Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž Ovr-243/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, Z., protiv ovršenika: 1) L. N., OIB: …, iz Z., I 2) B. N., OIB: …, iz Z., radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi ovršenika pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2395/2020-18 od 8. rujna 2021. i žalbi trećih osoba M. V. iz B., OIB: …., G. V., OIB: …, iz O., S. V., OIB: …, iz Z, i D. V., OIB: …., iz Z., koje zastupa punomoćnica I. Z. S, odvjetnica u Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2395/2020-25 od 8. veljače 2022., dana 13. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika pod 1) L. N. i 2) B. N. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr- 2395/2020-18 od 8. rujna 2021.
II Uvažava se žalba trećih osoba M. V., G. V., S. V. i D. V. i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2395/2020-25 od 8. veljače 2022., tako da se rješava:
Ovrha se odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi trećih osoba M. V., G. V., S. V. i D. V. protiv R. H., B. N. i L. N., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2395/2020-18 od 8. rujna 2021. riješeno je:
"Odbija se prijedlog ovršenika od 9. studenog 2020. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda od 28. listopada 2020., posl. broj Ovr- 2395/2020, kao neosnovan."
13 Gž Ovr-243/2022-2
2. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2395/2020-25 od 8. veljače 2022. riješeno je:
"Odbija se prijedlog trećih osoba M. V. iz R. S., B., OIB: …., G. V. iz O., OIB: …, S. V. iz Z., OIB: …, i D. V. iz Z., OIB: … od 20. listopada 2021. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda od 28. listopada 2020., posl. broj Ovr-2395/2020, kao neosnovan."
3. Protiv rješenja poslovni broj Ovr-2395/2020-18 kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, žalbu su izjavili ovršenici, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba usvoji. U žalbi ističu kako sud prilikom odlučivanja nije ocijenio utjecaj kojeg bi provođenje rješenja imalo na ovršenike i njihovu obitelj. Naglašavaju da se radi o nekretnini u kojoj žive i koja je njihov jedini dom, pozivajući se na pravo iz čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Test razmjernosti nikada nije proveden, ovršenici u nekretnini žive od 2017., tamo imaju i prijavljeno prebivalište, što sve upućuje na činjenicu da je ta nekretnina njihov dom. Sud nije uzeo u obzir da je ovrhovoditeljica Republika Hrvatska sigurno boljeg imovinskog stanja od ovršenika, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da ovršenici nemaju drugih nekretnina i da imaju troje maloljetne djece. U zaključku kojim je prvostupanjski sud uputio treće osobe da pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, utvrđeno je da postoje dva pravomoćna rješenja o smetanju posjeda kojima se ovršenicima nalaže da stan predaju u posjed i ovrhovoditeljici i trećim osobama. U slučaju da nakon provedbe ovrhe i predaje nekretnine Republici Hrvatskoj u posjed treće osobe pokrenu ovrhu radi predaje nekretnine njima u posjed, dogodila bi se takva promjena da vraćanje u istom postupku više ne bi bilo moguće.
