Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-18/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T., S.1 , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika I.-I. n. d.d., Z., OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz OD O.1 , V., K. i Š. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-16/2022- 20 od 22. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-16/2022-20 od 22. studenoga 2022..u pobijanom (usvojenom) dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-16/2022-20 od 22. studenoga 2022. u odnosu na odbijeni dio glavnice pod točkom II. izreke u iznosu od 942,33 eura/7.100,00 kuna[1] .
III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja kao osnovana u dijelu pod točkom I. i II. izreke u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata, te se u tom dijelu presuda preinačava na način da se sudi:
Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 11.393,72 eura/85.846,00 kuna[2] teku od 1. rujna 2013. pa ubuduće do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.
IV. Odbijaju se tužitelj i tužena sa zahtjevima za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanima.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
" I/ Tuženik I. i. n. d.d. Z. dužan je na ime naknade štete platiti tužitelju S. T. iznos od 85.846,00 kn/11.393,72 €1 sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. studenog 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu štete preko iznosa od 85.846,00 kn/11.393,72 € (dosuđenim pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 92.946,00 kuna /12.336,05 €, kao i u odnosu na tijek zateznih kamata prije 22. studenog 2022., kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31.652,50 kn ili 4.201,01 € sa pripadajućim kamatama koje na taj iznos teku od 22. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i tužena.
2.1. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske u odbijenom dijelu pod točkom I. i II. izreke (za nedosuđeni iznos glavnice od 942,33 eura/7.100,00 kuna, te u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice). Žali se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud povodom žalbe u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu u točki I. izreke na način da tužitelju na dosuđeni iznos dosudi i zakonsku zateznu kamatu računajući ovu od 01. rujna 2013. i u točki II. izreke na način da tužitelju dosudi i odbijajući dio zahtjeva u iznosu od 7.100,00 kn (942,33 €) što čini razliku od dosuđenih 85.846,00 kn (11.393,72 €) i traženih 92.946,00 kn (12.336,05 €) sa naprijed navedenom kamatom, kao i dosudi trošak ove žalbe u iznosu od 1.687,50 kn (223,97 €) + PDV 25% 421,88 kn (55,99 €), kao i trošak pristojbe u iznosu od 300,00 kn (39,81 €).
2.2. Tužena se žali protiv usvojenog dijela prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), zatim na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Tvrdi da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 8. ZPP-a. Posebno ističe da je prvostupanjski sud propustio jasno i precizno utvrditi, odnosno distancirati nekretnine u vlasništvu tužitelja na kojima je uzgajao nasade jagoda od onih nekretnina koje nisu u njegovu vlasništvu, a na njima je također uzgajao jagode. Navodi da je sud propustio jasno utvrditi i argumentirati sve pretpostavke koje se moraju kumulativno ispuniti da bi nastala izvanugovorna obveza naknade štete, posebno ističe da sud nalaz i mišljenje vještaka A. Đ. u cijelosti prihvaća kao relevantan, zatim da mu pristupa krajnje nekritički i prihvaća ga u cijelosti. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da tužitelj tužbom u parničnom postupku potražuje od tuženika naknadu štete nastale na kulturi jagoda zasađenih na zemljišnoknjižnim česticama oznake 575/1, 575/2, 574/1, te 574/2, sve zk. čestice upisane u zk. ul. broj 774 i 539, k.o. S.1 , dakle potražuje naknadu štete za one sadnice jagoda koje su bile posađene i uzgajane na navedenim česticama, a sve te čestice nisu u vlasništvu tužitelja već trećih osoba. Tužena smatra da tužitelj nije ovlašten potraživati naknadu štete za one stvari koje nisu njegovo vlasništvo, odnosno da nema osnova za naknadu štete s tuđeg zemljišta, te da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenicu vlasništvu nekretnina na kojima je tužitelj uzgajao jagode. Osporava da bi