Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-65/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: M. A. iz Z., OIB: …, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD „K. & K.“ iz K., protiv tuženika: H. – O. d. s. d.o.o., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6205/2015 od 8. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, a u povodu žalbe po službenoj dužnosti, u dijelu pod točkom I. izreke, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6205/2015 od 8. prosinca 2022. godine i odbacuje tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje

.

II. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.554,57 kuna/1.666,28 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama – potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.202,40 eura/9.059,52[1] kune sa kamatom tekućom za razdoblje od 8. prosinca 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate sa kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelj nije nezakonito koristio električnu energiju od strane tuženika na adresi u Z., u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 9. studenog 2015. godine (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.554,57 kuna/1.666,28 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2022. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.778,27 kuna/1.961,41 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2022. godine pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, kada je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelj nije nezakonito koristio električnu energiju od strane tuženika na adresi u Z., u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 9. studenog 2015. godine, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP, jer odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim se protivno odredbama članka 187. ZPP traži utvrđenje činjenica, a što je ovdje slučaj, ne ide u sudsku nadležnost.

5.1. Stoga je, uvažavajući djelomično žalbu tuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. valjalo ukinuti i odbaciti tužbu u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za utvrđenje, te temeljem članka 369. stavak 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

6. Nasuprot tomu, nije u pravu tuženik kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za isplatu pod točkom II. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, s tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su iznijeti razlozi „nejasni, neadekvatni i proturječni činjeničnom stanju, te da nisu u skladu sa ispravama i propisima koji prileže spisu“. Naime, suprotno tim neutemeljenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe sami sebi ni izreci presude i koji su sukladni sa stanjem u spisu, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga, jer nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, kao ni koja povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude nije mogla biti uvažena.

6.1. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu pod točkom II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

6.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP), to posebice stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja vještaka za elektrotehniku, pravilno utvrdio - da je tužitelj 30520371, da je tužitelj nakon povratka s godišnjeg odmora u srpnju 2015. godine primijetio da je ormarić u kojem su brojila za struju otvoren, da je pozvao djelatnike tuženika koji su utvrdili da je na oba brojila oštećena plomba i da ih treba promijeniti, da je nakon ugradnje novih digitalnih brojila tužitelj od tuženika dobio dva računa za neovlaštenu potrošnju el. energije za srpanj 2015. godine u ukupnom iznosu od 12.554,57 kuna, koje račune je reklamirao, da je te račune u navedenom iznosu tužitelj platio jer je od tuženika dobio opomenu pred isključenje struje, da obračunati iznosi iz spornih računa nisu temeljeni na izmjerenoj potrošnji brojila već se zasnivaju na odredbi članka 108. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 14/06, dalje: Opći uvjeti), da nije utvrđeno da su navedena brojila potrošnju električne energije pogrešno mjerila i pogrešno prikazivala potrošnju, te da je potrošnja električne energije prije i nakon zamjene brojila bila „vrlo bliska“ po vrijednostima, tako da u periodu prije zamjene brojila nije utvrđeno da je bilo neovlaštene potrošnje el. energije koja nije registrirana u brojilima.

6.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije imao pravni osnov da od tužitelja naplati naknadu za neovlaštenu potrošnju el. energije u smislu odredaba članka 108. Općih uvjeta, jer da usprkos oštećenju plombe na brojilu na odnosnom mjernom mjestu nije bilo neovlaštene potrošnje, pa da je tužitelj suglasno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.) ovlašten od tuženika osnovano zahtijevati povrat neosnovano isplaćenog iznosa od 12.554,57 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. ZOO.

7. Tuženik u žalbi navodi da se prema članku 99. Općih uvjeta sama činjenica oštećenja na brojilu smatra „jednim od načina neovlaštene potrošnje električne energije“, pa da je bio ovlašten tužitelju izdati račun za neovlaštenu potrošnju suglasno članku 108. Općih uvjeta. Međutim, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da u spornom razdoblju na predmetnom obračunskom mjestu nije bilo neovlaštene potrošnje električne energije, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja.

8. Slijedom navedenog, kako se, prema izloženom, nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika je djelomično valjalo odbiti i u dijelu pod točkom II. izreke – kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.554,57 kuna/1.666,28 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama - potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

9. Budući je u žalbenom postupku prvostupanjska presuda djelomično ukinuta sa učinkom preinake, to je suglasno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

9.1. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici (tužba djelomično odbačena u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje, a prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti), ovaj sud utvrđuje parcijalni parnični uspjeh tužitelja u mjeri od 75%, a tuženika od 25%, pa je suglasno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 50% njegovih opravdanih parničnih troškova u smislu članka 155. ZPP.

9.2. Prihvaćajući pravilno utvrđene odvjetničke troškove tužitelja po prvostupanjskom sudu u iznosu od 8.750,00 kuna, koji s uvećanjem za PDV od 2.187,50 kuna ukupno iznose 10.937,50 kuna, te trošak sudskih pristojbi od 500,00 kuna, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju 50% tih troškova, tj. iznos od 5.718,75 kuna, čemu treba pridodati trošak očevida i vještačenja (koji se naknađuje u cijelosti) u iznosu od 3.340,77 kuna.

10. Slijedom navedenog, trebalo je tuženika obvezati da tužitelju nadoknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 1.202,40 eura/9.059,52 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 13. veljače 2023. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jagoda Renje