4. Protiv rješenja poslovni broj Ovr-2395/2020-25 kojim je odbijen prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe, žalbu su izjavile treće osobe pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i usvoji njihov prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja parnice o nedopustivosti ovrhe pokrenute po njihovoj tužbi, ili, podredno, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističu kako se sud upustio u ocjenjivanje pitanja vlasništva nad nekretninom koje se u posjedovnim parnicama, pa tako ni u ovršnim postupcima koji slijede iz tih parnica, uopće ne može ocjenjivati. Međutim, čak i kada bi se u ovom postupku ocjenjivalo pravo vlasništva Ovršni zakon jasno propisuje da će se ovrha odgoditi ako stranka učini vjerojatnim postojanje svog prava koje sprječava provedbu ovrhe, što znači da ne treba dokazati postojanje prava, nego učiniti vjerojatnim. Isto su treće osobe učinile i više nego vjerojatnim, i to ne samo njihovim zadnjim mirnim posjedom, nego i činjenicom da se u stanu nalaze njihove stvari, a ne stvari 13 Gž Ovr-243/2022-2
ovrhovoditeljice. Navode kako su podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda prije ovrhovoditeljice, a predstavnica stanara koja čuva njihove ključeve stana, u njihovo je ime obavijestila policiju o protupravnom ulasku ovršenika u stan, a ne ovrhovoditeljica, koja nikada nije imala stan u posjedu. U posjedu predmetnog stana su od 70-ih godina prošlog stoljeća, i to prvo kao korisnici stana sa stanarskim pravom, čiji je nositelj bio njihov otac, pok. D. V. i koji je početkom 90-ih otkupom stekao vlasništvo stana. Tijekom više godina ovrhovoditeljica je pokušavala doći do ključeva stana i ući u posjed na razne načine, a kada svi ti pokušaji nisu uspjeli, nepoznata osoba iz Ministarstva državne imovine ovršenicima je dala nepisanu i ničim osnovanu uputu da se usele u predmetni stan, s namjerom da nakon toga pokrene postupak zbog smetanja posjeda i na taj način dođe do posjeda stana. Pozivanje suda na pretpostavku da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine u ovom je slučaju potpuno promašeno i bespredmetno jer je sud obaviješten i svjestan da je u tijeku postupak radi upisivanja prava vlasništva trećih osoba temeljem pravomoćno potvrđenog valjanog ugovora o kupnji stana, a jedini razlog odbijanja njihovog zahtjeva za priznanje prava na uknjižbu bio je taj što u trenutku donošenja presude stan nije bio upisan kao vlasništvo R. H., nego njezine prednice, bivše J. Potpuno je pogrešan zaključak suda kako treće osobe nisu učinile vjerojatnim da u odnosu na predmet ovrhe imaju pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe, obzirom da su pravomoćnim rješenjem u ovrsi dokazali svoj posljednji mirni posjed te su učinili barem vjerojatnim postojanje njihovog izvanknjižnog prava vlasništva te obavijestili sud da je u tijeku postupak za uknjižbu njihovog prava vlasništva. Ponavljaju kako su protiv ovršenika podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda prije ovrhovoditeljice, ali su stavljeni u neravnopravan položaj zbog činjenice da je sud po tužbi ovrhovoditeljice donio rješenje prije nego što je donio rješenje o smetanju posjeda po njihovoj ranije podnesenoj tužbi.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalba ovršenika nije osnovana, dok je žalba trećih osoba osnovana.
7. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), u vezi s odredbom članka 381. ZPP, u sve u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP, ali nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršna isprava u ovom predmetu pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Psp-148/2017-11 od 25. veljače 2019., prema kojem su tuženici, ovdje ovršenici, smetali tužiteljicu, ovdje 13 Gž Ovr-243/2022-2 ovrhovoditeljicu u njenom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana broj 20 na III. (trećem) katu stambene zgrade na adresi T. 37/A, na način da su 21. kolovoza 2017. u stan provalili, bespravno uselili te promijenili bravu na ulaznim vratima istoga stana (toč. I. izreke). Tuženicima je naloženo uspostaviti posjedovno stanje kakvo je ono bilo prije počinjenog smetanja odnosno predati navedeni stan u posjed tužiteljici slobodan od svih osoba i stvari, te joj predati sve ključeve predmetnog stana, u roku od osam dana (toč. II. izreke). Tuženicima je zabranjeno ubuduće počiniti takvo ili slično smetanje mirnog i faktičnog posjeda predmetne nekretnine (toč. III. izreke).
9. Obzirom da ovršenici nisu postupili po navedenom pravomoćnom i ovršnom rješenju, ovrhovoditeljica je 23. rujna 2020. podnijela prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, u posjed ovrhovoditeljici, te je prvostupanjski sud odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-2395/2020 od 28. listopada 2020.