došlo do izlijevanja nafte, navodeći da nije sporno da je uslijed jakog vjetra u noći s 18. na 19. svibnja 2013. došlo do raspršivanja neobrisanih kapljica nafte (maglice), sa užeta za klipovanje, te raznošenje fluida na dio usjeva jagoda u blizini bušotine. Također ističe da postoji velika razlika između izlijevanja nafte i raspršivanja (maglice) uslijed jakog vjetra prije svega u obujmu i opsegu isticanja tekućeg medija u konkretnom slučaju, a u konačnici i posljedicama onečišćenja koje su nemjerljivo veće kod izlijevanja nafte nego li kod raspršivanja u obliku maglice. Tvrdi da sud ničim nije obrazložio element protupravnosti, što više ne sadrži gotovo nikakve tvrdnje o istom osim što u točki 78. obrazloženja navodi da je utvrđena protupravnost koja proizlazi iz općih odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). U odnosu na visinu štete ističe da sud kao polaznu točku uzima činjenicu uzgajanja nasada i na česticama, odnosno nekretninama koje nisu u vlasništvu tužitelja već u vlasništvu trećih osoba. U bitnome ponovno ističe kako je tužitelj vlasnik isključivo nekretnine označene kao kč. br. 574/1 i 574/2, dok su ostale nekretnine u vlasništvu trećih osoba. Tužena smatra da tužitelj ne može ostvariti pravo na naknade štete za dio usjeva koji se nalazio u vlasništvu tužene, te u vlasništvu trećih osoba. osporava vještački nalaz i mišljenje vještaka O.2 , ističući da se njegov nalaz i mišljenje ne može uzeti u obzir iz razloga zbog kojih ga je tužena osporila kako tijekom postupka tako i sada u žalbi. Konačno smatra da je prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude pored naprijed svega navedenog pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, odnosno nije primijenio odredbe koje je trebao primijeniti, a one na kojima temelji svoju odluku pogrešno je primijenio. Poziva se na povredu ustavnih prava tužene, te na načelo procesne ravnopravnosti stranaka. konačno osporava i odluku o parničnom trošku. Predlaže da drugostupanjski sud donese presudu kojom prihvaća žalbu kao osnovanu u cijelosti, te preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno da donese rješenje kojim će ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 248,85 eura/1.875,00 kuna, PDV 25 % u iznosu od 52,21 eura/468,75 kuna, ukupno 311,10 eura/2.343,75 kuna.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana ( i to samo na početak tijeka zakonskih zateznih kamata), dok žalba tužene nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelj i tužena, budući presuda nema nedostataka, kako u usvojenom tako i u odbijenom dijelu, zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju se poziva tužena, budući je tuženoj tijekom postupka omogućeno da se očituje kako o vještačkom nalazu stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke D. O., tako o vještačkom nalazu vještaka poljoprivredne struke A. Đ. tijekom postupka, odnosno tužena je imala mogućnost stavljanja prigovora i primjedbi na navedene vještačke nalaze, a koji prigovori su adekvatno otklonjeni i usmenim saslušanjem vještaka D. O. na raspravi održanoj 11. listopada 2017. i usmenim saslušanjem vještaka A. Đ. na glavnoj raspravi održanoj 5. listopada 2022..
8. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu novčanog iznosa od ukupno 12.336,05 eura ili 92.946,00 kn, sa pripadajućim zakonskim kamatama kao sporednim potraživanjima po osnovu naknade imovinske štete.
10. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.
11. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud je nesporno utvrdio:
- da se predmetna tužba odnosi na zahtjev tužitelja prema tuženoj za naknadu imovinske štete koja je nastala 2013. na usjevima OPG-a čiji je nositelj bila M. T., čiji je zakonski nasljednik i sada nositelj OPG-a S. T., a u sklopu kojeg OPG-a su članovi i B. T. ( sin S. T. i pokojne M. T.) kao i njegova supruga V. T., i koje sve osobe žive u zajedničkom domaćinstvu na adresi u S.1 , to je S. T. kao sadašnji nositelj OPG-a i zakonski nasljednik M. T. aktivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete i na česticama na kojima je vlasnik njegova snaha V. T., obzirom da se u sklopu OPG-a mogu prijaviti i katastarske čestice u odnosu na koje nositelj OPG-a nije zemljišnoknjižni vlasnik, već je dovoljno stvarno i faktično posjedovanje i prijava čestica u sustav ARKOD-a i što je konkretnom postupku slučaj,
