REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: P-119/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz K. …, OIB …, zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., protiv tužene R. H., OIB …, zastupane po O. d. o. u B., radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 15. prosinca 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, i zamjenice ODO B., primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), dana 13. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H. (OIB: …) da izda tužiteljici N. G. (OIB: …) iz K. …, tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva garaže broj 1 u podrumu sa 18,72 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E-1), garaže broj 2 u podrumu sa 22,08 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-2), garaže broj 3 u podrumu sa 20,98 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 21/1258 Etažnog vlasništva (E-3), garaže broj 4 u podrumu sa 22,02 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-4), garaže broj 5 u podrumu sa 18,88 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E- null), lokala broj 1 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-5) i lokala broj 2 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-6), a koji se nalaze u zgradi III Dilatacija i dvor u ulici M.N., koja je izgrađena na čbr.892/2 površine 393 čhv i koja je upisana u zk.ul…. za KO Č., na ime tužiteljice N. G. (OIB: …) iz K. …, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti presuda.

II. Nalaže se tuženiku R. H. (OIB: …, tužiteljici N. G. (OIB: …) iz K. …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.588,11 eura /19.500,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 13. veljače 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice navedeno u podnesku od 21. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovoga suda dana 21. kolovoza 2019. podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja. U tužbi tvrdi da je stvarna vlasnica dva poslovna prostora i pet garaža koje se nalaze u zgradi III Dilatacija i dvor u Ul. M. N., koja je izgrađena na čkbr. 892/2 površine 393 čhv i koja je upisana u zku.lbr. … za k.o. Č., a radi se o garaži broj 1 u podrumu sa 18,72 m2, garaži broj 2 u podrumu sa 22,08 m2, garaži broj 3 u podrumu sa 20,98 m2, garaži broj 4 u podrumu sa 22,02 m2, garaži broj 5 u podrumu sa 18,88 m2, lokalu broj 1 u prizemlju sa 44,70 m2 i lokalu broj 2 u prizemlju sa 44,70 m2, a na kojima je kao formalni vlasnik upisana tužena. Tužiteljica dalje navodi da je predmetne nekretnine kupila od prodavatelja I. d.o.o., S., I. … te izmirila sve obveze. I. d.o.o. je iste nekretnine stekla sukladno Ugovoru o građenju broj 06-42-G-60890/02 potpisanim i realiziranim sa R. H., Ministarstvom za javne radove, obnovu i graditeljstvo od 1. srpnja 2002. Tužiteljica se obratila tuženoj temeljem odredbe čl. 186.a ZPP-a na koji je zahtjev tužena negativno odgovorila. Prema navodima tužiteljice nikada nije bilo sporno da je tadašnji prodavatelj I. d.o.o. predmetne nekretnine dobila kao naknadu za izvršene radove, a što proizlazi iz Ugovora od 1. srpnja 2002. Kako su predmetne nekretnine stečene valjanim pravnim poslom, a one nisu bile neophodne I. d.o.o., I. d.o.o. se odlučila prodati predmetne nekretnine tužiteljici.

Tužiteljica je podneskom zaprimljenim kod suda dana 21. veljače 2022. preinačila tužbeni zahtjev, kako je pobliže naveden pod toč. I izreke presude, nakon presude i rješenja Županijskog suda Gž-1014/2021-2 od 27. siječnja 2022.

Tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev, potražuje troškove postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 19 i 20) navodi da osporava tužbu u cijelosti. Priznaje da je tužena upisana kao vlasnik 19 etažnih dijelova nekretnine koja je upisana u zkulbr. … k.o. Č. i to čkbr. 892/2 zgrada III Dilatacija u Ul. M. N. sa 393 čhv i koje između ostalih predstavljaju i predmetna dva poslovna prostora i pet garaža. Smatra da nije dokazana osnova stjecanja prava vlasništva tužiteljice. Kupoprodajni ugovor broj 10/04 sklopljen između prodavatelja I. d.o.o. i tužiteljice od 16. travnja 2004. nije provediv u zemljišnoj knjizi jer se nigdje ne navodi prodavatelj kao vlasnik. U čl. 1. je navedeno da je prodavatelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina sukladno Ugovoru o građenju broj 06-42-G-60890/02 potpisanim i realiziranim sa R. H., Ministarstvom za javne radove, obnovu i graditeljstvo od 1. srpnja 2002., no međutim iz Ugovora o građenju broj 06-42-G-60890/02 sklopljenim između R. H., Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo i I. d.o.o. ugovorena je izgradnja i dovršenje građevine, stambene zgrade u svrhu Programa stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata na lokaciji Č. po sustavu "ključ u ruke" s fiksnom cijenom do potpune funkcionalnosti. Ovim ugovorom nigdje nije utvrđeno pravo I. d.o.o. da stekne pravo vlasništva na pojedinim dijelovima građevine, niti pravo na raspolaganje istima, bez znanja naručitelja, R. H.. Uostalom u čl. 12. utvrđeno je da se R. H. obvezuje izvršiti uknjižbu prava vlasništva stanova i ostalih etažnih dijelova nekretnine u svoje vlasništvo, što je i učinjeno. Dakle, budući da vlasnik i naručitelj izgradnje predmetne nekretnine nije prodao tužiteljici ništa niti je odobrio niti ovlastio izvoditelja da izgrađene nekretnine može dalje prodavati, predmetni kupoprodajni ugovor tužiteljice je pravno nevaljan odnosno ništetan. Osim toga nema dokaza o isplati kupoprodajne cijene. Vezano za cijenu je nejasno zašto u ugovoru nije naveden broj žiro računa na koji je potrebno platiti cijenu odnosno nejasno je na koji način je predviđeno da se cijena plaća. Analizom stranaka ovog ugovornog odnosa vidljivo je da je I. d.o.o. zastupana po J. G., direktoru, prodala N. G. predmetne nekretnine, dakle može se zaključiti da se radi o supruzi direktora odnosno da se u cijelosti radi o fiktivnom ugovoru čija svrha nije bila stjecanje prava vlasništva nego naplata potraživanja I. d.o.o. s tim da tužena opet naglašava da je svrha izgradnje predmetne stambene građevine bila zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata. Nadalje, iz poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda B., Ispostave Č. od 12. svibnja 2005. proizlazi da je utvrđena porezna osnovica za promet nekretnina u iznosu od 1.765,52 eura[1] /13.302,30 kn dok je u obrazloženju navedeno da se radi o građevinskom zemljištu, bez navođenja površine tog zemljišta, te je određena porezna obveza u iznosu od 88,28 eura[1] /665,11 kn. Tužena smatra da ovo porezno rješenje ne može biti nikakav dokaz pravnog prometa u ovom postupku jer iz ugovora o prodaji ne proizlazi da se radi o prodaji građevinskog zemljišta nego o prodaji poslovnih prostora i garaža izgrađenih na građevinskom zemljištu kako je navedeno u ugovoru iz 2004. dok je porezna obveza utvrđena u 2005., dakle, nakon sklapanja ugovora i to za promet građevinskog zemljišta. Tužiteljica treba objasniti kako to da je plaćen porez za građevinsko zemljište nakon što je već izgrađena nekretnina na njemu. U svakom slučaju to što je plaćen porez na promet nekretnina ne mora značiti da je plaćena prodajna cijena predlagatelju. Nadalje, nema dokaza o tome tko je u posjedu predmetnih nekretnina, da li ih posjeduje tužiteljica neposredno ili ih iznajmljuje, da li je uopće ikada ušla u posjed istih ili uopće nije u nikakvom posjedu. Osim navedenog predmetni kupoprodajni ugovor od 6. travnja 2004. kao privatna isprava zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina pa tužena ističe i prigovor zastare zbog koje isti više ne proizvodi pravne učinke i ne može biti osnova stjecanja prava vlasništva koje se stječe upisom u zemljišnu knjigu, a budući da isti upis nije realiziran, ova isprava više nije osnova stjecanja prava vlasništva. Zaključno tužena navodi da nema dokaza o stjecanju prava vlasništva prodavatelja, nema točne oznake nekretnina prema etažnim dijelovima upisanim u zemljišnu knjigu, nema dokaza o plaćenoj cijeni, nema valjane tabularne izjave za prijenos prava vlasništva, nema dokaza o posjedovanju, nastupila je zastara privatne isprave, pa stoga nema osnove za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama. Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, potražuje troškove postupka.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 4 i 5), uplatu (list 6), porezno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda B., Ispostave Č. od 12. svibnja 2005. (list 7 i 8), zahtjev od 30. ožujka 2019. (list 9), dopis od 2. srpnja 2019. (list 10 i 11), Ugovor o građenju broj: 06-42-G-60890/02 od 1. srpnja 2002. (list 12 - 16), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru (list 23 – 26), Kupoprodajni ugovor od 16. travnja 2004. (list 28 – 30), podatke Zemljišnoknjižnog odjela Čazma od 1. ožujka 2021. i od 16. ožujka 2021. (list 43 i 47), preslik dijela zemljišne knjige za čkbr. 892/2 (list 48 – 50) i opću uplatnicu (list 55), u Povijesni izvadak iz katastra (list 103-104), Povijesni zk. izvadak (list 105-106, 108-125).

4. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka J. G. (list 38-40, 126-127).

5. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 51-53, 129-130).

6. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

7. Tužiteljica je podneskom od 21. veljače 2022. preinačila tužbeni zahtjev u odnosu na ukinuti dio prema presudi i rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž- 1014/2021-2 od 27. siječnja 2022., kako je pobliže naveden pod toč. I. izreke presude, kojoj se preinaci tužena nije protivila pa je sud primjenom odredbe čl. 190. st. 2 ZPP-a, dopustio preinaku, kako je riješeno kao u izreci rješenja.

8. Ovosudnom presudom broj P-1183/2019-17 od 9. srpnja 2021., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje da je vlasnik garaže broj 1 u podrumu sa 18,72 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E- 1), garaže broj 2 u podrumu sa 22,08 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-2), garaže broj 3 u podrumu sa 20,98 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 21/1258 Etažnog vlasništva (E-3), garaže broj 4 u podrumu sa 22,02 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-4), garaže broj 5 u podrumu sa 18,88 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E- null), lokala broj 1 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-5) i lokala broj 2 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-6), a koji se nalaze u zgradi III Dilatacija i dvor u Ul. M. N., koja je izgrađena na čkbr. 892/2 površine 393 čhv i koja je upisana u zkulbr. …za k.o. Č., što je tužena dužna priznati i dozvoliti tužiteljici da se upiše vlasnikom u zemljišnim knjigama, kao i da naknadi tužiteljici troškove postupka, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke presude) te je tužiteljica u obvezi tuženoj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.659,04 eura[1] /12.500,00 kn. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1014/2021-2 od 27. siječnja 2022., odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena citirana presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica garaže broj 1 u podrumu sa 18,72 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E-1), garaže broj 2 u podrumu sa 22,08 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E- 2), garaže broj 3 u podrumu sa 20,98 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 21/1258 Etažnog vlasništva (E-3), garaže broj 4 u podrumu sa 22,02 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-4), garaže broj 5 u podrumu sa 18,88 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E-null), lokala broj 1 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-5) i lokala broj 2 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-6), a koji se nalaze u zgradi III Dilatacija i dvor u Ul. M. N., koja je izgrađena na čkbr. 892/2 površine 393 čhv i koja je upisana u zk. ul. br. … za k. o. Č., što je tuženica dužna priznati.

Ukinuta je presuda u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva uknjižbu prava vlasništva garaže broj 1 u podrumu sa 18,72 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E-1), garaže broj 2 u podrumu sa 22,08 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E-2), garaže broj 3 u podrumu sa 20,98 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 21/1258 Etažnog vlasništva (E-3), garaže broj 4 u podrumu sa 22,02 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 22/1258 Etažnog vlasništva (E- 4), garaže broj 5 u podrumu sa 18,88 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 19/1258 Etažnog vlasništva (E-null), lokala broj 1 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-5) i lokala broj 2 u prizemlju sa 44,70 m2, koji predstavlja suvlasnički dio 45/1258 Etažnog vlasništva (E-6), a koji se nalaze u zgradi III Dilatacija i dvor u Ul. M. N., koja je izgrađena na čkbr. 892/2 površine 393 čhv i koja je upisana u zk. ul. br. … za k. o. Č., na ime tužiteljice N. G., kao i u odnosu na troškove postupka te je u tom dijelu vraćeno na ponovno suđenje.

9. Tužiteljica je nakon citirane presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici preinačila tužbeni zahtjev pobliže naveden pod točkom I. izreke ove presude, koju je preinaku sud dopustio, a kako je to i obrazloženo pod obrazloženjem broj 7.

10. Između stranaka u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, a imajući pritom u vidu obrazloženje iz presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 1014/2021-2 od 27. siječnja 2022., sporno je što je konkretno predmetom raspolaganja Ugovora o građenju broj 06-42-G-60890/02 od 1. srpnja 2002., sadržaj Ugovora, da li su pravni prednik tužiteljice i tužiteljica bili ovlašteni na navedena raspolaganja te da li su ispunjene pretpostavke na temelju kojih je tužiteljica ovlaštena zahtijevati uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige.

Također, sporna je ništetnost, odnosno pravna nevaljanost Ugovora o građenju broj 06-42-G-60890/02 od 1. srpnja 2002., obzirom na navode odgovora na tužbu te je sporno da li je nastupila zastara u konkretno slučaju, plaćanje poreza i porezne osnovice kao i činjenica posjeda predmetnih nekretnina.

11. Nesporno je među strankama da se tužiteljica tuženoj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 9), a na koji zahtjev je tužena odgovorila dopisom od 2. srpnja 2019. (list 10 i 11) ne prihvaćajući mirno rješenje spora.

12. Imajući u vidu izvedene i ocijenjene dokaze u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, na temelju priloženih isprava (dokumentacije priložene spisu predmeta koja je pobliže navedena pod obrazloženjem broj 3) te temeljem iskaza svjedoka J. G. i iskaza tužiteljice utvrđeno je slijedeće:

U zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude upisana je tužena kao vlasnik

Predmetnu nekretninu tužiteljica je kupila od prodavatelja I. d.o.o. S., kupoprodajnim ugovorom od 16. travnja 2004., a odgovorna osoba je bio svjedok J. G., sada bivši suprug tužiteljice (koji brak je u međuvremenu razveden).

I. d.o.o. S. predmetnu nekretninu stekla je temeljem Ugovora o građenju broj 06-42- G-60890/02 od 1. srpnja 2002.

Također, a koja činjenica je nedvojbeno utvrđena da niti I. d.o.o. S., a niti tužiteljici predmetne nekretnine nikada nisu predane u posjed, obzirom na činjenicu da iz iskaza svjedoka J. G., proizlazi da je na njegovo inzistiranje zahtijevano od Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo da se potpiše zapisnik o primopredaji, no međutim, do realizacije navedenog nije došlo, niti je dobio na to konkretan odgovor, već su se kao ugovorna strana prema citiranom Ugovoru o građenju pozivali na kaluzulu intabulandi. Kako I. d.o.o., nikada nije bila uvedena u posjed predmetnih nekretnina jer nije potpisan zapisnik o primopredaji to niti on kao odgovorna osoba za I. d.o.o., nije mogao sa tužiteljicom potpisati zapisnik o uvođenju u posjed.

Dakle, iz navedenog, osnovano predleži zaključak da niti tužiteljica, a niti pravni prednik I. d.o.o., nikada nisu bili uvedeni u posjed nekretnina pobliže navedenih pod točkom I. izreke presude, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi i iz podataka od Područnog ureda za katastar Ispostava Čazma (list 103-104).

12. Glede raspolaganja i otuđenja nekretnina koje su pobliže navedene pod točkom I. izreke ove presude iz iskaza svjedoka J. G. odgovorne osobe I. d.o.o., u vrijeme zaključenja Ugovora o građenju i Ugovora o kupoprodaji nekretnina sa tužiteljicom, može se zaključiti da nije bilo nikakove zapreke da se sa istima ne može raspolagati u pravnom prometu, obzirom da je Ugovor o građenju sadržavao clauzulu intabulandi, da se I. d.o.o., može upisati kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Nesporna je činjenica da se I. d.o.o., nikada nije upisala kao vlasnik u zemljišne knjige, koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz priloženog Povijesnog zk. izvadka (list 108-125), niti je pokretala postupak radi vlasništva niti radi predaje u posjed predmetnih nekretnina.

13. Iz Kupoprodajnog ugovora od 16. travnja 2004. proizlazi da je I. .o.o., zastupana po direktoru J. G., prodala tužiteljici predmetne nekretnine, a u Kupoprodajnom ugovoru je navedeno da ih je I. d.o.o. stekla sukladno Ugovoru o građenju broj 06- 42-G-60890/02 potpisanim i realiziranim sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom za javne radove, obnovu i graditeljstvo (čl. 1. Kupoprodajnog ugovora).

U čl. 2. Kupoprodajnog ugovora je ugovorena cijena za predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 29.531,18 eura[1] /222.502,66 kn, koju se tužiteljica prema čl. 3. Kupoprodajnog ugovora obvezala isplatiti u roku od 5 dana po potpisu Ugovora. Iz čl. 4. Kupoprodajnog ugovora proizlazi da su ugovorne strane suglasne da tužiteljica danom potpisa Ugovora bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina te odgovarajućih zajedničkih dijelova građevine u svoje ime i svoju korist.

14. Tužiteljica se čl. 3. Kupoprodajnog ugovora obvezala isplatiti ugovorenu cijenu za predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 29.531,18 eura[1] /222.502,66 kn u roku od 5 dana po potpisu Ugovora, no na temelju iskaza tužiteljice (list 51 – 53, 129-130) sud zaključuje da ona nije isplatila ugovorenu cijenu I. d.o.o, već zbog toga što je ona svom bivšem suprugu J. G., kao direktoru I. d.o.o., pozajmila od svoje ušteđevine iznos od 39.816,84 eura[1] /300.000,00 kn za plaće radnika, za repromaterijal, odnosno nije ulazila u detalje za što je taj novac konkretno potreban I. d.o.o., a taj novac joj nije vraćen, te je Kupoprodajni ugovor potpisala zato što joj je bivši suprug rekao da će se prodati te garaže i poslovni prostori i tako će joj biti vraćen iznos od 39.816,84 eura[1] /300.000,00 kn kojeg je pozajmila.

Navedeno u bitnome potvrđuje u svom iskazu i svjedok J. G., bivši suprug tužiteljice, (list 39 – 40, 126-127) iz čijeg iskaza proizlazi da je u razdoblju od 2002. do 2004. bio jedan od osnivača tvrtke I. d.o.o. sa udjelom od 51%, a tvrtka I. d.o.o. je likvidirana prije deset godina.

Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru (list 23 – 26) proizlazi da je nad I. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. 3 St- 116/2011-8 od 20. veljače 2012. otvoren i zaključen stečajni postupak. Iz priložene uplatnice (list 55), proizlazi daje tužiteljica iznos od 39.816,84 eura[1] /300.000,00 kn, I. d.o.o. dala kao avans za usluge, koji je iznos knjižen kod istog kao pozajmica kako to proizlazi iz iskaza svjedoka J. G., no prema zaključenom Kupoprodajnom ugovoru između I. d.o.o. i tužiteljice nije navedeno da se kupoprodajna cijena od 29.531,18 eura[1] /222.502,66 kn, isplaćuje iz te pozajmice, , već je navedeno da se tužiteljica obvezuje isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od 5 dana po potpisivanju Ugovora (list 29-30).

15. Iskaz svjedoka J. G. nije prihvatljiv jer isti tvrdi da je osobno odnio Kupoprodajni ugovor od 16. travnja 2004. u Zemljišnoknjižni odjel u Čazmi i da je taj ugovor je položen u knjigu položenih ugovora, no jer iz podataka Zemljišnoknjižnog odjela Čazma od 16. ožujka 2021. (list 47) proizlazi da predmetni Kupoprodajni ugovor nije bio provediv ni u zemljišnoj knjizi, a pogotovo ne u knjizi položenih ugovora, da su se u knjigu položenih ugovora upisivali samo vlasnici stanova koji su svoje pravo vlasništva stekli na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, da navedeni kupoprodajni ugovor nije predan u knjigu položenih ugovora, te da je uvidom u zkul.br. … k.o. Č. utvrđeno da I. d.o.o. nije bila nikad upisana kao vlasnik predmetne nekretnine.

16. Iz poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Čazma od 12. svibnja 2005. (list 7 i 8) proizlazi da je Ugovorom zaključenim 16. travnja 2004. tužiteljica stekla od prodavatelja I. d.o.o. vlasništvo nekretnine upisane u zkul.br. … k.o. Č. za ugovorenu cijenu od 1.765,22 eura[1] /13.302,30 kn, čkbr. 892/2 upisana u zkul.br. 2134 k.o. Č. kao građevinsko zemljište u pripadajućem dijelu, te je određena porezna obveza u iznosu od 88,28 eura[1] /665,11 kn.

17. Iz Ugovora o građenju broj: 06-42-G-60890/02 od 1. srpnja 2002. (list 12 - 16) proizlazi da je I. d.o.o., kao izvoditelj, zastupana po J. G., kao direktoru, zaključila sa Republikom Hrvatskom – Ministarstvom za javne radove, obnovu i graditeljstvo, kao naručiteljem, Ugovor o građenju broj: 06-42-G-60890/02 od 1. srpnja 2002., po kojem je I. d.o.o. preuzela dovršenje i izgradnju stambeno-poslovne građevine u Č. na građevinskom zemljištu čkbr. 892/2 k.o. Č. upisane u zkulbr. … k.o. Č. ukupne netto stambene površine stanova 1066,27 m2, što čini 20 stanova, 89,40 m2 netto korisne površine poslovnog prostora što čini 2 poslovna prostora i 102,68 m2 netto korisne površine garaža što čini 5 garaža (čl. 2. Ugovora), ugovorena je cijena dovršenja izgradnje stanova iz čl. 2. Ugovora koja je utvrđena po sistemu "ključ u ruke" u iznosu od 359,571,86 eura[1] /2.709.194,16 kn od čega je netto iznos 294.731,03 eura[1] /2.220.650,95 kn, cijena roh-bau poslovnog prostora i garaža utvrđena je po sistemu "ključ u ruke" u iznosu od 29.531,18 eura[1] /222.502,66 kn, od čega je netto iznos 24.205,82 eura[1] /182.379,23 kn, a ukupna cijena dovršenja izgradnje građevine iz čl. 2. Ugovora utvrđena je po sistemu "ključ u ruke" u iznosu od 389.103,04 eura[1] /2.931.696,82 kn, od čega je netto iznos 318.936,91 eura /2.403.030,18 kn (čl. 3. Ugovora), ugovoreno je da izvoditelj u skladu s natječajnom dokumentacijom i Ponudom izvoditelja prihvaća financiranje poslovnog prostora i garaža iz čl. 2. Ugovora u iznosu utvrđenom u čl. 3. st. 2. Ugovora i to na način da se svaka ispostavljena i ovjerena privremena situacija umanji za 10% do potpune namire iznosa određenog u čl. 3. st. 2. (čl. 4. Ugovora), I. d.o.o. se obvezala sve radove na izgradnji građevine iz čl. 2. Ugovora izvesti i predati naručitelju u roku od 150 dana od dana uvođenja u posao što će se utvrditi upisom u građevinski dnevnik (čl. 6. Ugovora), ugovoreno je da će primopredaju i konačni obračun izvršiti predstavnici obiju ugovornih strana uz predočenje ovlaštenja, a po dovršenju izgradnje, ishođenju uporabne dozvole i isplati 80% od ukupno ugovorene cijene (čl. 7. Ugovora), ugovoreno je da Republika Hrvatska izvrši uknjižbu prava vlasništva stanova iz čl. 2. Ugovora zajedno sa spremištima koja su sastavni dio stanova i odgovarajućih zajedničkih dijelova građevine u korist Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 12 st. 2 Ugovora o građenju ugovoreno je da I. d.o.o. na temelju Ugovora, a po izvršenju svih ugovornih obveza, po primopredaji stambeno-poslovne građevine, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva poslovnih prostora i garaža iz čl. 2. Ugovora te odgovarajućih zajedničkih dijelova građevine, na ime i u korist I. d.o.o.

18. Međutim, u konkretnom slučaju između naručitelja i izvoditelja nije izvršena primopredaja, niti je izvoditelj tj. I. d.o.o. uveden u posjed poslovnog prostora i garaža iz čl. 2 Ugovora o građenju, koja činjenica nije sporna jer to proizlazi iz iskaza svjedoka J. G., direktora izvoditelja, to nije niti ispunjen uvjet za uknjižbu prema čl. 12 st. 2 citiranog Ugovora da se I. d.o.o. upiše kao vlasnik poslovnih prostora i garaže iz čl. 2 st. 2 Ugovora.

19. Odredbom čl. 114 . st 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalj u tekstu ZOV) propisano je da se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a st, 2 istog čl. da se na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

20. Odredbom čl. 115 st. 1 ZOV-o propisano je da da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Prema st. 2 istog čl. propisano je da se na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, a st. 3 da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

21. Odredbom čl. 119 ZOV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

22. Kraj činjenice da između I. d.o.o. i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo nikada nije sačinjen zapisnik o primopredaji, to niti nije ispunjen uvjet za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na I. d.o.o. prema čl. 12 st. 2 Ugovora o građenju, slijedom čega isti nije upisan u zemljišnim knjigama. Posljedično tome, a u smislu čl. 115 st. 2 ZOV-a nije niti kupoprodajnim ugovorom pripalo vlasništvo tužiteljici jer ga ni sam prodavatelj tj. I. d.o.o. nije niti imao pa samim time nije mogao niti raspolagati predmetnim nekretninama u pravnom prometu, odnosno sa tužiteljicom zaključiti pravni posao-Ugovor o kupoprodaji dana 14. travnja 2004. To tim više, što I. d.o.o. nije bila uvedena u posjed predmetnih nekretnina niti je tužiteljicu uvela u posjed istih (tužiteljici nije poznato ko je sada u posjedu predmetnih nekretnina). Osim toga, utvrđeno je da tužiteljica I. d.o.o. nikada nije isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a isto tako u kupoprodajnom ugovoru od 14. travnja 2004. nije navedeno da bi se kupoprodajna cijena isplatila iz pozajmice od 39.816,84 eura[1] /300.000,00 kn, obzirom da je svjedok J. G. tvrdio da kupoprodajna cijena isplaćuje iz navedene pozajmice jer je navedeni iznos tužiteljica dala za isplatu plaća za radnike I. d.o.o., koji je knjižen kao pozajmica, no međutim iz priložene uplatnice od 14. studenog 2002. (list 56) proizlazi da se radi o avansu za usluge, osim toga u Kupoprodajnom ugovoru nije navedeno na koji žiro račun se vrši uplata kupoprodajne cijene.

Obzirom da I. d.o.o. kao budući vlasnik i naručitelj iz gradnje predmetne nekretnine nije prodao tužiteljici predmetne nekretnine, niti je odobrio, niti ovlastio izvoditelja da izgrađene nekretnine može dalje prodavati, po ocjeni suda kupoprodajni ugovor od 14. travnja 2004. je ništetan u smislu odredbe čl. 322 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu ZOO-a).

23. Isto tako, porezno rješenje (kako je obrazloženo pod br. 16 nije dokaz pravnog prometa nekretnina, jer iz Ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da se radi o prodaji građevinskog zemljišta, nego o prodaji poslovnih prostora i garaža izgrađenih na građevinskom zemljištu kako je to navedeno u Ugovoru od 14. travnja 2004., dok je porezna obveza utvrđena 2005., nakon sklapanja Ugovora i to za promet građevinskog zemljišta. Činjenica plaćanja porezna na promet nekretnina, nikako ne znači da je plaćena kupoprodajna cijena pa sve navedeno upućuje na zaključak da je tužbeni zahtjev neosnovan.

24. Povrh toga, a kako je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev kojim zahtjeva da se naloži tuženoj da tužiteljici izda tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva nekretnina, pobliže navedenih pod točkom I. izreke presude, obzirom na tvrdnju da je iste stekla na temelju pravnog posla (obvezno pravni zahtjev) tj kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2004., činjenice je da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 20. kolovoza 2019., te kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 ZOO-a, očito je da je osnovan prigovor zastare tužene jer predmetni ugovor ne proizvodi pravne učinke niti može biti osnova za stjecanje prava vlasništva, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu radi čega je dužna tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka. Troškovi tužene odnose se na odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 331,81 eura[1] /2.500,00 kn, sastav odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 eura[1] /2.500,00 kn i zastupanja na ročištima održanim dana 2. prosinca 2019., 3. veljače 2021., 27. svibnja 2021., 26. rujna 2022. tako da joj za svako ročište pripada iznos od 331,81 eura[1] /2.500,00 kn, zastupanje na raspravi dana 05. prosinca 2022. u iznosu od 497,71 eura[1] /3.750,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude dana 13. veljače 2023. u iznosu od 99,54 eura[1] /750,00 kn, u ukupnom iznosu od 2.588,11 eura[1] /19.500,11 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2023. kao od dana donošenja presude prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20 dalje OZ) po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom II. izreke presude. Troškovi postupka podmireni su prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) u vrijeme poduzimanje pojedine parnične radnje, a u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova.

26. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru dana 13. veljače 2022.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 190 st. 9 ZPP-a)