10. Protiv navedenog rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-2395/2020 ovršenici su ponijeli žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe. U žalbi/prijedlogu za odgodu navode da nemaju riješeno stambeno pitanje, da su se našli u bezizlaznoj situaciji te da su u nuždi ušli u predmetni stan koji je bio prazan i neodržavan, o čemu su obavijestili Državni ured za upravljanje državnim nekretninama, te im je dano dopuštenje da mogu boraviti u stanu i predani su im ključevi stana. Stan su adaptirali za život te uredno podmiruju režije i najamninu. Obzirom da ne posjeduju niti jednu nekretninu, predlažu odgoditi ovrhu ispražnjenjem predmetnog stana dok ne nađu zamjenski smještaj.
11. Protiv istog rješenja o ovrsi treće su osobe podnijele prigovor i prijedlog za odgodu ovrhe. Navode kako su do neovlaštenog ulaska u stan ovršenika imali zadnji, miran i faktični posjed, i to kontinuirano od 70-ih godina prošlog stoljeća, kad su s roditeljima uselili u stan, a kojeg su izvršavali na način da su posjedovali ključeve stana te ga koristili prilikom dolazaka u Z.. Ističu kako su i predmnijevani, izvanknjižni vlasnici stana, temeljem otkup i pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-211/14. Nakon saznanja za smetanje posjeda koje se dogodilo u kolovozu 2017., a za koje su saznali tako što ih je o tome obavijestila predstavnica stanara, podnijeli su protiv ovršenika B. N. tužbu zbog smetanja posjeda 19. rujna 2017., pod posl. br. Psp-147/17, što je bilo prije podnošenja tužbe R. H. protiv istog tuženika, međutim, postupak radi smetanja posjeda, iako prije pokrenut nego što je to bio slučaj u predmetu u kojem je tužiteljica R. H., duže je potrajao. Doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je prihvaćen njihov tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tuženi smetao njihov posljednji mirni posjed, a protiv tog rješenja je tuženik podnio žalbu o kojoj još nije odlučeno. Osim toga su 6. studenog 2017. podnijeli i vlasničku tužbu radi iseljenja B. N. i njegove obitelji pod posl. br. Ps-357/17. Ujedno su saznali da je u parnici zbog smetanja posjeda br. Psp-148/17 doneseno rješenje u korist R. H., protiv koje je podnesena žalba tuženika. U navedenu su se parnicu smo prijavili kao umješači tek u žalbenom postupku, kada su za parnicu saznali, međutim njihov prijedlog je odbijen. R. H. nikad nije bila u posjedu predmetnog stana, a kamoli u posljednjem i mirnom posjedu. Rješenje zbog
13 Gž Ovr-243/2022-2
smetanje posjeda na temelju kojeg se vodi ovaj ovršni postupak je direktno u suprotnosti s rješenjem po njihovoj tužbi u predmetu pod posl. br. Psp-147/17, u kojem je također ustanovljeno smetanje posjeda i kojim je naloženo istom tuženiku, B. N., iseliti iz stana te u stan vratiti sve njihove stvari, predati im ključeve i posjed stana te im omogućiti nesmetani posjed stana, a ujedno mu je zabranjeno svako ponovo smetanje posjeda. Stoga je nemoguće da sud u ovom ovršnom postupku provede ovrhu radi predaje u posjed ovrhovoditeljici ako je u drugom postupku istom tuženiku isti stan naloženo predati njima u posjed. Iako je za parnicu zbog smetanja posjeda, pa tako i u ovom ovršnom postupku koji proizlazi iz te parnice, bespredmetno raspravljati o vlasništvu, zbog razjašnjenja situacije napominju da su predmetni stan stekli kao nasljednici svojeg oca, pok. D. V., koji je pak isti otkupio temeljem Ugovora o otkupu nepokretnosti od 22. rujna 1991., sklopljenog sa Saveznim izvršnim vijećem tadašnje SFRJ. R. H., ovdje ovrhovoditeljica, kao pravna slijednica bivše SFRJ, navedeni ugovor je pobijala u parnici br. Ps-211/14, koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen i održan je na snazi navedeni Ugovor, a oni se nisu uspjeli upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnici jer im je R. H. odbila izdati valjanu tabularnu ispravu. U istom predmetu je, doduše, odbijen njihov protutužbeni zahtjev radi upisa