Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 2344/21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 A. M. iz S., O.: …, tužitelja

ad. 2 D. T. iz S., O.: …, tužitelja ad. 3

M. M. iz S., O.: …, tužitelja ad. 4

I. M. iz S., O.: …, tužitelja ad. 5

A. Z. iz S., O.: …, tužitelja ad. 6 K.

T. iz S. i tužitelja ad. 7 M. G. iz S., O.: …, svi zastupani po pun. S. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika G. S., S.,

O.: ..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. studenog 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 10. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.1 A. M. iznos od 8.193,01 eura / 61.730,21 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 1.kolovoza 2015.godine do presuđenja zahtjev tužitelja ad.1 odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.2 D. T. iznos od 8.193,01 eura / 61.730,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

III. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.3 M. M. iznos od 8.193,01 eura / 61.730,21

kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

IV. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.4 I. M. iznos od 8.193,01 eura / 61.730,21

kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

V. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.5 A. Z. iznos od 4.533,84 eura / 34.160,24 kn

sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

VI. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.6 K. T. iznos od 4.533,84 eura / 34.160,24

kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

VII. Dužan je tuženik G. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.7 M. G. iznos od 4.533,84 eura / 34.160,24

kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

VIII. Tužitelji, istodobno sa ispunjenjem obveze tuženika iz tč.I,II.,III.,IV.,V.,VI. i VII. ove presude, prepuštaju u vlasništvo tuženiku, cjelokupno vlasničko pravo tužitelja na odvojenom dijelu čest.zem.2458/1 (kat.čest.3270/1) k.o. S. i to upravo na odvojenom dijelu na Skici vještaka P. Č. S. 01.12.2017." u ovom

predmetu, označen slovima H-I-J-K-L-M-N-H, u površini od 101 m2, koja Skica čini sastavni dio izreke ove presude; kao i za cijelo (1/1) čest.zem.2458/4 (kat.čest.3270/4) k.o. S., pa se ovlašćuje tuženik postići uknjižbu tog prva u zemljišnim knjigama.

IX. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3, ad.4., ad.5., ad.6. i ad.7 ukupan parnični trošak u iznosu od 21.977,14 eura / 165.586,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 29. srpnja 2016. godine zaprimljena je tužba tužitelja i prednika sadašnje tužiteljice ad. 7 – B. G. koji je preminuo tijekom postupka, u tužbi se navodi da su do stupanja na snagu Zakona o cestama (NN 82/11) tužitelji bili vlasnici nekretnina na kojima je stupanjem na snagu tog zakona proglašena nerazvrstana cesta, tužiteljima da nikada nije isplaćena naknada za nerazvrstanu cestu koja je oduzeta. U slučaju da vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta za istu nije ostvario naknadu u skladu sa propisima, svoje pravo da može ostvariti pred nadležnim sudom sukladno odredbi čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja jamči vlasnicima pravo na naknadu u slučaju oduzimanja odnosno ograničenja prava vlasništva, pa da se s tog osnova, podredno stjecanja bez osnove, podredno naknade štete, podnosi ova tužba. Tužitelji da su dana 2. studenog 2007. godine sklopili Ugovor o diobi suvlasničke zajednice, tim ugovorom da su ugovorili da su suvlasnici čest. zem. 2458/1 (kat. čest. 3270/1) k. o. S. upravo tužitelji ad. 1, ad. 2, ad. 3 i ad. 4 za po ¼ dijela, a svi tužitelji da su suvlasnici čest. zem. 2458/4 (kat. čest. 3270/4) k. o. S., svi za po 1/7 dijela. U zemljišnoj knjizi na čest. zem. 2458/1 i 2458/4 da su upisani N. P. –

Č. i I. J., na njihovim nasljednicima na čest. zem. 2454/4 protiv kojih su tužitelji pokrenuli spor radi utvrđenja prava vlasništva koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P2-9457/09, u tom postupku da je donesena pravomoćna presuda – djelomična, u odnosu na 5 tuženika, postupak da se vodi još u odnosu na dva tuženika. U postupku da je omaškom naznačeno da su tužitelji ad. 1-ad. 4 suvlasnici čest. zem. 2458/4 svaki za po ¼ dijela, među tužiteljima da nije sporno da je to omaška jer su oni suvlasnici za po 1/7 dijelova. Cijela čest. zem. 2458/4 da je Zakonom o cestama proglašena kao nerazvrstana cesta, a nerazvrstanom cestom da je proglašen dio čest. zem. 2458/1 i to upravo omeđeni dio uz čest. zem. 9978/2 k. o. S., što će se prikazati na terenu te identificirati po vještaku geometru. Tužitelji traže isplatu za čitavu čest. zem. 2458/4 i to svaki za po 1/7 dijela, a tužitelji ad. 1 do 4 za dio čest. zem. 2458/1, svaki od ta četiri tužitelja po ¼. Tužitelji postavljaju zahtjev tako da tužitelji ad. 1 do ad. 4 potražuju od tuženika iznos od po 110.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2011. godine, a tužitelji ad. 5 do 7 iznos od po 55.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2011. godine pa do isplate, tužitelji potražuju naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan, protivi se istom i predlaže da sud donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti da mu tužitelji naknade parnični trošak, prvenstveno predlaže da sud tužbu odbaci. Tužitelj ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i pogrešne pasivne legitimacije te prigovor zastare potraživanja. Navodi da iz priloženog zk. izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da tužitelji nisu uknjiženi vlasnici predmetnih nekretnina, niti ovaj tuženik, već treće osobe. Nepravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu broj P2-9457/09 od 3. kolovoza 2009. godine da nije dokaz aktivne legitimacije niti osnovanosti tužbenog zahtjeva, da to nije niti priloženi Ugovor o diobi suvlasničke zajednice. Provjerom u evidenciju S. za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju tuženika da je utvrđeno kako predmetne nekretnine nikada nisu bile oduzimane njihovim vlasnicima za potrebe izgradnje prometnice, dokaz o tome da je i zk. upis. Priloženom dokumentacijom tužitelji da nisu dokazali da bi predmetne nekretnine u naznačenim suvlasničkim udjelima tužiteljima bile oduzimane odnosno da iste predstavljaju nerazvrstane ceste. Odluka o popisu nerazvrstanih cesta tuženika od 23. siječnja 2013. godine da ne sadrži evidenciju predmetnog puta kao ceste koja služi većem broju ljudi za prijelaz kako to neosnovano navode tužitelji. Iz priloženog prerisa katastarskog plana DGU da je vidljivo da

ukoliko put jest formiran, tada da služi vlasnicima obližnjih objekata kao pristupni put njihovim nekretninama, ne i većem broju ljudi za prijelaz i prijevoz. Ortofoto snimak iz 2008. godine da potvrđuje kako je put formiran i isključivo služi za potrebe dvije obližnje kuće, ne i za veći broj ljudi. Pretpostavka tuženika da je kako su vlasnici obližnjih objekata samoinicijativno napravili put i prije 2008. godine radi pristupa svojim kućama, za potrebe legalizacije objekata, taj put kao takav da je postojao i prije stupanja na snagu Zakona o cestama iz 2011. godine te da bi stoga pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, taj zahtjev zastario. Naime, od trenutka prenamjene nekretnine u put da teče i opći zastarni rok od pet godina za naknadu štete, a tužba da je podnesena 2016. godine. Potraživanje s osnova neisplaćene naknade da je pogrešno budući je to predmet upravnog postupka u sklopu izvlaštenja. Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva koja je postavljena paušalno i samoinicijativno, bez dokaza o stvarnoj vrijednosti nekretnina.

