REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 63 Pž-2530/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja CASTRUM PULA 97 d.o.o., Pula, Splitska 7, OIB 62830233394, kojeg zastupa punomoćnik Ronald Kontešić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Rojnić i Ronald Kontešić u Puli, Flanatička 11/II, protiv tuženika MIRSADA NESLANOVIĆA, vlasnika „NESLANOVIĆ“, obrta za građevinarstvo i završne radove iz Pule, Šenoina 3, OIB 12619611925, kojeg zastupa punomoćnik Samir Neslanović, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-562/2018-28 od 26. veljače 2020., 13. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv- 562/2018-28 od 26. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv-2414/2018 od 31. srpnja 2018. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.461,23 kn sa zateznim zakonskim kamatama od 6. siječnja 2016. do isplate (točka I. izreke). Također, ukinut je citirani platni nalog te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn (točka III. izreke).
2. Predmet spora odnosi se na tužiteljev zahtjev za isplatu tzv. manipulativnog troška, koji je opisan u odredbi čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1761/13 od 22. studenoga 2013. Taj su ugovor sklopili tužitelj u ulozi pravne osobe koja obavlja poslove upravljanja stambenim zgradama u Puli i tuženik kao vlasnik obrta za građevinske radove. Tim se ugovorom tuženik obvezao pružati građevinske usluge u vezi s obnovom zgrada u kojima tužitelj ima ulogu upravitelja, dok se tužitelj obvezao obavljati pomoćne poslove potrebne da bi tuženik mogao izvesti građevinske radove
- poput izrade dokumentacije i druge konzalting usluge. Stranke su odredile da je za obavljanje tužiteljevih poslova tuženik dužan tužitelju platiti naknadu u visini 10% ugovorene cijene radova bez PDV-a ako je vrijednost radova do 50.000,00 kn, a preko toga iznosa 5% ugovorene cijene radova bez PDV-a. Tužitelj je za obavljene usluge ispostavio račun broj 15/0012154 od 28. prosinca 2015., koji tuženik nije platio.
3. Tuženik je osporio da je tužitelj obavio poslove za koje zahtijeva naknadu u ovoj pravnoj stvari na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1761/13 od 22. studenoga 2013. Tuženik je tvrdio da je on za izvođenje građevinskih radova na stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi Ulica Sergijevaca 37 u Puli, bio angažiran izravno od strane suvlasnika te stambene zgrade u kojoj je tužitelj obavljao poslove upravitelja. Upravo su suvlasnici sami prikupljali potrebnu dokumentaciju, a eventualni naknadni tužiteljev doprinos proizlazi iz tužiteljeve uloge upravitelja i Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 16. veljače 1998. koji je on sklopio sa suvlasnicima sporne zgrade i kojim se obvezao organizirati održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.
4. Prvostupanjski sud je iz iskaza saslušanih svjedoka Doroteje Kos, predstavnice suvlasnika zgrade na adresi Ulica Sergijevaca 37 u Puli, Nade Orbanić Sapundžić, koja je obavljala poslove projektanata i nadzora, Borisa Funčića tužiteljeva zaposlenika te Aleksandra Matića, tužiteljevog zastupnika po zakonu, u bitnom utvrdio da su ponude za izvođenje građevinskih radova sanacije bočne i dvorišne fasade na zgradi u Puli, Ulica Sergijevaca 39, sakupljali sami suvlasnici te zgrade, koji su samostalno izabrali tuženika i nadzornog inženjera za obavljanje i nadzor građevinskih radova. Zatim su izabrane ponude odnijeli kod tužitelja koji je izradio Ugovor o izvođenju radova.
5. Činjenica da je tužitelj potpisao Ugovor o izvođenju radova od 15. listopada 2015. kao i Okončanu situaciju, ne podrazumijeva da je poslovna suradnja između stranaka proizišla iz sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji od 22. studenoga 2013., već je tužitelj nastupao kao upravitelj zgrade. Činjenica da je tužitelj podnio prijavu za suvlasnike zgrade za bespovratna sredstva iz gradskog projekta Dolce Vita za uređenje pročelja, jer suvlasnici nisu imali dovoljno zajedničkih sredstava u pričuvi, ne podrazumijeva da se radi o poslovima koje je tužitelj bio dužan obavljati na temelju sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji od 22. studenoga 2013., već se radi o poslovima koje je tužitelj kao upravitelj dužan obavljati za račun suvlasnika u ispunjenju obveze upravljanja zgradom u Puli, Ulica Sergijevaca 37, na što se obvezao na temelju sklopljenog Ugovora o upravljanju sa suvlasnicima te stambene zgrade.
6. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), ocijenio kako tužitelj nije uspio dokazati da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji i da bi on tuženika angažirao radi izvođenja građevinskih radova na stambenoj zgradi u Puli, Ulica Sergijevaca 37.
7. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio u obrazloženju svoje odluke navesti koju je normu materijalnog prava primijenio pri ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Time je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
9. Tužitelj drži da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu naknade manipulativnog troška kao odlučnu činjenicu predstavljalo pitanje tko je angažirao tuženika za izvođenje građevinskih radova na sanaciji fasade na zgradi u Puli, Ulica Sergijevaca 37.
10. S druge strane, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir poslove koje je tužitelj obavio za tuženika. Tužitelj smatra da je odredbe Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1761/13 od 22. studenoga 2013. potrebno šire tumačiti te uzeti u obzir poslovnu praksu koju su stranke među sobom razvile. Tužitelj smatra da poslovi podnošenja prijave za bespovratna sredstva izlaze izvan okvira poslova redovnog upravljanja stambenim zgradama i potpadaju pod poslove iz Ugovora o poslovnoj suradnji.
11. Konačno, tužitelj drži da je prvostupanjski sud samo parcijalno cijenio izvedene dokaze saslušanjem svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu Aleksandra Matića. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njihove iskaze u dijelu u kojem obrazlažu da zgrada nije imala zatvorenu financijsku konstrukciju, koju je osigurao upravo tužitelj prijavom na natječaj Dolce vita u Puli koji je bio otvoren radi obnove pročelja zgrada te da se tužiteljev direktor angažirao da zgrada ipak prođe na natječaju, iako se nije obnavljalo pročelje te zgrade kao i da se tuženik ne bi prihvatio izvođenja građevinskih radova da zgrada nije imala riješene financije.
12. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
13. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona.
14. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a), pa se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
15. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da je ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju odredaba čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a. Riječ je o pravilima o teretu dokazivanja sukladno kojima svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Iako su ta pravila sadržana u procesnom zakonu, ona imaju podlogu u pravilima materijalnog prava. U ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je pravilno kvalificirao sporni pravni odnos kao ugovor o djelu, zbog čega je na tužitelju bio teret dokazivanja činjenice da je po tuženikovom nalogu obavio djelo za koje potražuje naknadu.
16. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženik obvezao izvesti građevinske radove izravno suvlasnicima stambene zgrade u Ulici Sergijevaca 37 u Puli koji su samostalno prihvatili njegovu ponudu, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je Ugovor o izvođenju građevinskih radova od 15. listopada 2015. sklopljen između tuženika i suvlasnika stambene zgrade na adresi Ulica Sergijevaca 37 u Puli, a ne tuženika i tužitelja kao upravitelja u ime i za račun suvlasnika, bez obzira što je tužitelj bio potpisnik ugovora.
17. Zbog navedenoga, između stanaka nije nastala obveza tužitelja da tuženiku pruža pomoćne poslove radi izvođenja građevinskih radova (izrada dokumentaciji i konzalting usluge) na temelju sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1761/13 od 22. studenoga 2013.
18. Zato činjenica da je tužitelj takve poslove naknadno obavio (na način da je osigurao financijska sredstva prijavom suvlasnika na javni natječaj za subvencioniranje obnove pročelja u gradskoj jezgri grada Pule), ne može se tumačiti niti kao tuženikov naknadni prešutni pristanak na obavljene poslove, jer tužiteljeva obveza obavljanja takve vrste poslova istovremeno proizlazi iz njegove uloge upravitelja (obveze brinuti da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje).
19. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, čiju pravilnost ovaj sud u postupcima male vrijednosti o kakvom je riječ u ovoj pravnoj stvari, nije ovlašten ispitivati (čl. 467. st. 1. ZPP-a), pravilno primijenio materijalno pravo.
20. Također, obrazloženje presude prvostupanjskog suda sadržava jasne i provjerljive razloge o tome koje je činjenice koje su stranke iznijele prvostupanjski sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, pa nije ostvarena bitna povreda postupka na koju se tužitelj pozivao u žalbi niti bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
21. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).
22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 13. veljače 2023.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