- da je tužitelj stoga aktivno legitimiran u ovom postupku,
- da je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku budući je šteta tužitelju počinjena od strane tužene,
- da u postupku nije sporno da je tužena pravna osoba koja se u sklopu svoje temeljne djelatnosti bavi istraživanjem i prodajom nafte i plina u Hrvatskoj i inozemstvu,
- da iz samog sudskog registra i službeno dostupnih podataka proizlazi da jednu od temeljnih djelatnosti predstavlja i pružanje usluga bušenja, remonta i drugih radova vezanih za istraživanje i proizvodnju nafte i plina iz kopnenog dijela i podmorja, koju potonju djelatnost tužena vrši putem C., i. n. s. d.o.o.,
- da je tužena vlasnik čestice broj 575/3 koja u naravi predstavlja neplodno – bušotinu O.3 površine 3934 m2, upisana u zk.ul. 608 k.o. S. ,
- da je riječ je o čestici na kojoj se nalazi bušotina O.3 koja je vlasništvo tužene, a na kojoj su radove izvodili C.-n. s. d.o.o. kao tvrtka koja je povezana sa tuženom,
- da je slijedom navedenog tužena pasivno legitimirana kao vlasnik bušotine na kojoj su se izvodili radovi obzirom da tužena predstavlja pravnu osobu koja se bavi istraživanjem nafte, te bušenjem i drugim radovima vezanim za istraživanje nafte iz kopnenog dijela Republike Hrvatske, te se bavi djelatnošću u odnosu na koju i odgovara za štetu u smislu članka 1064. ZOO-a,
- da je u ovom slučaju riječ o radnji izvlačenja više stotina litara nafte pomoću klipa i čeličnog užeta, a koje se provodi u cilju ispitivanja kapaciteta bušotine,
- da je u konkretnom slučaju došlo do izlijevanja nafte na način kako je to navedeno u tužbi tužitelja, te nije sporno da je uslijed jakog vjetra u noći s 18. na 19. svibnja 2013. došlo do raspršivanja neobrisanih kapljica nafte (maglice) s užeta za klipovanje, te raznošenja fluida na dio usjeva jagoda u blizini bušotine,
- da štetni događaj predstavljaju upravo radovi na bušotini O.3 , u vlasništvu tužene i u sklopu kojih je izvođač radova provodio remont postupkom "klipovanja" u sklopu ispitivanja kapaciteta konkretne bušotine,
- da takve djelatnosti i radnje predstavljaju opasnu djelatnost, kojom se bavila tužena u konkretnom slučaju pa se odgovornost za štetu temelji na primjeni odredbi iz članka 1045. stavak 3., članka 1046., članka 1063., članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a, te odredbi članka 201. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18, dalje: ZZO),
- da je u postupku jasno i nedvosmisleno utvrđeno da je na bušotini tužene u noći s 18. na 19. svibnja 2013., uslijed jakog vjetra došlo do raspršivanja kapljica nafte sa užeta za klipovanje, te raznošenja fluida, tj. tekućine na dio usjeva jagoda u blizini bušotine,
- da je uslijed klipovanja provedenog na bušotini tuženika s noći 18. na 19. svibnja 2013. došlo do štete na nasadu jagoda OPG-a čija je nositeljica bila prednica tužitelja,
- da je do predmetne štete došlo uslijed obavljanja opasne djelatnosti za koju odgovara tužena kao vlasnik prema objektivnim pravilima bez obzira na krivnju, a krivnje se ista mogla osloboditi da je dokazala da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 367. stavak 1. i 2. ZOO- a),
- da visina štete nastale i pripadajuće tužitelju iznosi 85.846,00 kuna.
12. Polazeći od ovako utvrđenog činjenog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio kao osnovan i djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja o čemu je dao jasne, određene i vrlo detaljne razloge, u cijelosti utemeljene na rezultatima cjelokupnog postupka koje kao takve prihvaća i ovaj sud, dok se tužitelj i tužena sa svojim žalbenim navodima upućuju na navedene razloge da se ovdje bez potrebe ne ponavljaju (osim u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zakonskih zateznih kamata o čemu će kasnije biti riječ).
O žalbi tužene:
13. U odnosu na bitne žalbene navode tužene potrebno je odgovoriti da ista neosnovano osporava tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na činjenicu vlasništva nekretnina na kojima je počinjena šteta. Naime, točno je da su nekretnine kč. br. 575/1 i 575/2 upisane kao vlasništvo V. T., snahe tužitelja i njegove prednice M. T., tj. supruge sina tužitelja i prednice M. T., a što je prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude također adekvatno obrazložio.
14. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, činjenica vlasništva koja je upisana u zemljišne knjige nije odlučno vezana za sam postupak naknade štete, ako je korisnik nekretnine osoba koja za to ima pravnog osnova bilo ugovorom o zakupu ili na drugi način, onda za štetu nastalu na usjevima nije od bilo kakvog utjecaja činjenica upisa u zemljišnim knjigama.
15. Ovdje se je potrebno posebno pozvati i na Zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Klasa: …, Urbroj: … od 9. kolovoza 2010. kao i na osnovne podatke o poljoprivrednog gospodarstvu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, a u prilogu kojeg je i lista zahtjeva za potporu iz 2013.. Iz ove dokumentacije sasvim nesumnjivo proizlazi da je prednica tužitelja M. T. kao nositeljica gospodarstva koristila i sporne kč. br. 575/2 i kč. br. 575/1, koje su u zemljišnim knjigama upisane na ime i vlasništvo V. T., a koja je u ovom predmetu saslušana i kao svjedok i koja je iskazala da je supruga B. T., sina tužitelja i pokojne M. T., te da žive u zajedničkom domaćinstvu na adresi S.1 , na nekretnini koja čini jedinstvenu cjelinu, a zapravo se sastoji od više katastarskih čestica koje su bile jedinstvene, ali su prekinute česticom na kojoj se nalazi bušotina tužene. Također je iskazala da je M. T. bila nositeljica OPG-a, a nakon smrti je kao nositelj postao njen svekar S. T., ovdje tužitelj, a OPG se između ostalog bavio i uzgojem jagoda i to 2013., odnosno do štetnog događaja, koji je predmet ove tužbe.
16. Nadalje, iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva, Odjela inspekcije zaštite okoliša za središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku sa sjedištem u S.2 od 22. svibnja 2013., sastavljenom i potpisanom u ime tog tijela od strane inspektorice zaštite okoliša Ž. J. D., proizlazi kako je proveden nadzor po zaprimljenoj prijavi u S.1 na bušotini O. u vlasništvu I. d.d. i dijelu poljoprivrednih parcela u vlasništvu OPG M. T.. Iz predmetnog zapisnika u bitnom proizlazi da je na parceli zapadno od bušotine utvrđeno manje onečišćenje šest redova jagoda u dužini od oko 10 m u vidu sitnih mrlja po listu i foliji ( pretpostavljeno od bušotinskog fluida), dok na drugom dijelu navedene parcele nije primijećeno onečišćenje, da su na parceli istočno od bušotinskog prostora vidljive sitne smeđe mrlje neutvrđenog uzroka po listovima jagoda ( 10 redova jagoda u dužini od oko 10 m ), dok se na foliji ne primjećuje onečišćenje, niti na jednoj parceli sa nasadom jagoda nije primijećeno onečišćenje tla kao niti na lokacijama oko bušotinskog kruga. Predmetnim zapisnikom nadležnog tijela je zaključno utvrđeno kako nadzorom nije utvrđeno onečišćenje okoliša, već sporadično onečišćenje manjeg dijela listova jagoda zbog jakog vjetra uslijed čega je došlo do raspršivanja bušotinskog fluida sa čeličnog užeta za klipovanje.
17. Dakle, iz predmetnog zapisnika nesporno proizlazi da je na nekretninama na kojima su se nalazile jagode utvrđeno onečišćenje na samim jagodama, a istim zapisnikom konstatiran je i razlog onečišćenja, a to je raspršivanje maglice, bušotinskog fluida iz bušotinskog kruga.
18. Pored toga, ovdje je potrebno istaknuti da je u postupku pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem R1-57/13 provedeno osiguranje dokaza i to 25. svibnja 2013., na kojem osiguranju je pored vještaka mjernika bio prisutan i poljoprivredni vještak D. O., koji je svoja utvrđenja, nakon obavljenog očevida dao ne samo u pisanom obliku, već je svoj nalaz potkrijepio i fotodokumentacijom koja je priložena u spis, a suprotno žalbenim navodima tužene radi se o stalnom sudskom vještaku, tj. stručnoj osobi koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem, te je njegov nalaz po mišljenju ovog suda također stručan i objektivan, a i njegovo mišljenje je daleko kompetentnije od onog što su ga vizualno utvrdile osobe koje su vršile inspekcijski nadzor, a čije stručno znanje nije niti vezano za poljoprivredu.
19. U odnosu na odgovornost tužene za nastalu štetu potrebno je odgovoriti da sama činjenica da je radove oko bušotine izvodila treća osoba, a ne tužena, potrebno je ukazati na odredbu članka 1108. ZOO-a, prema kojoj naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem radova.
20. Iz nalaza i mišljenja vještaka A. Đ., nedvojbeno proizlazi da voće i povrće koje je izloženo orošavanju naftnom maglicom, aerosolom nema niti zdravstvena niti organoleptička svojstva zadovoljavajuće kvalitete i ne ispunjava zdravstveno- higijenski minimum potreban da bi se moglo koristiti za prehranu ljudi ili životinja. Vještak je također ukazao i na veliku sposobnost zadržavanja mirisa specifičnog za naftu, a što ukazuje na neprihvatljivost za tržište i konzumaciju. Nadalje u svom zaključku ovaj vještak je potvrdio točnost i ispravnost vezano za količinu i postotak oštećenih površina koje je utvrđeno pravovaljano i pravovremeno na očevidu u kojemu je sudjelovao stalni sudski vještak D. O., pa je stoga i ovaj vještak potvrdio sve činjenice koje je utvrdio i prethodno imenovani vještak O.2 u postupku osiguranja dokaza.
21. Konačno u svom zaključku vještak A. Đ. razlučio i površinu i štetu na nasadu jagoda koji se nalazio na dijelu nekretnina koje su u vlasništvu tužene. Naime, radi se o ukupnom iznosu od 7.1000,00 kuna (6.636,00 kuna na dijelu kč. br. 575/3 i 464/00, na dijelu kč. br. 575/3). Prema zaključku vještaka visina štete počinjene u svibnju 2013. iznosi ukupno 92.946,00 kuna ili 12.336,05 eura.
22. Svoj nalaz i mišljenje vještak je obrazložio i na raspravi održanoj 5. listopada 2022., na kojoj je otklonio sve primjedbe i prigovore istaknute od strane tužene na pravilan i adekvatan način.
23. Dakle, slijedom svega navedenog proizlazi da je sud, suprotno svim žalbenim navodima tužene pravilno raspravio prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, osnov i visinu štete počinjene tužitelju, te odgovornost tužene, nakon čega je izveo pravilan zaključak, na koji je pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i djelomično odbio kao neosnovan.
24. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tužena neosnovano osporava i preocjenje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.
25. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.
26. Naime, pobijana presuda u usvojenom dijelu je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.
O žalbi tužitelja:
27. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i to samo u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata. Naime i po mišljenju ovog suda kamate na dosuđeni iznos štete teku od dana nastanka štete budući je u konkretnom slučaju vještačkim nalazom vještaka A. Đ. od 21. srpnja 2007. izričito utvrđeno da je vrijednost ukupne štete na usjevu tužitelja utvrđena prema cijenama u mjesecu svibnju 2013. kada je šteta nastala, pa slijedom toga kamate na dosuđeni iznos glavnice teku od 1. rujna 2013. pa ubuduće do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.
28. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo dosuditi kamate sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a od dana dospijeća, a to je trenutak nastanka štete, pa iste prema zahtjevu tužitelja teku od 1. rujna 2013., a ne od dana 22. studenoga 2022. kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.
29. U ostalom dijelu koji se tiče odbijene glavnice potraživanja pod točkom II. izreke za iznos od 7.100,00 kuna žalba tužitelja nije osnovana budući je sud pravilno zaključio da tužitelj u tom dijelu nema pravo na štetu, obzirom da je dio jagoda bio zasađen na dijelu nekretnina koje su vlasništvo tužene, slijedom čega ga u tome dijelu i po mišljenju ovog suda ne pripada naknada štete, a što je i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi valjano obrazložio.
30. Pravilna je odluka o dosuđenom parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tužitelj i tužena neosnovano osporavaju.
31. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanom (usvojenom) dijelu pod točkom I. i III. izreke potvrditi, a isto tako žalbu tužitelja u odnosu na odbijeni dio za iznos od 7.100,00 kuna pod točkom II. izreke presude odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.
31. 1. Žalba tužitelja djelomično je prihvaćena u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata, te je u tom dijelu odlučeno temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
32. Tužitelj i tužena su odbijeni sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a i to tužena iz razloga jer nije uspjela sa svojom žalbom, dok je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu.
U Gospiću, 13. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić, v.r.