Tužitelj u svom podnesku od 5. travnja 2017. godine navodi da je potrebno utvrditi jesu li predmetne čestice stekle status cesta po Zakonu o cestama, tužiteljima da nesporno nije isplaćena naknada niti provedeno izvlaštenje. Temeljem čl. 101. Zakona o cestama tuženik da je stekao pravo vlasništva na predmetnim česticama, originarno, dostavlja Zaključak tuženika od 12. veljače 2013. godine kojim je tuženik prvi put utvrdio popis nerazvrstanih cesta, u tom zaključku da su deklarirane dvije ceste: …. označene brojem 258 i 399, tužitelji da su predmetne čestice koristili kao svoj privatni pristupni kolni put te da nisu htjeli odnosno namjeravali da se one izvlaste ili postanu cesta. Početkom 2016. godine na predmetnim česticama da je od strane investitora EKO K.Z. i V. i K. d.o.o. S.,

započeli sa izgradnjom kanalizacijske i vodovodne mreže kao i javne rasvjete na području K., temeljem građevinske dozvole izdane od strane tuženika dana 11. studenog 2015. godine. Iz građevinske table proizlazi da su obje predmetne čestice bile u obuhvatu izgradnje pod tim građevinskim dozvolama, u naravi da se radilo o izgradnji kanalizacijske mreže. Prilikom ishođenja građevinske dozvole voditelj tog upravnog postupka da po službenoj dužnosti vodi računa jesu li svi vlasnici čestica dali suglasnost na gradnju, je li provedeno nepotpuno izvlaštenje. Ukoliko se tuženik deklarirao kao vlasnik predmetnih čestica kao nerazvrstanih cesta, zbog toga se ne bi trebalo provesti djelomično izvlaštenje u korist fizičkih osoba kao vlasnika tih čestica. Prilikom izvođenja radova tužitelji da su se pobunili da se kopa na njihovom vlasništvu bez njihove suglasnosti, osoba koja se predstavila kao nadzorna inženjerka (pretpostavljeno A. B.) da je izvijestila tužitelje da je to gradsko vlasništvo, da se radi o nerazvrstanoj cesti te da isti nemaju pravo postavljati bilo kakve zahtjeve, taj razgovor da je eskalirao do te mjere da je ista pozvala policiju i udaljila sina tužitelja ad. 6 T. G. sa lica mjesta. U najbitnijem, tuženik da smatra da je predmet obuhvata iz tužbe cesta kada mu to odgovara i kada ima koristi, a kada mu ne odgovara vezano za plaćanje izvlaštenja da onda tu činjenicu opovrgava. Navode nadalje da je već ranije Ustavni sud dao jasne upute sudovima da se ima primijeniti čl. 33. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da je nadležan sud.

Sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra P. Č., sudski vještak izradio je pisani nalaz i mišljenje, nakon toga je proveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo D. S., isti je izradio pisani nalaz i mišljenje, a nakon toga tužitelji su uredili svoje zahtjeve tako da tužitelji od ad. 1 do ad. 4 potražuju iznos od po 61.730,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2011. godine, a tužitelji od ad. 5 do ad. 7 potražuju iznos od po 34.160,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2011. godine. Tužitelji istodobno sa ispunjenjem obveze tuženika na isplatu prepuštaju vlasništvo tuženiku na odvojenom dijelu 2458/1 po skici vještaka P. Č. u površini od 101 m2, te za cijelo čest. zem. 2458/4 i ovlašćuju tuženika na upis prava vlasništva prepuštenih nekretnina odnosno dijela jedne nekretnine na ime tuženika.

Tuženik je prigovorio preciziranom tužbenom zahtjevu navodeći da se radi o objektivnoj preinaci nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je stava da su tužitelji ovlašteni preinačiti tužbu na navedeni način nakon provedenog dokaza vještačenjem po vještacima geometru i vještaku za graditeljstvo.

Tuženik navodi i to da lik u vještvu sudskog vještaka kao dio čest. zem. 2458/4 uopće u naravi ne predstavlja cestu, da je ovaj dio pristupni put kućama tužitelja i da je napravljen neposredno nakon kupnje 1985. godine što je u svom iskazu potvrdio i tužitelj ad. 3 te da nije razvidno da bi se ovaj dio koristio kao javna površina. U odnosu na čest. zem. 2458/1 tužitelj ad. 2 da navodi kako isti predstavlja proširenje već postojećeg puta koji je tuda prolazio već u vrijeme kada je on stekao nekretninu 1985. godine, suvlasnici da su je nasipali i uređivali kroz vrijeme, asfaltiranje da je bilo prije 20 godina, a predmetni dio nekretnine da je asfaltiran prije 4-5 mjeseci, do tada da su ga koristili za parkiranje vozila te da su ispod njega ukopavane instalacije. Već je navedeno kako je tijekom postupka tužitelj ad.7. B. G.

preminuo i postupak je nastavljen jer je na njegovo mjesto kao nasljednik stupio sadašnji tužitelj ad. 7 – M. G..

Tužitelji u svom podnesku od 13. siječnja 2022. godine navode da je pravni stav tuženika o zastari zahtjeva za isplatu u suprotnosti sa praksom ESLJP, to tužitelji precizno obrazlažu u ovom svom podnesku.

Tužitelji su podneskom od 15. travnja 2022. godine uredili svoje tužbene zahtjeve tako da isti glase kao u izreci ove presude, a podneskom od 8. rujna 2022. godine zatražene iznose iskazuju i u valuti euro po fiksnom tečaju konverzije. Tužitelji uređuju zahtjeve po pitanju isplate, u ostalom ustraju u ranije postavljenim zahtjevima.

Tuženik se usprotivio i ovako uređenim tužbenim zahtjevima, navodi da ustraje u prijedlogu za dopunu vještva sudskog vještaka geometra kako je to zatraženo podneskom od 27. lipnja 2018. godine na način da izvrši preklop sadašnjeg stanja na terenu sa ortofoto snimkama iz 2000. i 2008. godine, sve radi prigovora zastare potraživanja.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. 2458/1 ZU 21091 i čest. zem. 2458/2 ZU 8881, sve k. o. S., na dan 27. srpnja 2016. godine; prerisa katastarskog plana na dan 13. siječnja 2012. godine; predmeta ovog suda broj P2-9457/09; Ugovora o diobi suvlasničke zajednice zaključenog između tužitelja (prednika tužiteljice ad. 7) dana 12. studenog 2007. godine; fotografija lica mjesta i table vezano za prijavu početka građenja na dan 10. studenog 2015. godine; povijesnih zk. izvadaka za predmetne nekretnine; Zaključka tuženika o utvrđivanju popisa nerazvrstanih cesta na području G. S. od 12. veljače 2013. godine; predmeta G. S., U. odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, O. za prostorno uređenje K.: U./I-361-03/15-01/000020 i

Klasa: UP/I 361-03/13-04/000080; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. Č. i stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo D. S.;

saslušanjem tužitelja ad. 2 i ad. 3 u svojstvu parničnih stranaka; rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-4355/18 od 28. siječnja 2019. godine iza pok. B. G.; saslušanjem svjedoka A. B. i T. G..

Tužitelji su popisali parnični trošak.

Zahtjevi tužitelja su djelomično osnovani.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao suvlasnika čest.zem.2458/1 i 2458/4 k.o. S., radi isplate spram tuženika, jer su iste postale nerazvrstana cesta odnosno dio takve ceste, tužiteljima da su iste oduzete, da nije proveden postupak izvlaštenja, da na istima ne mogu vršiti vlasnička ovlaštenja i da im je stoga tuženik obvezan isplatiti naknadu koja se odražava u tržišnoj vrijednosti oduzetih kvadrata, uz istovremeno priznanje tužitelja tuženiku da tuženik može steći pravo vlasništva nad istima, tim površinama. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i istaknut je prigovor zastare potraživanja. Za navesti je da je tuženik dana 21.siječnja 2013.godine tuženik donio Zaključak o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području G. S., u tom popisu nalazi se cesta … ukupne površine 1129,38 metara, dakle, jasno

je da je ta cesta upravo nerazvrstana cesta.

Tužitelj ad.2 D. T. u svom iskazu navodi da je poznato kojih je nekretnina suvlasnik na predmetnom području, što se tiče dva sporna dijela predmetnih nekretnina, da može kazati da se izvorno radilo o jednoj velikoj parceli, da je on kupio nešto malo više od 300 m2 i da je situacija takva na terenu da su i ostali suvlasnici također kupili svoj realni dio, to da je bilo negdje 1985. godine, naknadno da su se između sebe podijelili, tako da se točno zna što je čiji realni dio. Navodi da su dva sporna dijela parcela točno utvrđena na licu mjesta, te da se radi o ovom sjevernom dijelu i o južnoj dijelu. Što se tiče sjevernog dijela navodi da on u biti predstavlja proširenje već postojećeg puta koji je tuda prolazio već u vrijeme kada je on stekao nekretninu, tužitelji kao suvlasnici i ostali s ovog područja da su sporni dio nasipali kroz vrijeme, uređivali, taj dio da se koristio za parkiranje automobila i to da je mogao raditi bilo tko, tko je htio, jednostavno da su bile takve prilike, uglavnom, navodi da nitko nikome nije branio da se time koristi, a što se njega tiče da je njegova kuća baš onaj objekt koji je položen krajnje sjeverozapadno na skici lica mjesta i to pokazuje. Navodi da je on ovaj betonski zid kao sjevernu granicu svog realnog dijela napravio osobno, a što se tiče načina korištenja ovog dijela, spornog dijela, navodi da su neki radnici tu počeli postavljati vodovodne cijevi i neke instalacije, da ne zna tko je bio investitor, uglavnom, da nije bilo mogućnosti da se to spriječi, pa da je tako došlo i do asfaltiranja čitave ove ceste odnosno zaslona ceste kako je to danas postojeće. Navodi da je ovo asfaltiranje bilo prije 20-ak godina kako je sada stanje, da je ponovno na ovom sjevernom dijelu rađena kanalizacija i da je ponovno navučen asfaltni zaslon koji je spušten sve do zida, prekrivena čitava površina, a to da je bilo prije 4-5 mjeseci. Što se tiče južnog spornog dijela, taj dio da je takav jer su suvlasnici između sebe dogovorili da se isti formira kao pristupni put, te da tako mogu pristupati do svojih kuća odnosno dijelova nekretnina, isti da je tako napravljen još neposredno nakon kupnje, dogovorom između suvlasnika, da misli da je isti asfaltiran prije otprilike 4-5 mjeseci, točno u onim gabaritima u kojima se koristio kao put do njihovih kuća. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je do prije 4-5 mjeseci sporni dio na sjeveru bio makadam, nije imao betonski odnosno asfaltni zaslon, nego je do tog trenutka bila asfaltirana samo cesta sjeverno od tog dijela. Ovaj makadamski dio predmetne nekretnine da se koristio za parkiranje vozila i tome slično, a kroz vrijeme da su ispod tog dijela ukopavane električne instalacije, vodovodne cijevi i instalacije za telefoniju, a kada je to bilo da ne zna, da je to bilo kroz vrijeme odnosno određeni vremenski period. Dakle, prije 4-5 mjeseci da je napravljen ovaj asfaltni zaslon na način da je isti prevučen i preko ranije asfaltirane ceste i preko spornog dijela sa sjevera i da je to ono što su napravili neki izvođači, pretpostavlja L. …. Navodi da taj dio asfaltiranja nisu ni naručili ni poduzeli tužitelji kao suvlasnici ove nekretnine, da ne zna da bi bilo tko od tužitelja tražio suglasnost da može asfaltirati i sporni dio, da njega osobno apsolutno nitko nije kontaktirao po ovom pitanju i da je to jednostavno napravljeno. Što se tiče južne sporne površine navodi da je ista asfaltirana također prije 4-5 mjeseci, točno u širini koja je već prije postojala kao makadam, da je ta površina asfaltirana, ne od strane tužitelja kao suvlasnika, ponovno da od njega nitko nije za to tražio suglasnost. Navodi da sada na ovom sjevernom dijelu ne smije parkirati, jer ih sa tog dijela odstranjuju i upozoravaju komunalni redari, da je parkiranje na tom dijelu koji je sada cesta kažnjiv.

Tužitelj ad.3 M. M. u svom iskazu navodi da su svi tužitelji kupili jednu površinu odnosno parcelu, negdje 1985. godine, između sebe da su se točno podijelili za realni dio i točno da su znali što kome pripada, te da su od tada na taj način isto i koristili. Na svom dijelu da je napravio stambenu zgradu, koju sada na skici koja prileži spisu označava slovom B, navodi da je situacija, što se tiče južnog spornog dijela od same kupnje nekretnina bila takva da su oni kao suvlasnici između sebe dogovorili da od njihove parcele koja je kupljena odvoje taj dio tako da njima služi kao pristupni put do realnih dijelova. Dakle, na ovakav način da su od svoje nekretnine ostavili dio njima na korištenje, ne bilo kome trećem i navodi da je to bila zemljana, odnosno neasfaltirana površina koja se koristila sa njihove strane kao pristup, suvlasnicima odnosno vlasnicima realnih dijelova. Tako da je bilo kroz sve ove godine, da bi otprilike prije 4-5 mjeseci došlo do toga da se na ovom području uvodi kanalizacija, kako za njih tako i za susjede, te da su zaista dozvolili da se u zemlju na ovom dijelu ukopaju cijevi i da se na taj način uredi kanalizacijska mreža za ovaj dio, međutim, ono što nisu dozvolili to je da izgube pravo vlasništva tog dijela, jer da su im poslije branili da ovu površinu koriste kao svoju, istu su, bez njihovog sudjelovanja asfaltirali, i sada da se to koristi kao javna površina, tako da ne treba biti, jer je ovo dio nekretnine tužitelja. Što se tiče sjeverne sporne površine navodi da je u vrijeme kada su tužitelji kupili nekretninu postojala asfaltirana cesta odnosno asfaltirani put u smjeru istok-zapad, a koja je bila do sjeverne granice nekretnine tužitelja, ispod te površine, te ceste, da su ukopane cijevi odnosno instalacije, a neposredno uz ovu cestu koja je prije postojala da je južno položen sporni dio čitavom dužinom njihove parcele. Taj dio svoje nekretnine da su oni kao suvlasnici kroz vrijeme nasipali, kako bi im preostalo materijala ili šuta, to da su tako napravili i to koristili za parkiranje, uostalom, to da je bilo njihovo, ispod ove površine, njihovog dijela, makadamske površine, da ništa nije bilo ukopano u smislu nekakvih cijevi ili instalacija, i tu da se ne slaže s tužiteljem ad. 2. Dakle, taj dio da je bio čist, jer su cijevi prolazile ispod ranije asfaltirane ceste, međutim, također prije 4-5 mjeseci, u isto vrijeme kada i južni dio, da je došlo do asfaltiranja čitavog kolničkog zaslona na način da je asfaltni zaslon prevučen i preko ranije ceste koja nije bila njihova, skroz preko spornog dijela, pa do ove granice koju je označio vještak na skici. Dakle, sada da je ova cesta jednostavno proširena, mimo volje tužitelja, i tužitelji da se više svojom površinom ne mogu koristiti. Navodi da su kroz vrijeme zaista napravili zidiće sa južne strane ove površine, ali da to ne znači da su se odrekli vlasništva spornog dijela, nego da su na takav način uredili situaciju na terenu, a spornim dijelom do asfaltiranja da su se koristili za ostavljanje vozila i svoje potrebe. Drugim građanima da nisu branili da oni tu ostavljaju svoje automobile, jer se tako nešto s strane tužitelja i nije moglo braniti, jer to nisu htjeli, iako da su na to mali pravo, ali da se tužiteljima brani korištenje njihovog dijela pa da su ustali ovom tužbom. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj navodi da im u nikakvom upravnom postupku dva predmetna sporna dijela nisu oduzimana, niti je doneseno rješenje o izvlaštenju. Navodi da se nisu obraćali tuženiku radi reguliranja načina korištenja spornog dijela.

Svjedok A. B., nesrodna sa tužiteljima, nije zaposlenica tuženika,

dipl. ing. građevine, u svom iskazu navodi da je odgovorna osoba društva R. d.o.o. , da inače surađuju sa tuženikom, obavljaju poslove za istog, da je bila glavni nadzorni inženjer za uređenje odnosno zahvate postavljanja kanalizacije i vodovoda te javne rasvjete na području K. u S.. Investitor radova na vodovodu i kanalizaciji da je bilo društvo V. i K. d.o.o. S., a javne rasvjete

tuženik. Naovodi da se sjeća da je bilo problema sa vlasnicima zemljišta na tom području, više puta da su nastajali problemi, da je reagiralo i komunalno redarstvo, a sporne da su im bile granice parcela. Navodi da je to bilo negdje 2015. godine i ono što tvrdi i što je važno za njen iskaz, jest to da se postupalo upravo po građevinskoj dozvoli i da je sve rađeno po tome tako da odstupanja nije ni bilo, iako su npr. neki od ovih vlasnika tražili da se izmijeni budući položaj stupova javne rasvjete, pa tako i da se maknu u prostor tuđih parcela, ništa od toga da nije bilo moguće niti dopušteno, navodi da društvo R. nije postavljalo asfalt odnosno gradilo cestu, a da se radilo tamo gdje je asfalt već postojao, da nije bilo premještanja ogradnih zidova, ukoliko je neki zid srušen prilikom radova, da su napravili zid na istom mjestu, da nisu rađeni novi zidovi na način da su ranije postojeći izmicani u parcele. Dakle, navodi da je prilikom jednog spora na drugom dijelu K., vezano za jednog vlasnika nekretnine, bilo protumačeno od strane investitora da je prema propisu iz 2011. godine, ono što je pod asfaltom zatečeno upravo cesta i da se na tome može raditi. Nakon što je svjedokinji predočena skicu lica mjesta u vještvu sudskog vještaka, navodi da nema posebnih navoda u pogledu tog dijela odnosno predmeta spora, te da je iskazala ono što zna i čega se sjeća. Pojašnjava da su radovi na ovom području počeli 2015. godine i trajali negdje do listopada 2017. godine. Na posebno pitanje pun. tužitelja svjedoku je li svjedoku poznat T. G., svjedokinja navodi da jest i da je on bio jedan od stanara koji su negodovali po pitanju radova, ali da se detalja njegovih zahtjeva ne sjeća. Navodi da se ne može sjetiti što je sa kime pričala 2016. godine, da ona nije pravne struke i da se u to nije mogla posebno niti dirati, ali da je situacija bila takva da je sa sobom na teren stalno nosila elaborat nepotpunog izvlaštenja, a vezano za situaciju da same granice na terenu nisu bile jednake onima koji su bile ucrtane.

Svjedok T. G., pok. B. (ranijeg tužitelja ad. 7) i tužiteljice ad. 7,

u svom iskazu navodi te to predočava na skici vještva koja mu je predočena iz spisa, da su on i njegov brat odrekli te nekretnine u korist svoje majke, a nakon smrti oca B.. Navodi da imaju obiteljsku kuću koja je položena prema zapadu na tom području i da se ista ne vidi na ovoj skici vještva, a kako su se bavili uzgojem karanfila odnosno cvijeća, to da su ovu predmetnu nekretninu uzeli u zakup, bili u zakup 10-ak godina i nakon toga da je taj realni dio pok. otac i kupio. Čitavo ovo područje odnosno ova velika parcela da je bila prije od jednog vlasnika i svi da su sadašnji vlasnici kupili svoj realni dio i između sebe se točno podijelili na način da je svakome u vlasništvo pripao njegov dio, pa tako i njima. Prilikom dogovora da su postigli sporazum da za ovaj donji put, prema jugu, a koji je položen pokraj majčine čestice, daju po 2 metra širine, kako parcele sa juga tako i ovi međašnici odnosno vlasnici sa sjevera, tako da se dođe do 4 metra širine što je realno i normalno za korištenje. Tako da je postupano i dogovoreno, da je u biti to njihovo privatno vlasništvo, a da se radi o slijepoj ulici. Međutim, jedne prigode da je baš tamo sreo odnosno zatekao svjedokinju A. B., da je tada ona bila zadužena za radove, da se radilo na izgradnji vodovoda odnosno postavljanju cijevi i to baš na ovom putu tužitelja odnosno ispod njega. Istu da je pitao o čemu se tu radi jer je vidio prvenstveno da se postavlja cijev, a da se njih kao vlasnike nije ništa pitalo i da se postavlja neadekvatna cijev promjera od 2 cola, da je pitao ovu gospođu, između njih da je tada došlo do koškanja odnosno da je prijetila policijom i rekla da radi svoj posao i da tako radi kako treba, u konačnici tvrdi da to nisu mogli raditi jer su radili na vlasništvu tužitelja i od njih nisu dobili suglasnost. Navodi da prije ovog kopanja za cijev to nije bio asfaltirani put nego makadam, a nakon što su ukopali tu cijev i to napravili, tuženik da je taj put odnosno tu površinu asfaltirao. Što se tiče gornjeg puta odnosno gornjeg spornog dijela, kao svjedok da može navesti da je tu ranije prolazila uska cesta, a ovaj sporni dio koji je predočen na skici i slikama da je bio površina koja nije pripadalo toj cesti nego da je to bilo vlasništvo ovih južnih dijelova odnosno vlasnika, tu da su igrali kao djeca, ti vlasnici da su parkirali svoja vozila i u konačnici da je došlo do toga da se zahvati asfaltom i to područje, tako da je stanje danas onako kako prikazuju fotografije. Dakle, jednostavno rečeno ova ranije postojeća cesta da je proširena prema jugu i na to područje. Prije da je tu bio suhozid kao granica tog spornog dijela prema jugu, taj suhozid da je bio potporni zid, a već od prije da su ti suvlasnici odnosno vlasnici napravili betonski zid kao potporni na mjestu gdje je bio taj suhozid. Navodi da njegovi majka odnosno otac sa ovim gornjim dijelom predmeta spora nemaju ništa u smislu vlasništva, po njemu da su vlasnici tog dijela po diobi, a prije kupoprodaje D. T. da je bio vlasnik i to ovog zapadnog dijela, a do njega prema istoku A. M..

Pregledom zk izvatka ovog suda priloženih tužbi utvrđeno je da su na dan 27.srpnja 2016.godine kao vlasnici čest.zem.2458/1 ZU 21091 k.o. S., ukupne površine 1707 m2 bili upisani I. J., S. J., K. A., K.

A. i N. P.-Č., sa na čest.zem. 2458/4 Z. 8881 k.o. S. ukupne

površine 219 m2 N. P.-Č. i I. J.. Protiv upisanih vlasnika i njihovih prednika tužitelji su podnijeli tužbu, pregledom predmeta ovog suda broj P2- 9457/09 utvrđeno je da je u odnosu na N. P.-Č. tužba odbačena; u odnosu na ostale tuženike donesena je djelomična presuda zbog ogluhe dana 3. kolovoza 2012. godine kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, utvrđen je prekid postupka rješenjem u odnosu na tuženu K. A.. Tom spisu su priložene tabularne izjave i uknjižbena očitovanja, dakle, jasno je da su tužitelji temeljem valjanog pravnog posla sa vlasnicima postali stvarni vlasnici dvije predmetne čestice, to proizlazi i iz iskaza saslušanih tužitelja, svakako, stvarni vlasnici su tužitelji, upravo su njihovi prednici upisani u zemljišnim knjigama, što ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku i njihovo stvarno pravo vlasništva, tužitelji su izvanknjižni vlasnici predmetnih nekretnina. Tuženik je u ovom postupku pasivno legitimiran jer je jasno da je upravo tuženik izvršio radove na asfaltiranju predmetnih površina, predmetne površine su u korist tuženika kao jedinice lokalne samouprave postale nerazvrstane ceste, odnosno javne površine na upotrebu svima. Tužitelji su priložili fotografiju table kao prijave gradilišta (list 37 spisa), datum prijave početka građena je 10. studenog 2015. godine, razvidno je da su investitori tuženik i društvo V. i K. d.o.o. S. (u vlasništvu tuženika), što je bitno vezano za pasivnu legitimaciju tuženika i istaknuti prigovor zastare u pogledu početka zahvata na predmetnim nekretninama. Pribavljeni su i pregledani predmeti G. S.,

U. odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, O. za prostorno uređenje (iz kojih su preslikani bitni dijelovi, originali predmeta su vraćeni jer se radi o iznimno opsežnoj dokumentaciji te zadržavanje tih predmeta u ovom predmetu nije potrebno niti moguće), iz istih su razvidne građevinske dozvole iz 2015. godine za područje K. i opisane radove (kojima su zahvaćene i predmetne nekretnine), razvidno je da je tuženik investitor određenih radova, u ovom slučaju bitnih za ishod ovog postupka, jer je po završetku radova izveden asfaltni zaslon preko predmetnih površina i iste su postale cesta u općoj uporabi.

Tužitelji su kao stvarni suvlasnici predmetnih nekretnina dana 12. studenog 2007. godine zaključili Ugovor o diobi suvlasničke zajednice, vezano za predmetne nekretnine, čestice, kao i druge čestice, koje su ranije bila jedna površina. Iz istog proizlazi da je na istima upisan I. J. za ¼ dijela, te N. P.-Č. za ¾ dijela, a da je I. J. od P. kupio tih ¾ dijela, što da je razvidno iz javnobilježničkog akta od 2.rujna 1944.godine. Temeljna čest. zem. 2458 je cijepana na više čestica, između ostalih i na dvije predmetne, oranicu i put. Upravo je I. J. izdao tabularne izjave tužiteljima da je uknjiže na svim česticama, dakle, tužitelji su valjanim pravnim poslom stekli te čestice, ranije, prije cijepanja temeljnu česticu. Čest. zem. 2458/1 pripala je tim ugovorom tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3 i ad.4., dok je čest. zem. 2458/4 kao put pripao svim tužiteljima za 1/7 dijela svakom od njih. Dakle, jasno je da su tužitelji ad.1 do ad.4 suvlasnici za po ¼ dijela prve čestice, a svi tužitelji za po 1/7 dijela druge čestice, stoga su aktivno legitimirani kao vlasnici u ovoj pravnoj stvari tražiti od tuženika isplatu naknade za oduzete površine, na kojima postupanjem tuženika tužitelji više ne mogu vršiti vlasnička ovlaštenja, već su u tom pravcu izjednačeni sa svim prolaznicima i građanima.

Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji, svih 7 suvlasnika, de facto čest. zem. 2458/4 napravili da im služi kao pristupni put, dakle, dali su tu površinu u navedenu svrhu, radilo se o de facto njihovom privatnom putu za pristup do svojih realnih dijelova temeljne nekretnine, još do 1985. godine pa nadalje. Međutim, za navesti je da iz iskaza svjedoka A. B., odgovorne osobe društva R. d.o.o., glavnog nadzornog organa na postavljanju vodovoda i kanalizacije te javne rasvjete na području K. u S. (gdje se nalaze predmetne nekretnine), proizlazi da je bilo problema sa stanovnicima na tom području, da je postupala sukladno građevinskoj dozvoli, ali, ovaj sud zaključuje temeljem tog iskaza i svih ostalih izvedenih dokaza, da je u korist građana, vezano za nalog investitora ukopana vodovodna cijev upravo ispod puta, odnosno nekretnine vlasnosti svih tužitelja za po 1/7 dijela, svjedok T. G. iskazuje, a sud njegovom iskazu poklanja vjeru, da prije tog ukopavanja cijevi površina puta nije bila asfaltirana, da je bila makadamska, a da je nakon ukopane cijevi asfaltirana i to je sada put koji služi svima, kao nerazvrstana cesta, odnosno javna površina koja može biti isključive vlasnosti tuženika kao jedinice lokalne samouprave. I tužitelji saslušani u ovom postupku iskazuju kao svjedok T. G., dakle, sud drži utvrđenim da je tužiteljima predmetna površina bila put, čestica u njihovom vlasništvu na jednake dijelove, da taj put nije bio asfaltiran, a da je upravo nakon ukapanja vodovodne cijevi ispod tog puta, koji je bio vlasnosti samo tužitelja i služio samo tužiteljima, došlo do asfaltiranja istog, očito po nalogu tuženika i da je ta površina izgubila kvalitetu privatnog vlasništva tužitelja i postala javno dobro u općoj uporabi, u biti nerazvrstana cesta. Iz iskaza svjedokinje B. proizlazi ono što su tužitelji navodili, a to je da se tuženik deklarirao prilikom izgradnje vodovodne mreže, rasvjete i asfaltiranja, kao vlasnik predmetnih čestica kao nerazvrstanih cesta i na taj način se izvlaštenje uz naknadu nije niti provodilo, a moglo se postupati u pogledu zahvata bez suglasnosti tužitelja, što je i bilo, a to proizlazi iz iskaza svjedokinje B. i svjedoka G.. Svakako, na ovaj način dogodila se situacija, postupanjem tuženika, kao da je ova čestica izvlaštena, ali postupak izvlaštenja nije proveden, a tužiteljima tuženik nije platio nikakvu naknadu. Dakle, većinski vlasnik društva V. i K. d.o.o. S.

je upravo tuženik, izgradnja vodovodne odnosno kanalizacijske mreže napravljena je u korist građana po nalogu jedinice lokalne samouprave, a asfaltiranje površine predmetne čestice koja sada služi kao nerazvrstana cesta svima, napravio je tuženik, sud drži da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i da je upravo tuženik napravio opisane zahvate. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geometra P. Č. proizlazi da čest. zem. 2458/4 površine 219 m2 predstavlja asfaltirani put omeđen betonskim zidovima i rubom asfaltiranog puta sa svih strana.

Asfaltirani put proteže se u smjeru istok-zapad, na istoku ima pristup preko betoniranog puta položenog na čest. zem. 2459/1, a na zapadu završava betonskim zidom prikazanim kao linija A,B. Asfaltirani put služi kao prilaz stambenim objektima položenim na južnom dijelu čest.zem.2458/1, čest.zem.2458/6 te zemljanoj površini čest. zem. 2458/5, sve k.o. S.. Dakle, ovo vještvo je sud prihvatio kao logično i uvjerljivo, jasno je da je ranije postojeća čestica asfaltirana, ne od strane tužitelja nego od strane tuženika i da je to put, ne samo za upotrebu tužiteljima, sada se time može koristiti bilo tko, a očito i svakodobni vlasnici čestica prema zapadu, koje nisu vlasnosti tužitelja, a vezano za gradnju objekata na ovom području, očito će potreba za tim putem biti sve veća od strane građana, manja nikako.

U pogledu čest. zem. 2458/1, položene sjeverno od ranije navedene čestice (čest. zem. 2458/4), ista je veće površine, na njoj su izgrađena četiri objekta, a prema diobenom ugovoru zaključenom između tužitelja, pripala je tužiteljima ad. 1, ad. 2, ad. 3 i ad. 4, koji su izvršili diobu vezano za točno određene realne dijelove iste. Predmetna površina koja je (kao i čest. zem. 2458/4) identificirana od strane sudskog vještaka geometra P. Č., položena je južno od asfaltirane ceste, nerazvrstane ceste i radi se o liku iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka označenog slovima H,I,J,K,L,M,N,H, površine 219 m2, omeđen betonskim zidovima i rubom asfaltiranog puta. Jasno je iz vještva sudskog vještaka, a posebno je to razvidno

iz priloženih fotografija koje čine sastavni dio vještva da je predmetni realni dio ove čestice u biti pripojen cesti i da ima jedan jedini, zajednički asfaltni zaslon, realni dio čestice vlasnosti tužitelja u biti sada predstavlja sastavni dio nerazvrstane ceste postupanjem tuženika. Vještvo sudskog vještaka je stručno, logično i

kvalitetno obrazloženo, sud ga prihvaća kod presuđenja i nije trebalo isto dopuniti niti na kakav način, vještak je, s obzirom na tužbeni zahtjev, odgovorio precizno i kvalitetno na zadatak vještačenja. Dakle, iz iskaza tužitelja, svjedoka G. i svih ostalih izvedenih dokaza, jasno je da su ovu površinu navedene čestice, koristili tužitelji odnosno suvlasnici čitave nekretnine, odmah nakon kupnje, radi konfiguracije terena, ova površina bila je zidom odvojena od ostatka čest. zem. 2458/1, ali je i dalje predmetna površina bila vlasnosti tužitelja, a nakon njihove diobe, pripala je na jednake dijelove tužiteljima ad. 1, ad. 2, ad. 3 i ad. 4. Ova površina koristila se očito, opet radi konfiguracije terena i pristupa kućama tužitelja, kao parking i površinu za odlaganje njihovih stvari i materijala kod gradnje njihovih objekata, to je bila površina isključivo vlasnosti tužitelja i oni su sa tim mogli uredno raspolagati. Kako je smještaj te površine u odnosu na cestu uz koju se nalazi sa južne strane iste, takav da je potpornim zidom odvojena od južne površine iste čestice, očito je od strane tuženika izvršeno asfaltiranje te površine i ista je de facto spojena sa nerazvrstanom cestom i služi svima kao parking, mjesto za mimoilaženje i zaustavljanje, u biti tužitelji više ne mogu jedini vršiti na toj površini vlasnička ovlaštenja, tuženik im je u biti ovu površinu oduzeo. Tužitelji su očito svjesni potrebe za napretkom čitavog područja, ovog dijela grada, koji se širi i napreduje, dolazi do ubrzane gradnje, što prije nije bio slučaj, tuženik kao jedinica lokalne samouprave ima i obvezu i interes urediti stanje u svim dijelovima grada, ali to ne može biti na štetu privatnog vlasništva, bez postupka u kojem bi suvlasnicima pripala naknada od strane tuženika. To bi predstavljalo uzurpaciju, a na ovaj način tuženik može izjavom tužitelja istodobno sa isplatom naknade postati vlasnikom i zatražiti cijepanje čest. zem. 2458/1 i upis predmetnog dijela iste na svoje ime kao isključivog i jedinog vlasnika iste. To tužitelji vezano za istovremenost obveza tuženiku i priznaju, ali u isto vrijeme zahtijevaju naknadu štete koja bi bila u onoj visini koju bi tužitelji kod izvlaštenja dobili. Dakle, ova površina vlasnosti tužitelja ad. 1 do ad. 4 je postupanjem tuženika pripojena nerazvrstanoj cesti i u biti predstavlja sastavni dio te ceste, a jasno je po pozitivnim propisima što to znači i koja tuženik ovlaštenja u tom pravcu ima, ali, ovaj sud drži, uz istovremene obveze prema privatnim vlasnicima.

Pitanje je propisa koji se na ovu situaciju treba primijeniti radi razrješenja pravnih odnosa među strankama, kako izvlaštenje nije provedeno, primjenjuju se propisi o naknadi štete, a analogno čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 37/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV), kao da se radi o izvlaštenju, jer, kao i kod stvari od općeg interesa RH, u ovom slučaju se radi o postupanju tuženika vezano za opći interes jedinice lokalne samouprave i građana, dakle, ponovno općem interesu.

Temeljem odredbe čl. 30. ZV-a, pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koja ovlašćuje svog nositelja da sa tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. U konkretnom slučaju je jasno kako je tužiteljima protivnoj citiranoj odredbi onemogućeno ostvarenje onih vlasničkih prava koja im zakon omogućuje na jednoj čestici i određenoj površini druge čestice, dvije predmetne nekretnine koje su tužitelji suvlasnici, a tužitelji su svoju aktivnu legitimaciju dokazali u ovom postupku.

Odredba čl. 33. ZV-a propisuje da pravo vlasništva može u interesu R. H. biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti R. H.,

prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje. Ne bude li razlog radi kojega je bilo provedeno neko izvlaštenje ostvaren u propisanom, odnosno razumnom roku, izvlaštenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijašnje pravno i faktično stanje koliko je to najviše moguće, ali tada smije zadržati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlaštenja.

Prema Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22), nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona. Članak 131. Zakona o cestama propisuje upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige, ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste. U ovom slučaju radi se o površini dvije čestice (jednoj čitavoj i drugoj u određenoj površini) koje čine nerazvrstanu cestu i dio takve ceste, površinu pripojenu takvoj cesti, a na kojim površinama tužitelji više ne mogu vršiti nikakva vlasnička ovlaštenja, ove površine sada su postupanjem tuženika u korist svih žitelja, dostupne svima na korištenje i upotrebu, a ranije su bile, prije asfaltiranja i zahvata u tom pravcu, dostupne bile samo tužiteljima i onima kojima su to oni dopustili. Svakako, površina zemljišta je bila privatno vlasništvo tužitelja i time se u biti radi o situaciji da tuženik sada može jednu česticu upisati na svoje ime u zemljišnim knjigama i izvršiti, a to mu je i dužnost, parcelaciju druge, veće čestice na način da se na novostvorenoj čestici upiše kao vlasnik, dakle, to je neotuđivo vlasništvo tuženika kao jedinice lokalne samouprave, dostupno svima, jer se radi o općem interesu građana i analognoj primjeni čl. 33. ZV-a, uz obvezu tuženika da tužiteljima plati naknadu štete, kao da je izvlaštenje provedeno, a što se odražava u tržišnoj vrijednosti oduzetih m2 predmetnih površina.

Dakle, vezano za odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a, budući da se primjenjuje ovaj zakon vezano za vrijeme otcijepljenja površina, odredbom čl.1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik je površine zemljišta otcijepio od nekretnina vlasnosti odnosno suvlasnosti tužitelja, bez sudjelovanja vlasnika, pa za to treba platiti tužiteljima naknadu, odnosno naknaditi mu štetu jer tužitelj više ne može biti vlasnikom tih površina niti vršiti vlasnička prava i ovlaštenja. U ovom pravcu, bi se primijenio ZOO vezano za naknadu štete, a svakako bi tužiteljima pripadalo pravo i temeljem analogne primjene čl. 33. ZV-a, kao kod izvlaštenja, jer se sadržajno radilo o izvlaštenju, de facto se radi o istoj situaciji, posezanjem za površinom u privatnom vlasništvu radi postizanja cilja od općeg dobra i značaja, od strane tuženika kao jedinice lokalne samouprave.

Sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo D. S., isti je u svom pisanom nalazu i mišljenju, koje je opsežno i potpuno obrazloženo pa ga sud prihvaća kod presuđenja, ukratko naveo da tržišna cijena predmetnog zemljišta po m2 iznosi 1.091,88 kn po m2. Tužitelji su svojim podneskom od 10. travnja 2019. godine uredili svoje zahtjeve, prihvaćajući cijenu kvadrata iz vještva vještaka S., tako da svaki od tužitelja ad. 1, ad. 2, ad. 3 i ad. 4 potražuje od tuženika iznos od 61.730,21 kn, jer je oduzeta površina čitave čest. zem. 2458/4 (219 m2) i dio čest. zem. 2458/1 (101 m2). Kako je tužiteljima ad. 1 do 4 oduzeto od čest. zem. 2458/1 svakome po ¼ od oduzete površine, a od čest. zem. 2458/4 svakome od ovih tužitelja po 1/7 od oduzete površine, to tužiteljima od ad. 1 do ad. 4 zaista pripada onoliko koliko je zahtjevom svaki od njih zatražio-61.730,21 kn. Tužiteljima ad. 5 do ad. 7 oduzeto je po 1/7 dijela od čest. zem. 2458/4, odnosno po 1/7 od 219 m2 oduzete površine, što zaista iznosi zatraženih 34.160,24 kn, koliko pripada svakom od tuženika ad.5, ad.6 i ad.7. Točno su tužitelji postavili svoje zahtjeve za isplatu naknade, za navesti je da je sud njihove zahtjeve prihvatio radi svega navedenog, po pitanju zatražene glavnice.

Svojim podneskom od dana 15. travnja 2022. godine tužitelji su uredili svoje tužbene zahtjeve na način da su iste iskazali u važećoj valuti euro i u kunama vezano za dvojno iskazivanje iznosa, sve po fiksnom tečaju konverzije, zahtjevi tužitelja su osnovani po pitanju glavnice, ali samo djelomično po pitanju zateznih kamata na dosuđenu glavnicu. Za navesti je i to da tužitelji tuženiku, istodobno, prepuštaju vlasništvo čest.zem.2458/4 i realni dio čest.zem.2457/1, po vještvu sudskog vještaka Č., ispuštaju tabularnu ispravu tuženiku za upis na ime tuženika u zemljišnim knjigama, što je osnovano, a to bi pravo tuženik imao i prema Zakonu o cestama, s obzirom da se radi o nerazvrstanim cestama, svakako, isplatom naknade tužiteljima, prestaje pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, prvoj u potpunosti, a drugoj za realni dio iste. Tuženik je predložio da se vještvo sudskog vještaka geometra dopuni na način da se izvrši preklop starih i novih katastarskih mapa na način kako bi se točno utvrdile granice puta, ne samo kako danas izgledaju nego kako je to bilo ranije, sagledavajući ortofoto snimke iz 2000. i 2008.godine. Sud je stava da nije trebalo izvesti dokaz dopunom vještva vještaka Č. u ovom pravcu, vještak je vještačio stanje na terenu u trenutku očevida, a svi ostali izvedeni dokazi ukazali su na okolnost da je površina čest.zem. 2458/4 bila dugi niz godina ista i to je ranije po dogovoru tužitelja predstavljao njihov put u suvlasništvu za 1/7 dijela, a realni dio čest.zem.2458/1 od 101m2 ranije je također bio iste površine, služio je tužiteljima kao parking i za odlaganje stvari i materijala, a sada je ta ista površina jednostavno postupanjem tuženika i asfaltiranjem postala dio ceste, koja u biti predstavlja komunikacijsku cestu za čitavo to

područje, odnosno naselje. Dakle, sud drži da su izvedeni svi potrebni dokazi i da nije bilo mjesta za dopunu vještva vještaka geometra jer je izvođenje tog dokaza suvišno.

Što se tiče prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, sud je stava da isti nije osnovan, ukoliko bi se radilo o isplati naknade vezano primijenio bi se opći zastarni rok od pet godina, a kod naknade štete trogodišnji zastarni rok (što ispravnim drži ovaj sud), ali bi zastara počela teći kada su obavljeni radovi na asfaltiranju predmetnih površina, jer je to trenutak kada su površine de facto oduzete od vlasničkih ovlaštenja samih tužitelja i stavljene na raspolaganje svima, postupanjem tuženika. Svjedok, a što proizlazi i iz ostalih dokaza, A. B. navodi da su radovi započeli početkom 2015.godine, a završeni 2017.godine, dakle, kako je tužba podnesena 29.srpnja 2016.godine to je jasno da prigovor zastare nije osnovan. Sami tužitelji i svjedok G. navode da su reagirali tužbom nakon nekoliko mjeseci od izvršenog asfaltiranja, taj čin sud drži trenutkom kada dospijeva pravo tužitelja na isplatu odnosno naknadu štete tužiteljima.

Na dosuđene glavnice tužiteljima pripada pravo na zakonske zatezne kamate, ali ne od 1.kolovoza 2015.godine od kada su kamate tražili nego od presuđenja jer je visina naknade utvrđena po cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, za period od 1.kolovoza 2015.godine do presuđenja zahtjeve tužitelja vezano za tražene kamate valjalo je odbiti kao neosnovane.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP- a, vezano za v.p.s od 349.401,56 kn; sud je odlučio da tuženik naknadi tužiteljima sav potreban trošak jer isti nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 9.750,00 kn (sa zatraženim uvećanjem od 30% za zastupanje više osoba i vrijednosti boda od 15,00 kn); sastava podnesaka od 10.travnja 2019.godine i 13.siječnja 2022.godine u iznosu od po 9.750,00 kn; zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 2.437,50 kn (25% - ročišta od 5.travnja 2017.godine i 13.lipnja 2019.godine); zastupanja na 9 ročišta u iznosu od po 9.750,00 kn (27.lipnja 2017.godine, 17.studenog 2017.godine, 6.veljače 2018.godine, 17.travnja 2018.godine, 3.srpnja 2018.godine, 13.siječnja 2022.godine, 31.ožujka 2022.godine, 8.rujna 2022.godine i 23.studenog 2022.godine); 25% PDV-a u iznosu od 30.468,75 kn; troška izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 375,04 kn; troška vještačenja u iznosima od 2.600,00 kn i 2.580,00 kn; sudske pristojbe tužbe u iznosu od 3.844,00 kn i sudske pristojbe presude u istom iznosu; što ukupno zbrojeno daje iznos od 165.586,76 kn odnosno 21.977,14 eura, pa je sud obvezao tuženika da ovaj iznos u eurima na ime naknade cjelokupnog troška isplati tužiteljima, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 10. veljače 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte