Poslovni broj: Pr-782/2020-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I., O.: …, iz D., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika

A. d.o.o., O.: …, M., zastupanog po

zakonskom zastupniku T. A., direktoru i članu uprave, a on po

punomoćniku D. M., odvjetniku u M., radi naknade štete, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice A. Č., odvjetnice u S., objavljene dana 13. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.588,09 EUR / 19.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos teku od 16.04.2013. godine pa do isplate,

po stopi od dospijeća do 31.7.2015. određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška iznos od 6.175,76 EUR / 46.531,25 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 11.7.2013. tužiteljica navodi da se dana 27. 7. 2012. ozlijedila na radu u hotelu Q. u D., uslijed čega je pretrpjela tjelesnu ozljedu. Tužiteljica da je trpjela bolove i strah te da je unatoč provedenom liječenju i terapiji kod oštećene došlo do smanjenja životnih aktivnosti od minimalno 5 %. Stoga tužiteljica predložila sudu da donese odluku kojom će se naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kn i imovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 kn (troškovi liječenja, tuđe pomoći i njege i putni troškovi) tj. ukupno 21.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete od 16.4.2013., a na zatraženi iznos na ime naknade imovinske štete od 27.7.2012. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 6.9.2013. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući isti odbiti kao neosnovan. Tuženik napominje da iz činjenica navedenih u tužbi nije moguće razaznati radi li se o ozljedi na radu, s obzirom nije opisano na koji način je ozljeda nastala, mehanizam nastanka ozljede, da se ne zna koji je posao tužiteljice, a po čemu bi se moglo procjenjivati je li ozljeda nastala na radu ili u svezi s radom te da iz činjeničnih navoda tužbe nije razvidno po kojem kriteriju bi tuženik eventualno, uopće bio odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela. H. Q. da ima površinu od nekoliko 1000 m² pa da je potrebno označiti točnogmjesto gdje se ozljeda dogodila, a sve radi razjašnjenja odlučnih činjenica radi li se o nezgodi na radu ili ne. Inače, prema saznanjima tuženika, tužiteljica da je kritičnog dana u hotel Q. već došla ozlijeđena, a što znači da se vjerojatno ozlijedila kod svoje kuće, koja da je od kompleksa hotela Q. udaljena 20-ak metara. Što se tiče tužbenih navoda da bi usprkos provedenom liječenju kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti od minimalno 5 %, da se radi o paušalnim navodima koji nemaju nikakvog uporišta u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji pa da je potrebno provesti odgovarajuće dokaze medicinskim vještačenjem. Nadalje, da se u nalazu specijaliste od 20.11. 2012. navodi da tužiteljica hoda uz pomoć dvije dolakatne štake i da se preporuča terapija poštedom, bolovanjem te kupkama s morem kod kuće, uz slijedeću kontrolu za mjesec dana. Međutim, tužiteljica da je samo 4 dana nakon toga, dana 24.11.2012. bila na napornom putovanju s kolegama iz hotela Q. na relaciji D.-V.-V.-I.-D. te da je hodala bez ikakvih pomagala i bez

dolakatnih štaka. Dakle, tužiteljica da se očito nije pridržavala preporučene terapije pa ako je i došlo do određenih trajnih posljedica, da je tome pridonijela tužiteljica ne pridržavajući se propisane liječničke terapije.

3. Tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 23.1.2015. zatražila na ime naknade pretrpljene neimovinske štete isplatu iznosa od 13.000,00 kn (do tada iznos od 20.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 16.4.2013. do isplate, a na ime naknade pretrpljene imovinske štete (tuđa njega i pomoć) iznos od 735,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27.7.2012. do isplate.

4. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem odštetnog zahtjeva tužiteljice od 15.4.2013., liječničke dokumentacije tužiteljice, potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. od 22.1.2003., prijave o ozljedi na radu od 24.8.2012., pisane izjave o nezgodi od 4.9.2012. i spisu druge priložene dokumentacije, saslušanjem svjedoka A. M., J. M., V. R. i B. K., saslušanjem

tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika T. A. te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke, dr. D. T. spec. ortopedu.

5. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-334/17 od 29.11.2018. kojom je naložio tuženiku da naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.4.2013. do isplate, dok je za više zatraženo po toj osnovi, u iznosu od 10.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2018. s osnove troškova tuđe njege i pomoći, dok je s osnove naknade imovinske štete za trošak liječenja i za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbijen. Tuženiku je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.696,75 kn.

6. Po izjavljenoj žalbi stranaka Županijski sud u Splitu je donio rješenje br. Gž R- 124/2019 od 5.6.2020. kojim je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

6.1. Drugostupanjski sud navodi da jedna od odlučnih činjenica u ovom postupku jest gdje je došlo do ozljeđivanja tužiteljice jer od te činjenice zavisi i odgovornost tuženika kao poslodavca. Ključno da je za utvrditi, je li do pada i ozljeđivanja tužiteljice došlo u krugu poslovnog prostora tuženika, točnije pred samim ulaskom u hotel u kojem je radila, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud ili je tužiteljica već došla ozlijeđena na posao. Kako je tužiteljica zainteresirana da ishodi od tuženika naknadu štete, da je logično da ista nije najpouzdaniji izvor saznanja, a prvostupanjski sud temelji svoju odluku na podacima - činjenicama koje je zamjeniku direktora tuženika J. M. kazala sama tužiteljica i koje je prema njenom kazivanju upisao u

Prijavu ozljede na radu. Kako se postavlja pitanje vjerodostojnosti podataka koje je tužiteljica dala zamjeniku direktora tuženika, drugostupanjski sud ističe da je od osobite je važnosti izvesti dokaz saslušanjem svjedoka E. Ć. za kojeg tuženik navodi da ima neposredna saznanja o odlučnoj činjenici da je tužiteljica već došla ozlijeđena na posao.

6.2. Nadalje, drugostupanjski sud navodi kako je prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete prvostupanjski sud propustio utvrditi postojanja/nepostojanja smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud da u obrazloženju pobijane presude navodi kako je u konkretnom slučaju došlo do smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 3%, a kao posljedica predmetnih ozljeda tužiteljice i da je to utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje D. T., dr. med., specijaliste ortopeda. Međutim, vještakinja T. da se u svom nalazu i mišljenju nije očitovala na eventualno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice već samo na pojačane napore koje će tužiteljice morati ulagati u svakodnevnom životu.

7. U ponovljenom postupku sud je uz već izvedene dokaze izveo i dokaz saslušanjem svjedoka E. Č. te dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. D. T. spec. ortopedu.

8. Podneskom od 16.9.2022. tužiteljica je zatražila da joj tuženik s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 19.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16.4.2013. do isplate. Navedeno stoga, što je u međuvremenu Građanski odjel Vrhovnog suda R. H. na sjednici održanoj dana 5. ožujka 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002. godine na način, da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 %. Nadalje, na ročištu od 20.9.2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete izrazila i u eurima (2.588,09 EUR).

9. Tuženik je u spis dana 24.11.2022. dostavio podnesak u kojem, među ostalim navodi, kako se protivi preinaci tužbe. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu od 1.12.2022. tužiteljica predlaže sudu da se podnesak tuženika od 24.11.2022. ne uzima u obzir jer je isti dostavljen protivno odredbama čl. 299.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22: dalje ZPP). Sud nije uzeo u obzir pisano očitovanje tuženika iz podneska od 24.11.2022. jer isto nije podneseno/dostavljeno sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti (čl. 299.a st. 4. u vezi sa st. 3. ZPP-a). Tužiteljica je podneskom od 16.9.2022. preinačila tužbu jer je povečala postojeći zahtjev za isplatu s osnova naknade neimovinske štete (čl. 191. st. 1. ZPP), a koju preinaku sud dopušta jer se radi o okolnostima (navedene u prethodnoj točci obrazloženja) koje su nastale bez krivnje tužiteljice nakon zaključenja prethodnog podneska (16.4.2014., list 30 spisa), sve pozivom na odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete koja da joj je nastala u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 27.7.2012. Konkretno, tužiteljica navodi kako je pala („okrenula mi se noga“), pri čemu da je došlo do prijeloma u području lijevog stopala. Tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženika kao poslodavca s kojim je u vrijeme spornog događaja bila u radnom odnosu.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu domaćice u hotelu Q. u mjestu D..

