Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž-1133/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., OIB: …, koga zastupa direktor P. B., a njega punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. B. iz Z., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. D. B. & M. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5246/2021-7 od 25. kolovoza 2022., 13. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja H. E. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5246/2021-7 od 25. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv- 4873/2020 od 20. siječnja 2021. godine kojim se tuženiku L. B. iz Z. nalaže platiti tužitelju H. E. d.o.o.
502,15
kn
s
zateznim
kamatama
na:
- 302,74 kn od 28. siječnja 2020. godine i
- 199,41 kn od 29. ožujka 2020. godine sve do isplate
te nastali trošak ovršnog postupka od 315,00 kn s zateznim kamatama od 20. siječnja 2021. godine do isplate.
II Nalaže se tužitelju H. E. d.o.o. iz Z. naknaditi tuženiku L. B. iz Z. trošak parničnog postupka u svoti od 625,00 kn u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se platni nalog u cijelosti održi na snazi, ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. U žalbi ističe da sud načinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer odluka i obrazloženje proturječe ispravama u spisu, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Posljedično je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo. Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, iz dostavljene dokumentacije (izvoda iz poslovnih knjiga, računa i knjigovodstvene kartice) je evidentno da je upravo tuženik evidentirani kupac električne energije, odnosno da je u obveznom odnosu s tužiteljem, te da je u obvezi podmirenja utuženog potraživanja. U odnosu na navodni nedostatak Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom po odredbi iz čl. 59. Zakona o tržištu električnom energijom tužitelj smatra, budući se radi o zakonskim tekstovima, da su poznati sudu i da ih nije praksa dostavljati u spis. Iz priložene dokumentacije je vidljiv pravni temelj i visina potraživanja, dok je iz podataka ugovornog konta u izvodu iz poslovnih knjiga i računa priloženih rješenju o ovrsi moguće utvrditi na koje se brojilo odnosno mjerno mjesto odnosi predmetno potraživanje, slijedom čega je tužitelj nesporno dokazao pasivnu legitimaciju tuženika.
3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba tužitelja bespredmetna, a njegovo pozivanje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nedopušteno obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužitelj nije dostavio ugovor o opskrbi krajnjeg kupca, sukladno odredbi čl. 62. st. 5. Zakona o tržištu toplinske energije, dok isprave koje je tužitelj dostavio predstavljaju njegovu jednostranu evidenciju koja nije dostatna za dokazivanje postojanja ugovornog odnosa. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) a prema odredbi 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, odluka i obrazloženje ne proturječe ispravama u spisu, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj.
7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 66,65 EUR (502,15 kn) sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelog a neplaćenog računa za isporučenu električnu energiju za razdoblje od 20. studenog 2019. do 1. siječnja 2020. te za razdoblje od 1. veljače 2020. do 29. veljače 2020., na obračunskom mjestu u Z., M.132.
9. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršenik, sada tuženik u prigovoru kojeg je podnio protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-4873/2020 od 20. siječnja 2021. Osporio osnovu I visinu ovrhovoditeljeve tražbine te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, zbog čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i ukinute su provedene ovršne radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
10. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku u toč. I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 66,65 EUR ( 502,15 kn) sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,80 EUR (315,00 kn), a u toč. II. izreke naložio tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR (625,00 kn).
10.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako je u postupku prvenstveno bilo sporno je li tuženik obveznik plaćanja isporučene električne energije za poduzetništvo u Z., M. bb, obračunsko mjesto 0172362967 kako je navedeno u dostavljenim računima. Tužitelj nije dostavio Opće uvjete po odredbi čl. 59. tada važećeg Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.) niti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca po odredbi čl. 62. istog Zakona, koji po st. 5. iste zakonske odredbe mora biti u pisanom obliku. Budući je tuženik zaveden u upisnicima tužitelja kao poduzetnik, ne primjenjuje se odredba čl. 65. istog Zakona tj. ta se odredba primjenjuje samo na kupce u kategoriji kućanstava sa statusom ugroženog kupca. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj bio dužan dostaviti ugovor i Opće uvjete propisane odredbom čl. 59. i 62. Zakona o tržištu električne energije da bi se mogao protiv tuženika pozivati na odredbu čl. 62. st. 1. istog Zakona tj. zahtijevati plaćanje isporučene električne energije, dok isprave koje je dostavio nisu dostatne za dokazivanje da je s tuženikom sklopio takav ugovor, slijedom čega nije dokazao zašto tereti tuženika radi potrošnje električne energije za navedeno obračunsko mjesto, budući računi, izvadak iz poslovnih knjiga i knjigovodstvena kartica nisu dovoljan dokaz o postojanju pisanog ugovora. Stoga sud utvrđuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan i odbija tužbeni zahtjev.
11. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da se iz provedenih dokaza nije moglo utvrditi postojanje ugovornog odnosa između stranaka za navedeno obračunsko mjesto, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev.
12. Svojim žalbenim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku i ovaj sud ih nije uzeo u obzir, jer se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može isticati u sporovima male vrijednosti. Ipak valja reći da, iako je tuženik još u prigovoru protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju ugovornog odnosa s tuženikom kao korisnikom, tj. kupcem električne energije na predmetnom mjernom mjestu, kao što nije dostavio dokaz o osnovu temeljem koje je zaveo i vodi tuženika kao potrošača, tj. kupca na tom potrošačkom mjestu. Naime, po ocjeni ovog suda, u situaciji kada tuženik, iako zaveden u matičnoj evidenciji tužitelja, osporava da je korisnik usluge tužitelja, na tužitelju je bio teret dokazivanja osnove po kojoj je tuženik bio zaveden kao korisnik usluge u evidencijama tužitelja.
13. Prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi čl. 219. ZPP svaka strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Pri tom je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP.
14. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) pravilno utvrdio da tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da je tuženik korisnik električne energije na obračunskom mjernom mjestu na adresi M. c. 132 u Z., a na kojem mjernom mjestu je, prema tvrdnji tužitelja, nastalo predmetno dugovanje i slijedom takvog utvrđenja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog.
15. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
Zadar, 13. veljače 2023.
Sudac
Igor Delin
