R. i k. iz S. B., protiv tuženika J. V. OIB … iz T., zastupanog po punomoćniku H. L. H., odvjetnici iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pn-167/20-103 od 7. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pn-167/20-103 od 7. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za duševne boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 109.00,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 60.625,00 kuna, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe izvršena na ročištu od 23. 3. 2021."
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP).
Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti proistekle iz štetnog događaja od 10. listopada 1995. tijekom kojeg je u noćnom baru u N. u tuženik napao tužitelja i u njega ispalio šest hitaca iz vatrenog oružja nanijevši mu teške tjelesne povrede.
7. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 13. veljače 2007. suđeno je da je tuženik tužitelju dužan isplatiti na ime naknade štete za fizičke bolove 19.800,00 kuna, za strah 10.800,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 2.700,00 kuna, ali je ista ukinuta u pogledu naknade za duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti od 109.000,00 kuna.
8. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu za duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti od 109.000,00 kuna s kojim tužbenim zahtjevom je sada pobijanom presudom tužitelj odbijen.
9. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio teške po život opasne ozljede i to višestruke ozljede unutarnjih organa trbuha, zdjelice, desnog lakta, tri prostrijelne rane trbuha sa izlaznim ranama u području donjeg dijela leđa, oštećenje tankog crijeva na dvije lokacije, oštećenje debelog crijeva na dvije lokacije, oštećenje opne tankog crijeva kroz koju tanko crijevo dolaze krvne i limfne žile te živci na dva mjesta, oštećenje opne sigmoidnog i završnog dijela debelog crijeva kroz koje dobivaju krvne i limfne žile te živce, prijelom desnog krila zdjelične kosti, koji je direktno ili indirektno odgovoran za slabost dva živca desne potkoljenice, prostrijelna rana desnog lakta koji će kasnije pokazati potpuno oštećenje desnog lakatnog živca, a sve prema nalazu sudskog vještaka M. R.
10. Isti vještak je procijenio smanjenje životnih i radnih aktivnosti u iznos od 60% jer navedene ozljede kompromitiraju i običan svakodnevni život i bez srednjeg i težeg fizičkog napora dok je vještak P. F. utvrdio trajno oštećenje duševnog zdravlja tužitelja i to 10% radi pretrpljene psihotraumatizacije uslijed izlaganja traumatskim doživljajima tijekom Domovinskog rata prije ranjavanja 10.listopada 1995., a 10% upravo ovim ranjavanjem.
Ukupna procjena oba vještaka u objedinjenom nalazu je umanjenje životnih i radnih aktivnosti kod tužitelja u iznosu od 65%.
11. Vještaci su utvrdili da je prema nalazu i mišljenju prvostupanjskog povjerenstva za pregled Hrvatskih branitelja od 28. rujna 2009., a koje je rješenjem potvrdio Ured za državnu upravu, tužitelju priznat status HRVI IV skupine 80% oštećenje organizma po dvije osnove i to po osnovi psihičkih posljedica (kronični PTSP teži) 20% i oštećenje organizma po osnovi tjelesnih posljedica (stanja nakon ranjavanja desne noge i abdomena) 70% odnosno objedinjeno postotak oštećenja organizma procijenjen je u upravnom postupku na 80%.
12. Dakle, tužitelju je utvrđivano oštećenje organizma temeljem povrede zadobivene tijekom Domovinskog rata 1991., ali i temeljem povrede iz ovog štetnog događaja od 10. listopada 1995. jer je tužitelj vodio upravne sporove budući mu prvo nije priznato navedeno oštećenje uz obrazloženje da se štetni događaj dogodio u noćnom baru, dok je u konačnici istom priznato u oštećenje organizma i navedeno povređivanje jer je isto pretrpio vraćajući se sa položaja u baznu jedinicu.
13. U skladu sa uputom iz ukidbenog rješenja Vrhovnog suda RH, broj:Rev- 3326/2019 od 17. rujna 2019. prvostupanjski sud je pribavio i izvršio uvid u spis predmeta osobne invalidnine HRVI iz Domovinskog rata tužitelja i podatke o izvršenim isplatama osobne invalidnine tužitelja od dana priznavanja prava na osobnu invalidninu pa na dalje.
14. Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:Us-5190/2010-4 od 5. lipnja 2013. vidljivo je da je tužitelju nakon presude Upravnog suda RH broj:Us-8357/1996 od 7. svibnja 1997. i broj:Us-7278/2000 od 4. rujna 2002. priznato svojstvo HRVI iz Domovinskog rata 70% oštećenja organizma zbog posljedice ranjavanja (10. listopada 1995. u Caffe baru "V." u N.) a PTSP-i tužitelja je utvrđivan tek nakon navedenog ranjavanja što je vidljivo iz anamneze i prvog nalaza od 24. ožujka 1996. u kojem se navodi da je bolesnik (tužitelj) od početka rata u postrojbama HV prošao mnoga ratišta, bio u niz stresnih i pogibeljnih situacija, izgubio mnoge prijatelje i svoje borce, te zapadao u stanje jačih nemira i napetosti ali da je u kontinuiranom procesu liječenja tek nakon zadobivenih teških i po život opasnih povreda 10. listopada 1995.
15. Dakle, kod tužitelja su utvrđenja umanjenja životne aktivnosti kao posljedica ranjavanja u ratu 1991. ali i kao posljedica spornog ranjavanja u ovoj pravnoj stvari pa je prvostupanjski sud temeljem pribavljenih podataka iz upravnog postupka, a uvidom u karticu isplata trajnih prava za tužitelja dostavljen od Ministarstva (list 290 – 305 temeljnog spisa) utvrdio da je tužitelju po tom osnovu od 2004. a za prava koja su mu priznata od 1. siječnja 2000. isplaćen ukupan iznos od 379.952,08 kuna.
16. Kako je navedenim iznosom više nego tri puta premašen iznos od 109.000,00 kuna koji bi prema ocjeni suda predstavljao pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja to je prvostupanjski sud opravdano i zakonito odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, a temeljem članka 200. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. – u nastavku teksta: ZOO), a koje se odredbe u ovom postupku primjenjuju temeljem članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:35/05.).
17. Neosnovano žalitelj poriče da je djelomično povukao tužbeni zahtjev na ročištu 27. svibnja 2021. jer je iz prvostupanjskog spisa (list 310 – 313) vidljivo da je na tom ročištu tužitelj predao sudu podnesak od 8. travnja 2021. kojim predlaže donošenje presude na ime naknade štete za duševne boli u iznosu od 30.000,00 kuna a čemu se punomoćnik tuženika protivio kao povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.
18. Kao što je već navedeno umanjenje životnih aktivnosti tužitelja je utvrđeno i temeljem povreda zadobivenih u štetnom događaju iz ove pravne stvari, a koje povrede su bile teške i opasne po život tužitelja, pa je logičan i opravdan zaključak da se dio isplaćene naknade od 379.952,08 kuna svakako odnosi i na oštećenja koja su predmet ovog spora i to sigurno u iznosu većem od zahtijevanih 109.000,00 kuna.
19. Odluka o parničnom trošku je donijeta temeljem članka 154. stavak 5. ZPP-a te članka 155. stavak 1. istog Zakona, sukladno Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora, detaljno je obrazložena pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.
20. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar, 13. veljače 2023.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak,v.r.