12.1.Među strankama je sporno gdje se tužiteljica ozlijedila, odnosno radi li se o ozljedi na radu ili u vezi s radom, a o čemu ovisi odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici. Naime, tužiteljica tvrdi da je ozljedu zadobila prilikom obavljanja svojih redovitih radnih dužnosti kod poslodavca, a tuženik tvrdi da je tužiteljica dana 27.7.2012. na posao već došla ozlijeđena. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

12.2.Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužiteljica doprinijela zaostalim posljedicama predmetne ozljede na radu, a što da bi ograničilo odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici. Naime, tužiteljica da se nije pridržavala terapije koja joj je propisana liječničkim nalazom od 20.11.2012. jer da je s kolegama dana 24.11.2012. bila na napornom putovanju na relaciji D.-

V.-V.-I.-D., da je hodala bez ikakvih pomagala i bez dolakatnih štaka pa da je doprinijela nastanku određenih trajnih posljedica.

13. Poslodavac odgovara za ozljedu na radu koju pretrpi radnik na temelju odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 149/09., 61/11., dalje ZR) i na temelju odredbe čl. 15. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („NN“ broj:59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 75/09., dalje: ZZR) koji propisuje, da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1. tog članka, poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

13.1. Iz citirane odredbe čl. 15. ZZR-a proizlazi, da se odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu tužiteljici kao radnici procjenjuje po pravilima odgovornosti na principu uzročnosti pa je u postupku dovoljno utvrditi da je tužiteljica kao radnik tuženika zadobila ozljedu na radu ili u vezi s radom, dakle da je povreda na radu u uzročno-posljedičnoj vezi s radnim procesom da bi se, ukoliko tuženik ne dokaže postojanje pretpostavki koje bi ga u konkretnom slučaju oslobodile odgovornosti ili ograničile njegovu odgovornost, zasnovala obveza istog za naknadu štete koju je tužiteljica kao posljedicu radne nezgode pretrpjela.

14. Sud je ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

15. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke navodi da je dana 27.7.2012. na posao došla, kao i svako jutro, 15 min prije početka radnog vremena, u 6,45 h, da je na recepciji uzela izvještaj, a nakon čega da je otišla u svoj ured, gdje da su u 7,00 sati došle sobarice i kojima je u skladu s izvještajem, rasporedila poslove. Nakon što su sobarice otišle, da je krenula prema terasi radi provjere je li ista počišćena, ali na samom izlasku na terasu, da joj se okrenula noga i da je osjetila jaku bol pa da je jauknula i pala na pod. Dakle, tužiteljica tvrdi da se ozlijedila na radu prilikom obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta.

15.1. Međutim, u Prijavi ozljede na radu (list 58-59) upisano je da se ozljeda dogodila na redovitom putu od stana do stalnog mjesta rada. Među strankama nije sporno da je Prijavu sastavio J. M., tadašnji zamjenik direktora tuženika i neposredni rukovoditelj tužiteljici. Prema Prijavi ozljede na radu, neposrednih očevidaca ozljede na radu nije bilo. Sud je saslušao svjedoka J. M. koji je iskazao da je

Prijavu sastavio prema kazivanju tužiteljice i to nakon što mu je ista ispričala kako je prilikom dolaska na posao uganula nogu. Sud vjeruje u istinitost kazivanja svjedoka J. M. tj. da mu je tužiteljica rekla da se ozlijedila prilikom dolaska na posao i da je shodno njenom kazivanju popunio Prijavu ozljede na radu. U prilog tom zaključku ide i pisana Izjava tužiteljice od 4.9.2012. u kojoj tužiteljica izjavljuje da se ozlijedila prilikom dolaska na posao u 6 h i 45 min i to, na samom ulazu u hotel (list 60 spisa).

15.2. Nadalje, sud je saslušao svjedokinje V. R. i B. K. koje su identično iskazale i to, da su 27.7.2012. na posao došle u 6 h i 45 h, da su išle kod tužiteljice da ih do 7 h sati rasporedi na posao, da su nakon toge otišle obaviti preuzeti posao i da su na marendi od nekoga čule da se tužiteljica ozlijedila na terasi tuženika pokraj bazena. Sud svjedokinjama ne vjeruje jer je spisu priložena fax poruka koju je tužiteljica 8.9.2016. greškom poslala punomoćniku tuženika, umjesto punomoćniku tužitelja, a u kojoj navodi imena sobarica V. R., B. K. i Z. S., koje da je kontaktirala i koje da su pristale dati iskaz na sudu o tome da je tužiteljica kritičnog dana, najprije sa njima organizirala posao do 7,00 h, a kasnije da su saznale da je tužiteljica imala nezgodu. Dakle, svjedokinje su na sudu iskazale onako kako je to navedeno u Fax poruci. Tužiteljica se brani, da je svjedokinje kontaktirala samo iz razloga da budu svjedokinje na sudu. Da je to tako, malo je vjerojatno i nije logično, da bi tužiteljica uz podatke svjedokinja odvjetniku dostavila i sadržaj onog na što su svjedokinje pristale iskazivati pred sudom.

15.3. Svjedok E. Č. iskazao je da je 2012. ljetovao dva tjedna u hotelu Q.

te da je to bilo već drugo ili treće ljeto uzastopce. Svako jutro da se rano ustajao radi šetnje pa da je tako jedno jutro, točno se ne sjeća datuma, sreo tužiteljicu na ulazu u hotel, da se ispred njega penjala stepenicama da uđe u hotel, da se gegala i šepala i da je na nozi imala longetu. Da ju je sustigao i pitao je što joj je s nogom, a ona da mu je odgovorila da je pala ispred kuće. Tog istog dana da je oko 10,00 sati sjeo u hotel i popio kavu s direktorom hotela, T. A., s kojim da je u

prijateljskim odnosima i kojem da je tada rekao da je vidio Z. s ozlijeđenom nogom koja mu je rekla da je pala ispred kuće.

15.4. Međutim, iskaz svjedoka E. Č. sudu nije uvjerljiv jer isti nije logičan i nije u skladu s drugim izvedenim dokazima, a posebice s iskazom direktora tuženika, T. A.. Saslušani T. A. iskazao je, da prvo što je doznao

o ozljedi tužiteljice, da je bilo to jutro 27.7.2012. kada je došao na posao u 8,00 sati i kada mu je E. Č. kazao, da mu je tužiteljica rekla da se ozlijedila "prilikom dolaženja od kuće prema hotelu" i da je u hodu šepala. Dakle, zakonski zastupnik tuženika nije iskazao da je to jutro bio na kavi sa svjedokom Č., nije iskazao da je to bilo u 10,00 sati ujutro, nije iskazao da mu je svjedok rekao da je tužiteljica pala ispred kuće i nije iskazao da nosi longetu, a kako je to sve svjedok Č. naveo u svom iskazu. Nadalje, teško je za povjerovati da se netko tko je netom ozlijedio nogu, s longetom penje uz stepenice, a kako to iskazuje svjedok Č.. Nadalje, direktor tuženika je iskazao i to, da mu je E. Č. rekao da je o ozljedi tužiteljice doznao na način da mu je tužiteljica prišla dok je tog jutra pio kavu, a što je u suprotnosti s kazivanjem svjedoka Č. koji navodi da je sustigao tužiteljicu na stepenicama na ulazu u hotel gdje ju je pitao što joj je nogom.

15.5. Svjedok A. M. iskazuje da je kritičnog dana dok je obavljao poslove vrtlara čuo tužiteljicu kako je viknula „joj“ i u trenutku kada je pogledao prema njoj, da je ona već bila na podu koji se nalazi ispred ulaznih vrata kojima se ulazi s terase u hotel. Iskazao je, da dok je došao tužiteljici pomoći da se ona već bila ustala i sjela na zid visine 60-ak cm, da nije čekao kraj nje, ali da je vidio da je tu došao po tužiteljicu suprug i da je tužiteljica sjela automobil supruga.

15.6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud izvodi zaključak da se tužiteljica ozlijedila pred samim ulazom u hotel u kojem je radila pa je tužiteljici nastala šteta na radu za koju odgovara tuženik kao poslodavac. Naime, odredba čl. 6. ZZR-a propisuje da mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Ulaz u hotel je prostor koji je pod nadzorom tuženika kao poslodavca i kojim tužiteljica mora proći da bi ušla u hotel i započela sa obavljanjem poslova svog radnog mjesta.

16. Na okolnost utvrđenja neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke.

17. Članak 19. Zakona o obveznim odnosima(„NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje ZOO/05) propisuje, da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

17.1. Članak 1100. ZOO/05 propisuje, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Sudska vještakinja medicinske struke, dr. D. T., spec. ortoped podnijela je pisani nalaz i mišljenje dana 31.12.2014. u kojem navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužiteljica 27.7.2012. doživjela radnu nezgodu, poskliznula se i ozlijedila lijevo stopalo. Prema nalazu od 27.7.2012. postavljena je dijagnoza F. bassis ossis metatersalis V lat sin. (prijelom V metaterzalne kosti lijevog stopala) i propisana je terapija potkoljenična sadrena longeta. Tužiteljica je imala 4 kontrole traumatologa: 3.8.2012. s terapijom nove longete, 24.8.2012. Longeta ex, s propisanom fizikalnom terapijom, 7.9.2012. propisan hod na peti i štakama i dalje fizikalna terapija, 21. 9. 2012. navedeno je da je tužiteljica klinički nešto bolje i da je fizikalna terapija u tijeku. Nalazi fizijatra od 10.8.2012. da opisuju stanje nakon imobilizacije, da je propisana fizikalna terapija, napisano da otežano hoda i da štedi lijevu nogu. U nalazu specijaliste od 11.9.2012. da se navodi da hoda pomoću dvije štake i da su joj pokreti lijevim nožnim zglobom ograničeni u svim smjerovima. Nalazom od 15.10.2012. da je propisana i dalje fiziklana terapija. U nalazu od 20.11.2012. da se navodi da hoda uz pomoću dvije štake, da su pokreti lijevim nožnim zglobom terminalno ograničeni i propisna je fizikalna terapija. Sudska vještakinja navodi, da je pregledala tužiteljicu u ortopedskoj ambulanti i utvrdila da su joj kretnje u lijevom stopalu blago ograničene i bolne na mjestu prijeloma. Mišljenja je da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje. Zbog prijeloma u području stopala te da će ulagati pojačane napore u iznosu od 3%, kod dužeg hodanja, kod penjanja i spuštanja niz stepenice te kod hodanja po neravnom terenu. Bolovi jakog intenziteta da su bili prisutni 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 1 mjesec, tuđa njega i pomoć tužiteljici da je bila potrebna 1 tjedan po 2 sata dnevno, 3 tjedna po 1 sat dnevno, dok naruženosti kako nema.

18.1. Punomoćnik tužiteljice nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već je predložio da se dr. T. dodatno izjasni o pretrpljenom strahu tužiteljice, sve pozivajući se na načelo ekonomičnosti postupka.

18.2. Punomoćnik tuženika osporio je kvalifikaciju predmetne nezgode kao nezgode na radu, prigovorio je mišljenju sudske vještakinje dr. D. T. predlažući da vještakinja dodatno izjasni o tome, od kakvog je utjecaja činjenica da se tužiteljica ne pridržava terapije propisane nalazom specijaliste broj protokola 0006351/12 od 20.11.2012. te ako ta činjenica jest od utjecaja na doprinos tužiteljice eventualno zaostalim posljedicama predmetne ozljede, da se vještakinja izjasni u kojem bi to bilo postotku.