u zemljišnu knjigu, ali s obrazloženjem da R. H. za takav zahtjev ne bi bila pasivno legitimirana, jer u trenutku donošenja presude nije bila upisana kao vlasnik stana. Naknadno se R. H. upisala kao vlasnik, zbog čega su u tom postupku podnijeli reviziju i prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga do upisa u zemljišne knjige imaju status barem predmnijevanih vlasnika. Ovršenik B. N. tijekom saslušanja stranaka u parnici Psp-147/17 izjavio je da je u predmetni stan ušao po dopuštenju neimenovanih osoba u tadašnjem Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, a sada Ministarstvu državne imovine, dakle po dopuštenju ovrhovoditeljice, koja ga je tužila zbog smetanja posjeda istog stana, te sada u ovom ovršnom postupku zahtijeva predaju u posjed, a tuženik nema nikakav pravni dokument na temelju kojeg bi imao pravo ulaska i korištenja stana. Ukoliko u ovom ovršnom postupku ovrhovoditeljici bude neosnovano “vraćen” stan u posjed na koji ista nema pravo, a s obzirom da je ista i dalje, doduše pogrešno, upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana, neće postojati više nikakve zapreke da ovrhovoditeljica neovlašteno raspolaže njihovim stanom obzirom na pretpostavku povjerenja u zemljišne knjige, čime bi im nastala nenadoknadiva šteta zbog gubitka stana i svih stvari u njemu. Iako su ovršenici zaista izvršili smetanje posjeda, ali ne protiv R. H., kojoj u ovom postupku osporavaju aktivnu legitimaciju i ovlaštenje zahtijevati ovrhu jer ista nikad nije bila u posjedu predmetnog stana.
12. Iz spisa nadalje slijedi kako je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž Ovr-343/2021-2 od 20. rujna 2021. odbijena žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi kao neosnovana, s obrazloženjem da ovršna isprava na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage ili na koji drugi način izgubila djelotvornost ili da je bez učinka, niti su ispunjeni drugi uvjeti iz čl. 50. OZ.
13. Predmet ovog žalbenog postupka su rješenje prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-2395/2020-18 kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i rješenje 13 Gž Ovr-243/2022-2 prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-2395/2020-25 kojim je odbijen prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe.
14. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
15. Prema odredbi čl. 256. OZ ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz čl. 255. tog Zakona provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, preda nekretninu u posjed ovrhovoditelju, dok se prema čl. 257. st. 1. istog Zakona pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva.
16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine ovrhovoditeljici, u skladu s ovršnom ispravom, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje nenovčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.
17. Žalbenim navodima da u nekretnini koja je predmet imaju prijavljeno prebivalište i da je ta nekretnina njihov dom i njihova jedina nekretnina, ovršenici ističu prigovor prava na dom iz odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – u daljnjem tekstu: Konvencija). Pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem sud u parničnim postupcima pokrenutim tužbama s vindikacijskim zahtjevima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen tom prigovoru, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku. Ovršenici su na činjenicu stanovanja u predmetnoj nekretnini ukazivali u parnici zbog smetanja posjeda iz kojeg potječe ovršna isprava, a prvostupanjski je sud utvrdio kako navodi tuženika o tome da nemaju u vlasništvu drugih nekretnina te da imaju troje malodobne djece nisu odlučni, jer im okolnost da nemaju drugog smještaja sama po sebi ne daje za pravo da bez dopuštenja i redovnog postupka za dodjelu državnih ili gradskih stanova na korištenje, steknu pravo na posjed stana u vlasništvu tužiteljice.
17.1. Ovdje treba ukazati na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev 3611/2019-2 od 29. studenog 2022., kako u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije, imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP) isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o 13 Gž Ovr-243/2022-2
pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
18. Dakle, ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ, koja i sada egzistira, pravomoćnog i ovršnog rješenja o smetanju posjeda, u kojem postupku nije dopušteno isticati prigovor prava na dom, slijedom čega takav prigovor ovršenici ne mogu isticati niti u ovršnom postupku koji je proizišao iz tog parničnog postupka, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe zbog neispunjenja pretpostavki iz čl. 65. OZ.
19. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje posl. broj Ovr-2395/2020-18, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.
20. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem posl. broj Ovr-2395/2020-25 odbio prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe, s obrazloženjem da je time što su treće osobe obavijestile sud o pokretanju parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispunjen jedan kumulativni uvjet za odgodu ovrhe, a uz taj uvjet bilo je potrebno i da treće osobe učine vjerojatnim postojanje svoga prava koje sprječava provedbu ovrhe. Treće osobe i ovrhovoditeljica imaju istovremene i kontradiktorne tražbine prema ovršenicima, radi predaje istoga stana, čiji je zemljišnoknjižni vlasnik ovrhovoditeljica, koja posjeduje pravomoćnu i ovršnu ispravu (rješenje istog suda posl. broj Psp- 148/17od 25. veljače 2019.) koja joj daje pravo potraživati prisilnu ovrhu radi ostvarenja svoje tražbine - predaje u posjed stana. Pravo trećih osoba temelji se na rješenju istog suda posl. broj Psp-147/17 od 19. srpnja 2019., koje je postalo pravomoćno u dijelu u kojem se ovršenicima nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da isele iz stana koji je predmet ovrhe i omoguće trećim osobama nesmetani posjed istoga. Stoga sud utvrđuje kako ovrhovoditeljica i treće osobe imaju ovršne isprave jednake pravne snage, koje obje daju pravo na predaju u posjed stana koji je predmet ove ovrhe i koje su donesene radi zaštite posjeda u postupku u kojem se sukladno čl. 22. st. 2. ZVDSP ne uzima u obzir pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika. Ovrhovoditeljica je upisana zemljišnoknjižna vlasnica predmetnog stana, a sukladno čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19.) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stoga ovrhovoditeljica na predmetu ovrhe ima i vlasnička prava koja joj daju i pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari. Iz navedenog sud zaključuje da ovrhovoditeljica i treće osobe imaju jednako i kontradiktorno pravo na posjed na temelju ovršnih isprava koje potječu iz postupaka za zaštitu posjeda, no ovrhovoditeljica na toj nekretnini ima i prava koja joj pripadaju kao zemljišnoknjižnom vlasniku te stvari. Slijedom navedenog, sud zaključuje da treće osobe nisu učinile vjerojatnim da u odnosu na predmet ovrhe imaju pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe, odnosno da njihovo pravo na posjed ima prednost nad jednakim pravom ovrhovoditeljice, čiji je prijedlog za ovrhu na sudu zaprimljen prije istovjetnog prijedloga za ovrhu trećih osoba (zaprimljenog u predmetu Ovr-106/2021). Kako stoga nisu ispunjeni svi kumulativni uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe, sud je na temelju č l. 60. OZ odbio predmetni prijedlog za odgodu ovrhe.
13 Gž Ovr-243/2022-2
21. Odredbom čl. 59. st. 1. OZ propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, dok je odredbom čl. 60. st. 1. istog Zakona propisano da, ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora rješenjem zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. U parnici iz st. 1. čl. 60. treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje prava ako joj ga koja od stranaka osporava (čl. 60. st. 1. OZ). Sud će na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 67. st. 1. OZ).
22. Ovaj sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe jer treće osobe nisu učinile vjerojatnim da u odnosu na predmet ovrhe imaju pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe, te da nisu dokazale da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 1. OZ. 23. Naime, iz spisa predmeta slijedi da su treće osobe 21. prosinca 2020. podnijele prigovor protiv rješenja o ovrsi i prijedlog za odgodu ovrhe, o kojima je odlučeno zaključkom od 3. ožujka 2021. na način da su treće osobe upućene na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te su treće osobe prvostupanjskom sudu 22. ožujka 2021. dostavile tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv ovrhovoditeljice i ovršenika, na koju su upućene naprijed navedenim zaključkom, koja parnica je u tijeku.
24. Ovršni je postupak po svojoj prirodi nesporni postupak u kojemu vrijedi načelo formalnog legaliteta te se u istome ne mogu utvrđivati sporne činjenice, već će se sve sporne činjenice u pogledu prava trećih osoba utvrđivati upravo u parnici koju su pokrenuli žalitelji (tamo tužitelji), pa ovaj sud smatra, bez prejudiciranja odluke koja će biti donesena u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da su u ovoj pravnoj stvari na razini vjerojatnosti utvrđene pretpostavke propisane odredbom čl. 67. st. 1. OZ. Naime, smisao instituta odgode ovrhe je u tome da onemogući nastanak onih situacija kada protuovrha objektivno ne bi bila moguća nakon provedbe ovrhe, pa je u tom smislu valjalo razmotriti posljedice koje bi samo provođenje ovrhe imalo za treće osobe.
25. Dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je nesporno da su donesena dva pravomoćna rješenja o smetanju posjeda, i to rješenje posl. broj Psp-147/17 od 19. srpnja 2019., koje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2019. i rješenje posl. broj Psp-148/17 od 25. veljače 2019., koje je postalo pravomoćno 9. rujna 2020., kojima se ovršenicima nalaže da posjed predmetnog stana predaju i ovrhovoditeljici i trećim osobama. Također, sud utvrđuje i kako je nesporno i to da treće osobe imaju jednako 13 Gž Ovr-243/2022-2
pravo kao i ovrhovoditeljica da im ovršenici predaju posjed predmetnog stana, s time da je tražbina ovrhovoditeljice na predaju posjeda stana postala ovršna prije iste tražbine trećih osoba, kao i da te tražbine nije moguće istovremeno ispuniti te posjed stana predati i ovrhovoditeljici i trećim osobama, kako je to ovršenicima naloženo pravomoćnim i ovršnim rješenjima. Međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da nisu ispunjeni svi kumulativni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 60. OZ.
26. Naime, po ocjeni ovog suda, kako su treće osobe podnijele tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što raspolažu pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda kojim se ovršeniku B. N. nalaže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da se iseli iz predmetnog stana, sa svim osobama i stvarima, ispunjena je jedna od kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe prema naprijed citiranim odredbama OZ. Nadalje, u slučaju kada bi ovrhovoditeljica u ovršnom postupku ušla u posjed predmetnog stana, istim bi mogla nesmetano raspolagati, čime bi trećim osobama koje također raspolažu pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda (i koje su ujedno izvanknjižni vlasnici stana), u slučaju da uspiju u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bilo onemogućeno ponovno uspostaviti prijašnje posjedovno stanje. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da bi u tom slučaju postojala opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za treće osobe.
27. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 67. st. 1. OZ, pa je valjalo uvažiti žalbu trećih osoba, preinačiti pobijano rješenje posl. broj Ovr-2395/2020-25 i usvojiti prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe temeljem čl. 380. točka 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ tj. odlučiti kao u toč. II izreke ovog rješenja.
Zadar, 13. veljače 2023.
Sutkinja
Katija Hrabrov