18.3. Na ročištu od 22.11.2017. sudska vještakinja dr. D. T. je dodatno iskazala, da ozljedu tužiteljice nije okvalificirala kao radnu ozljedu jer da je to u domeni suda već da je prilikom davanja nalaza i mišljenja koristila termin „radna ozljeda“ jer je tako navedeno u tužbi i u medicinskoj dokumentaciji (prvom nalazu). Što se tiče nalaza od 20.11.2012., sudska vještakinja je mišljenja da je tužiteljica mogla ići na četiri dana dugo putovanje jer da je tada hodala bez ikakvih pomagala i bez dolaktnih štaka, a da je bolove mogla ublažiti lijekovima protiv bolova. Nakon tako izvedenog dokaza, sud zaključuje da to što je tužiteljica išla na kratko putovanje nakon što se „oslobodila dolaktnih štaka“, nije doprinijelo zaostalim posljedicama predmetne ozljede na radu te tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ograničile njegovu odgovornost za štetu koja je tužiteljici nastala (čl. 15. ZZR).

18.4. Nadalje, što se tiče prijedloga tužiteljice za procjenu straha, sudska vještakinja se izjasnila da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta kada se poskliznula i pala i on da je trajao 1 minutu. Nakon toga, sekundarni strah jakog intenziteta da je trpjela prvih 10-ak sati, zatim srednjeg intenziteta još 3 do 4 dana te slabog intenziteta, još 3 tjedna.

18.5. U ponovljenom postupku u skladu s uputom drugostupanjskog suda, dopunski je saslušana sudska vještakinja dr. D. T., spec. ortoped koja je na ročištu od

21.4.2022. iskazala da kod tužiteljice postoji smanjenja životnih aktivnosti od 3%, a koje se očituje u pojačanim naporima koje tužiteljica mora ulagati u svakodnevnom životu prilikom dužeg hodanja, penjanja, spuštanja niz stepenice i hodanja po neravnom terenu. Vještakinja ističe da se radi o trajnoj posljedici.

19. Sud u cijelosti prihvaća vještvo sudske vještakinje dr. D. T. kao jasno,

potpuno, valjano obrazloženo i potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Cijeneći kriterije, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO/05 utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, smanjenje životne aktivnosti od 3%, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja u cjelini, cilju kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužiteljici je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati zatraženu novčanu naknadu u iznosu od 2.588,09 EUR / 19.500,00 kn, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

20. Tužiteljici je na priznati iznos neimovinske štete valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu tekuću od zatraženog dana 16.4.2013. (tužiteljica je pisani zahtjev za naknadu štete podnijela tuženiku 15.4.2013.) do isplate, sve na temelju odredbe čl. 1103. ZOO/05 i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., dalje ZOO).

21. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene

valute u R. H. (N. N. br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije

kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

22. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje:

Tarife).

22.1.Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema VPS-u u vrijeme poduzimana radnji i prema popisanom trošku (list 194) i to: za sastav odštetnog zahtjeva-100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 15.4.14., 23.1.15., 18.7.22.- za svaki 100 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 26.1.15., 24.11.15., 29.11.17., 16.9.22.- za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za sastav žalbe 125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za pristup ročištima od 7.9.18., 22.9.21.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za pristup ročištima od 16.4.14., 13.5.14., 26.1.15., 20.2.15., 19.11.15., 3.10.17., 22.11.17., 6.2.18., 21.3.18., 7.6.18., 12.10.18., 1.7.21., 21.4.22., 21.7.22., 20.9.22., 1.12.22.- za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife), zbrojeno i uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) i za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn daje ukupan iznos od 6.175,76 EUR / 46.531,25 kn koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

22.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 13. veljače 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis