REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 10. P-100/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice D. E., OIB …, R. – W., N. (ranije iz P.), zastupane po opunomoćenicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z. protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB …, zastupane po opunomoćenicima iz OD P. & P., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 9.376,44 eura, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 10. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora …., zaključen između tužiteljice i tuženika dana 09. kolovoza 2005. ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 35.302,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na – iznos od 211,15 EUR sa kamatom od 13.10.2005. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.11.2005. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.12.2005. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 13.01.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.02.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.03.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.04.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.05.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.06.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.07.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.08.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 13.10.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.02.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 20.03.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 13.04.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.05.2006. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.06.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 13.07.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.08.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.09.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.12.2007. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.01.2008. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 14.03.2008. godine – iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.05.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 13.06.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.09.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 14.11.2008. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.12.2008 godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 13.03.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 14.08.2009. godine– iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine – iznos od 175,19 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 14.05.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine – iznos od 202,80 EUR sa kamatom od 13.08.2010. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 16.01.2011. godine – iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 16.02.2011. godine – iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine – iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine – iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine – iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine – iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 164,58 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.05.2012.godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 14.08.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 14.09.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 16.10.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 16.04.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.05.2013.godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 13.06.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine– iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 14.08.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 15.11.2013.godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine – iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 14.01.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.02.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.03.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.05.2014.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.06.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.08.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.11.2014.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.02.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.03.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.05.2015.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.08.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.10.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.11.2015.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.12.2015. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.01.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.02.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.03.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.04.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.05.2016.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.06.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.07.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 12.08.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.09.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.10.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.11.2016.godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.12.2016. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 13.01.2017. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.02.2017. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.03.2017. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 14.04.2017. godine – iznos od 202,54 EUR sa kamatom od 15.05.2017.godine – iznos od 207,34 EUR sa kamatom od 14.06.2017. godine– iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 14.07.2017. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 14.08.2017. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.09.2017. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 13.10.2017. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.11.2017.godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.12.2017. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.01.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.02.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.03.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 13.04.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.05.2018.godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 15.06.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 13.07.2018. godine – iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 14.08.2018. godine – iznos od 162,72 EUR sa kamatom od 14.09.2018. godine – iznos od 162,72 EUR sa kamatom od 15.10.2018. godine – iznos od 164,64 EUR sa kamatom od 15.10.2018. godine – iznos od 201,81 EUR sa kamatom od 01.12.2018. godine – iznos od 213,08 EUR sa kamatom od 01.01.2019. godine – iznos od 210,95 EUR sa kamatom od 01.02.2019. godine – iznos od 212,02 EUR sa kamatom od 01.03.2019. godine – iznos od 215,12 EUR sa kamatom od 01.04.2019. godine – iznos od 210,24 EUR sa kamatom od 02.05.2019.godine – iznos od 215,11 EUR sa kamatom od 04.06.2019. godine – iznos od 215,21 EUR sa kamatom od 02.07.2019. godine – iznos od 216,29 EUR sa kamatom od 01.08.2019. godine – iznos od 219,49 EUR sa kamatom od 01.09.2019. godine – iznos od 220,82 EUR sa kamatom od 01.10.2019. godine – iznos od 219,44 EUR sa kamatom od 01.11.2019. godine – iznos od 219,06 EUR sa kamatom od 01.12.2019. godine po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 09. kolovoza 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj …, zaključen između tužitelja i tuženika dana 9. kolovoza 2005. te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 9. kolovoza 2005.

III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB …, da tužiteljici D. E., OIB …, R. – W., N. (ranije iz P.,) isplati-vrati na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 9.376,44 EUR / 70.646,79 KN[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

– iznos od 48,44 EUR sa kamatom od 13.10.2005. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.11.2005. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.12.2005. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 13.01.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.02.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.03.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.04.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.05.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.06.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.07.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.08.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 13.10.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine– iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.02.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 20.03.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 13.04.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.05.2006. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.06.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 13.07.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.08.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 14.09.2007. godine – iznos od 1,47 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine – iznos od 17,35 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine – iznos od 17,34 EUR sa kamatom od 14.12.2007. godine – iznos od 17,33 EUR sa kamatom od 15.01.2008. godine – iznos od 17,32 EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine – iznos od 32,42 EUR sa kamatom od 14.03.2008. godine – iznos od 32,40 EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine – iznos od 32,38 EUR sa kamatom od 15.05.2008. godine – iznos od 32,36 EUR sa kamatom od 13.06.2008. godine – iznos od 32,34 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine – iznos od 32,32 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine – iznos od 32,29 EUR sa kamatom od 15.09.2008. godine – iznos od 32,27 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine – iznos od 32,24 EUR sa kamatom od 14.11.2008. godine – iznos od 32,22 EUR sa kamatom od 15.12.2008 godine – iznos od 32,20 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine – iznos od 32,17 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine – iznos od 32,15 EUR sa kamatom od 13.03.2009. godine – iznos od 32,12 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine – iznos od 32,10 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine – iznos od 32,07 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine – iznos od 32,04 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine – iznos od 43,28 EUR sa kamatom od 14.08.2009. godine – iznos od 43,24 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine – iznos od 43,21 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine – iznos od 43,18 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine – iznos od 43,14 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine – iznos od 43,11 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine – iznos od 43,07 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine – iznos od 43,04 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine – iznos od 43,00 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine – iznos od 42,97 EUR sa kamatom od 14.05.2010. godine – iznos od 42,93 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine – iznos od 42,89 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine – iznos od 42,85 EUR sa kamatom od 13.08.2010. godine – iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine – iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine– iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine – iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine – iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 16.01.2011. godine – iznos od 62,92 EUR sa kamatom od 16.02.2011. godine – iznos od 76,19 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine – iznos od 102,74 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 102,74 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 102,74 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine – iznos od 102,74 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 102,74 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 129,28 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine – iznos od 129,282 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 129,28 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine – iznos od 129,28 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 129,28 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 36,72 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 76,19 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.05.2012.godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 14.08.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 14.09.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 16.10.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 16.04.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.05.2013.godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 13.06.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 14.08.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 15.11.2013.godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine – iznos od 89,46 EUR sa kamatom od 14.01.2014. godine – iznos od 60,34 EUR sa kamatom od 14.02.2014. godine – iznos od 60,28 EUR sa kamatom od 14.03.2014. godine – iznos od 60,24 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine – iznos od 60,20 EUR sa kamatom od 15.05.2014.godine – iznos od 60,15 EUR sa kamatom od 13.06.2014. godine – iznos od 60,11 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine – iznos od 60,06 EUR sa kamatom od 14.08.2014. godine – iznos od 60,01 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine– iznos od 59,97 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine – iznos od 59,92 EUR sa kamatom od 14.11.2014.godine – iznos od 59,87 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine – iznos od 59,81 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine – iznos od 59,77 EUR sa kamatom od 13.02.2015. godine – iznos od 59,72 EUR sa kamatom od 13.03.2015. godine – iznos od 59,67 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine – iznos od 59,62 EUR sa kamatom od 15.05.2015.godine – iznos od 59,57 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine – iznos od 59,51 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine – iznos od 59,46 EUR sa kamatom od 14.08.2015. godine – iznos od 59,41 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine – iznos od 59,36 EUR sa kamatom od 15.10.2015. godine – iznos od 59,31 EUR sa kamatom od 13.11.2015.godine – iznos od 59,25 EUR sa kamatom od 15.12.2015. godine – iznos od 59,20 EUR sa kamatom od 15.01.2016. godine – iznos od 59,14 EUR sa kamatom od 15.02.2016. godine – iznos od 59,09 EUR sa kamatom od 15.03.2016. godine – iznos od 59,03 EUR sa kamatom od 15.04.2016. godine – iznos od 59,98 EUR sa kamatom od 13.05.2016.godine – iznos od 58,91 EUR sa kamatom od 15.06.2016. godine – iznos od 58,86 EUR sa kamatom od 15.07.2016. godine – iznos od 58,80 EUR sa kamatom od 12.08.2016. godine – iznos od 58,75 EUR sa kamatom od 15.09.2016. godine – iznos od 58,69 EUR sa kamatom od 14.10.2016. godine – iznos od 58,62 EUR sa kamatom od 15.11.2016.godine – iznos od 58,57 EUR sa kamatom od 15.12.2016. godine – iznos od 58,51 EUR sa kamatom od 13.01.2017. godine – iznos od 58,45 EUR sa kamatom od 15.02.2017. godine – iznos od 58,39 EUR sa kamatom od 15.03.2017. godine – iznos od 58,33 EUR sa kamatom od 14.04.2017. godine – iznos od 58,26 EUR sa kamatom od 15.05.2017.godine – iznos od 63,00 EUR sa kamatom od 14.06.2017. godine – iznos od 74,60 EUR sa kamatom od 14.07.2017. godine – iznos od 74,54 EUR sa kamatom od 14.08.2017. godine – iznos od 74,48 EUR sa kamatom od 15.09.2017. godine – iznos od 74,41 EUR sa kamatom od 13.10.2017. godine – iznos od 74,34 EUR sa kamatom od 15.11.2017.godine – iznos od 74,27 EUR sa kamatom od 15.12.2017. godine – iznos od 74,21 EUR sa kamatom od 15.01.2018. godine – iznos od 74,14 EUR sa kamatom od 15.02.2018. godine – iznos od 74,08 EUR sa kamatom od 15.03.2018. godine – iznos od 74,02 EUR sa kamatom od 13.04.2018. godine – iznos od 73,95 EUR sa kamatom od 15.05.2018.godine – iznos od 73,88 EUR sa kamatom od 15.06.2018. godine – iznos od 73,81 EUR sa kamatom od 13.07.2018. godine – iznos od 73,74 EUR sa kamatom od 14.08.2018. godine– iznos od 17,39 EUR sa kamatom od 14.09.2018. godine – iznos od 17,32 EUR sa kamatom od 15.10.2018. godine – iznos od 19,17 EUR sa kamatom od 15.10.2018. godine – iznos od 56,27 EUR sa kamatom od 01.12.2018. godine – iznos od 67,48 EUR sa kamatom od 01.01.2019. godine – iznos od 65,26 EUR sa kamatom od 01.02.2019. godine – iznos od 66,26 EUR sa kamatom od 01.03.2019. godine – iznos od 69,29 EUR sa kamatom od 01.04.2019. godine – iznos od 64,34 EUR sa kamatom od 02.05.2019.godine – iznos od 69,32 EUR sa kamatom od 04.06.2019. godine – iznos od 69,16 EUR sa kamatom od 02.07.2019. godine – iznos od 70,16 EUR sa kamatom od 01.08.2019. godine – iznos od 73,29 EUR sa kamatom od 01.09.2019. godine – iznos od 74,53 EUR sa kamatom od 01.10.2019. godine – iznos od 73,08 EUR sa kamatom od 01.11.2019. godine – iznos od 72,62 EUR sa kamatom od 01.

12. 2019.,

sve po stopi sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04) i sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) (dalje: z. z. kamata), a u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB …, da tužiteljici D. E., OIB …, R. – W., N. (ranije iz P.) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.735,77 eura / 20.612,65 kn[1] , sa z. z. kamatom počev od 10. veljače 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

V Odbija se u preostalom dijelu zahtjev za isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 14.186,36 eura sa z. z. kamatom od 10. veljače 2023. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica D. E. podnijela je protiv tuženika Z. b. d.d. (u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik) tužbu dana 18. ožujka 2019., a u tužbenim navodima je istakla kako je kao korisnik kredita s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 588/2005 9. kolovoza 2005., a koji je potvrdio javni bilježnik A. B. u Požegi 12. kolovoza 2005. pod brojem OU-644/05.

2. Tužiteljica je u tužbi istakla da predlaže sudu da sukladno članku 186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o namjenskom kreditu broj … koji su zaključili navedenog dana, a da posebno dostavi obračunske liste, odluke – obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenim od strane tužiteljice, a da sud nakon što provede predložene dokaze donese presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj … zaključen između tužiteljice i tuženika ništetan, da ne proizvodi pravni učinak, a slijedom čega da se naloži tuženiku da vrati-isplati tužiteljici iznos koji će tužiteljica odrediti kad tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o namjenskom kreditu broj … i to kad dostavi obračunske liste, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužiteljice i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, sve zajedno sa z. z. kamatom na pojedinačne novčane iznose od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je zahtijevala zakonsku zateznu kamatu od donošenja presude pa sve do isplate.

3. Ako iz nekog razloga sud ne bi utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev osnovan tada je tužiteljica predložila da sud utvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 588/05 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, a slijedom čega da tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promijenjenim kamatnim stopama koje je tuženik izvršio kao i po promijenjenom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 9. kolovoza 2005. U eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljica je zahtijevala da joj tuženik isplati-vrati na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos koji će tužiteljica konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke, a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju sa z. z. kamatom počevši od plaćanja pojedinih iznosa od strane tužiteljice pa sve do isplate, a i da joj tuženik naknadi sve troškove parničnog postupka sa z. z. kamatom od donošenja I- stupanjske presude pa do isplate.

4. Tužiteljica je istakla da je spomenutim ugovorom njoj odobren namjenski kredit u iznosu od 46.800,00 CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,50% (članak 2.), da je mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom 257,74 CHF, da je tuženik s obzirom na odredbe citiranog ugovora jednom tužiteljicu obavijestio o promjeni kamatne stope, na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku pa ona nije imala mogućnosti za prigovor.

5. Tužiteljica ističe kako je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao, ali kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice su ostali bez ikakvog rezultata.

6. Pravno je tužiteljica ocijenila da su promjene tuženika u pogledu kamatne stope nezakonite, a što je i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Nadalje, tužiteljica je istakla da sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome nije zakonita jer je ugovor sastavljen u tipskom obliku i o njegovu sadržaju tužiteljica nije mogla pregovarati, a tuženik ju je kao slabiju ugovornu stranu trebao detaljno poučiti, a ne da tužiteljica kao slabija ugovorna strana mora unaprijed priređeni ugovor prihvatiti i povinuti se po sili jačeg. Obrazložila je da odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na njenu štetu kao potrošača, da sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa i ne navođenjem tih razloga tuženik ju je stavio u neravnopravan položaj. Tuženik joj nije prilikom zaključenja ugovora objasnio koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, a ona bez tih podataka kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Istakla je da je protivno članku 97. stavak 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača da tuženik kao jača ugovorna strana jednostrano mijenja ugovorne odredbe, a kako je to protivno članku 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača tada prema članku 102. tog zakona takva odredba je ništetna.

7. Tužiteljica je ocijenila da je tuženik mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist, a na njenu štetu, a radi čega je njegovo postupanje suprotno članku 296. ZOO/05, suprotno je i članku 82. stavak 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača i zbog toga je odredba ugovora ništava prema članku 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica je ocijenila da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u suprotnosti i s odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ.

8. Tužiteljica osim promjenjive kamatne stope iznosi prigovor i obrazlaže da je odredba o valutnoj klauzuli iz navedenog ugovora stvarno nepoštena odredba, a time i ništetna jer je kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno da je valutna klauzula ništetna. Obzirom da je tužiteljica zaduživana po tečaju CHF, koji kao takav nikad nije primila, a tuženik joj je mjesečni anuitet obračunavao po tečaju koji je on odredio na dan isplate tada je tužiteljica bila u situaciji da izvrši plaćanje koje nije morala izvršiti u cjelokupnom iznosu, a zbog čega tužiteljica smatra da su i ostale odredbe navedenog ugovora ništetne pa cijeli Ugovor o namjenskom kreditu od 9. kolovoza 2005. je ništetan. Obrazložila je da iz tih odredbi ugovor o kreditu ne može opstati i to ga u konačnici čini ništetnim.

9. Tužiteljica zaključno ističe kako je zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatila veći iznos od onog što bi morala da su te odredbe bile valjane, a zbog čega je specificirala tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 186.d ZPP-a, ponovno ističući da je preplatila pozamašan iznos tuženiku, ali ga ne može određeno istaći jer joj nedostaje dokumentacija koja se nalazi u posjedu tuženika i koji joj to odbija predati. Zbog iznesenih razloga tužiteljica je predložila da sud u postupku utvrdi pravno-relevantne činjenice i nakon toga odluči meritorno o tužbenom zahtjevu koji će postaviti nakon što tuženik dostavi raspoloživu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da u cijelosti osporava zahtjeve tužiteljice u pogledu pravne osnove, visine, kao razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Istakao je prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije jer da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice i treće osobe otplaćivale obveze iz ugovora o kreditu, a obrazlažući prigovor zastare tuženik je istakao kako ukazuje da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od svake pojedine uplate. U nastavku je tuženik obrazložio kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, a to i unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17- 2 od 20. ožujka 2018.

11. Što se tiče valutne klauzule tuženik je istakao da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom i da je to sve navedeno u članku 1. navedenog ugovora pa kako je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, nakon što je valjano ugovorena tada ne može postati ništetnom zbog promjene tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa.

12. U odnosu na postupovna pitanja tuženik je istakao da deklaratorni zahtjev tužiteljice nije određen i da je tužiteljica trebala novčani zahtjev urediti prije podnošenja tužbe, a tužba koju je tužiteljica podnijela ne ispunjava uvijete za stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b) ZPP-a, koju je očito tužiteljica namjeravala podići, kao što ne ispunjava niti uvjete za "običnu" kondemnatornu tužbu s određenim novčanim, tužbenim zahtjevom.

13. Predloženo je da sud pozove tužiteljicu na otklanjanje ovih nedostataka i ako tužiteljica to ne učini da sud sazove pripremno ročište i odbaci njenu tužbu te tuženiku dosudi troškove ovog postupka. Tuženik se protivio dokaznom prijedlogu kojem bi trebao u spis dostaviti pregled uplata tužiteljice, a jer je teret dokaza na tužiteljici, pa je upravo tužiteljica bila dužna dostaviti u spis dokaze o uplatama za koje tvrdi da ih je izvršila.

14. Osporio je tuženik navode o tome da je stekao korist bez osnove, na teret tužiteljice, u iznosu od 70.000,00 kn koji je naveden kao vrijednost predmeta spora jer te tvrdnje ne odgovaraju dokazima ni pravnom stanju stvari, a radi čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice bez izvođenja daljnjih dokaza.

15. Što se tiče valutne klauzule, tuženik ističe da je prema odredbi čl. 22. st. 1 Zakona o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske prema stranoj valuti, a prema odredbi čl. 22. st. 2. ZOO-a u takvom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja.

16. Tužiteljici je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.800,00 CHF i visina mjesečnih anuiteta je utvrđena u CHF, iznosu od 257,74 CHF koji se obračunava po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja iznosa anuiteta te anuitet sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta i korisnik kredita se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete.

17. U tom pravcu, ističe tuženik, obveza tužiteljice je u vrijeme sklapanja Ugovora i u vrijeme otplate mjesečnih anuiteta bila kristalno jasno odrediva, kao što je redovito kristalno jasno odrediva u svim obvezama koje hrvatski potrošači ugovaraju ili sklapaju svakodnevno, a pogotovo u svojim važnijim i dugotrajnim poslovima.

18. Tužiteljica je upoznata s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora jer je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF i kako je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, tj. predstavlja legitimnu ugovornu odredbu, nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kn prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa i kretanja tečaja kn prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa se ne može valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

19. U odnosu na drugi bitni sastojak Ugovora tj. redovnu kamatu koja je ugovorena kao početna od 4,5%, tuženik je istakao da je ta kamata određena ugovorom, predstavlja ugovornu kamatu i stoga je zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose.

20. U odnosu na pravna stajališta tužiteljice izražena u tužbi, tuženik je zaključio da pravni stav tužiteljice nije u skladu sa revizijskom uputom iz presude VSRH u kolektivnom sporu, a što znači da je prema stavu VSRH, od kojeg je VTSRH u potpunosti odstupio, bilo bitno utvrditi jesu li tužene banke kao financijske ustanove znale, odnosno po redovnom tijeku stvari mogle, odnosno morale znati kakav će u budućem ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule.

21. Tečaj CHF prema EUR, a time i prema hrvatskoj kuni, ističe tuženik, je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan i kako HNB "štiti" tečaj kn prema EUR tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog, izvozno orijentiranog gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kn prema CHF.

22. Prema tome, tuženik ne samo da nije znao nego nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute.

23. Što se tiče prigovora da tuženik tužiteljicu nije obavijestio na opasnosti koje se mogu pojaviti prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF valuti, istaknuto je da je javna informacija prvenstveno bila javno dostupna svima u nizu novinskih članaka tijekom 2005. , a da je na istu upozorio i tadašnji viceguverner HNB-a Boris Vujčić.

24. Tuženik ističe kako je i tuženica upozorila tužiteljicu prilikom sklapanja ugovora na činjenicu da Švicarska narodna banka štiti tečaj CHF prema euru, a time posredno i tečaj kn prema CHF, kao što HNB štiti tečaj kn prema euru.

25. U tom pravcu tuženik je naveo citate objavljenje u Večernjem listu od 9. ožujka 2005. , u Vjesniku od 29. travnja 2005., Novom listu od 20. srpnja 2005. i dr. 26. Dakle, tuženik ocjenjuje da je tužiteljica prilikom podizanja kredita, kao jedne od važnijih financijskih odluka u životu, trebala imati u vidu sve okolnosti pa i činjenicu da ju je osobni bankar tuženika informirao o svemu što je moguće vezano za zaključeni ugovor tj. tuženik je tužiteljicu informirao o parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF uz napomenu da su se bankari morali držati točno određenih smjernica prilikom odobravanja kredita.

27. Zaključno, tuženik ističe kako je bio posljednji koji je u svoju ponudu uveo kredite u CHF, navedene kredite nije reklamirao niti nudio ništa više nego što je nudio kredite u eurima i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike činjenicom da uzimaju kredite u CHF time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju, a zbog čega treba zaključiti kako tuženik nije imao spoznaju o budućem kretanju tečaja, naprotiv, imao je razloga vjerovati u stabilnost tečaja i kako je tužiteljica prilikom odobravanja kredita bila upozorena na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, a isto tako na poznate razlike predmetne valute prema drugim valutama u ponudi, od tuženika kao banke se nije moglo očekivati da klijenta informira o nečemu što ni sama banka nema saznanja.

28. Zbog iznesenih razloga tuženik ocjenjuje da tužiteljica ničime nije dokazala da je znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, nije propustila tužiteljici pružiti ključnu informaciju i zato je tuženik predložio da sud izvede dokaze uvidom u pisane isprave u spisu i da sasluša svjedoka M. P. i da nakon toga tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti i naloži joj da plati troškove parničnog postupka.

29. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu od 9. kolovoza 2005. koji su zaključili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a radi kupnje nekretnine upisane u z.k. ul. br. 7072 k.o. P., a koja je i založena radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita temeljem navedenog ugovora, u vezi promjenjive kamatne stope te promjene tečaja valute CHF, kao i restitucijski zahtjev tužiteljice na isplatu određenog novčanog iznosa po osnovi stjecaja bez pravne osnove, a to znači restitucijskog zahtjeva koji je tužiteljica naknadno postavila, zajedno sa zahtjevom na utvrđenje da je ništav u cijelosti Ugovor o namjenskom kreditu broj … zaključen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 9. kolovoza 2005., da isti ugovor ne proizvodi pravni učinak i da tuženik treba tužiteljici vratiti iznos od 35.302,49 eura, odnosno pojedinačne novčane iznose kako su navedeni u izreci (glavni zahtjev) sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

30. Tužiteljica je sudu osim glavnog tužbenog zahtjeva postavila objektivno kumulirani tužbeni zahtjev, tj. eventualni tužbeni zahtjev, u slučaju ako sud iz nekog razloga utvrdi da glavni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan i u tom eventualnom tužbenom zahtjevu je zahtijevala da sud utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 9. kolovoza 2005. te da je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, a slijedom čega da tužiteljica nije bila u obvezi plaćati mjesečnu ratu po promijenjenim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 9. kolovoza 2005., slijedom čega da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti 9.376,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose utvrđene u izreci presude (prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev), računajući z. z. kamatu od dospijeća svakog uplaćenog iznosa pa do isplate, a zahtijevala je i troškove parničnog postupka sa z. z. kamatom od donošenja presude pa sve do isplate.

31. Nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u svojoj tužbi protiv tuženika istakla više zahtjeva, a koji su povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i onda sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a polazeći od toga da su dva tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi i da tužiteljica predlaže da sud prihvati slijedeći od tih zahtijeva, ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, valjalo je pravno ocijeniti da se radi o objektivno kumuliranim tužbenim zahtjevima u smislu navedene odredbe, tj. da se radi o glavnom tužbenom zahtjevu i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

32. Osim toga, tužiteljica je i kasnije elaborirala činjenice i ostala kod pravnog stava, a koji je izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2221/18-11 kojom je odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvo - osmotuženike tj. i na tuženicu, glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.

33. Istakla je da je upravo VSRH utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kn prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kn nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan te i o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

34. Tuženik je u cijelosti ostao kod svojih pravnih stavova obrazloženih ranije i ponovno isticao da drži kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru i unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. jer tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka.

35. Ocijenio je da je prigovor zastare osnovan jer i pod pretpostavkom da tužiteljici treba vratiti određeni novčani iznos, po osnovi stjecanja bez osnove, što tuženik osporava, tuženik ocjenjuje da je plaćanje tužiteljice i primanje tih isplata od tuženika bilo sukcesivno (otplata u anuitetima), dakle kroz određeno vrijeme pa bi, čak i pod pretpostavkom koju tuženik osporava, stjecanje na strani tuženika ne bi se moglo dogoditi prilikom jednokratne uplate, a što znači da je nastupila zastara potraživanja.

36. Kraj činjeničnih utvrđenja i evidentno objektivno kumuliranih tužbenih zahtjeva valjalo je utvrditi je li navedeni Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti ništav, a slijedom toga je li tuženik u obvezi tužiteljici vratiti cjelokupni isplaćeni novčani iznos ili su samo ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj … zaključenog između parničnih stranaka kao ugovornih 9. kolovoza 2005. te i da li je ništetna odredba o valutnoj klauzuli koju je tuženik utvrdio u ugovoru i primjenjivao promjenjivi tečaj CHF u otplati kredita nakon 9. kolovoza 2005.

37. Radi utvrđenja spornih činjenica, a nakon što je sud više puta pozivao tuženika da dostavi početni plan otplate kredita uz početno ugovorene uvjete, kamatnu stopu od 4,50%, otplatu na 300 jednakih anuiteta i početni ugovoreni anuitet od 257,74 CHF, promet po kreditu/specifikaciju uplata za isplatu kredita od 9. kolovoza 2005. te nadalje, za dospijeća i otplatu anuiteta po kreditu do tekućeg datuma, uvažavajući činjenicu da kredit 1. prosinca 2019. nije otplaćen i obavijest o promjeni kamatne stope za promjene kamatnih stopa tijekom kreditnog odnosa (dokument tuženika), a tuženik je ovu dokumentaciju dostavio tek na ročištu za glavnu raspravu od 8. prosinca 2022., vještak S. M., stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija bila je u obvezi dostaviti pisani nalaz i mišljenje radi utvrđenja je li tužiteljica D. E. na temelju Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 9. kolovoza 2005. preplatila određene novčane iznose s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici, kako stoji u Rješenju od 1. veljače 2021., a koje je stavljeno izvan snage samo u dijelu u kojem je ranije bio imenovan vještak B. B., a S. M. je Rješenjem od 28. srpnja 2021. imenovana vještakom financijsko-knjigovodstvene struke.

38. Imajući u vidu navedeni prigovor tuženika valjalo je tijekom dokaznog postupka saslušati i službenu osobu tuženika M. P. i to na okolnosti pojedinačnog pregovaranja između ovlaštene službene osobe tuženika i korisnika kredita.

39. Također, nakon pribavljenog nalaza i mišljenja tijekom dokaznog postupka valjalo je saslušati i tužiteljicu u svrhu dokazivanja na okolnosti eventualnog pojedinačnog pregovaranja između ovlaštene službene osobe tuženika i nje – tužiteljice kao korisnika kredita.

40. Nakon što je sud pribavio pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka S. M. u dokaznom postupku je na raspravi od 13. siječnja 2023.

pročitan iskaz svjedoka M. P. sa zapisnika od 8. prosinca 2022., izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu koji su zaključili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 9. kolovoza 2005., pročitan je pisani nalaz s mišljenjem vještaka S. M., neposredno je saslušana vještak S. M. na raspravi od 13.

siječnja 2023., a u svrhu dokazivanja je saslušana i tužiteljica.

41. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, ali je eventualni kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

42. Naime, vezano za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora od 9. kolovoza 2005. bile bi mjerodavne odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora od 9. kolovoza 2005. Odredbom članka 87. stavak 2. ZZP/03 propisano je da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Odredba ZOO-a gotovo je identična ovoj odredbi (članak 324. stavak 1. ZOO/05), a što znači da ništavost neke odredbe ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor će ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

43. Prema članku 322. stavak 1. ZOO/05 ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

44. Dakle, Ugovor o namjenskom kreditu od 9. kolovoza 2005. nije ništetan ugovor i ocjena je ovog suda da se rečeni Ugovor o namjenskom kreditu može održati na snazi i unatoč tome što bi pojedine odredbe tog ugovora sud utvrdio ništetnim. Ovakav stav suda ne protivi se članku 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. čije su odredbe inplementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 78/12). Ova Direktira u stavku 1. propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu, nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako ostaje važiti i bez nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža tom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao onog primjenjivog prava na taj ugovor, ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

45. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni članka 6. Direktive Vijeća EEZ/13 polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C-260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti važiti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) pa kako je upravo odredbom članka 324. ZOO/05 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe tada treba zaključiti da glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i sud ga je radi toga odbio.

46. No, pravilno tumačeći odredbu članka 188. stavak 2. ZPP-a, a vezano za objektivno kumulirani tužbeni zahtjev, u slučaju kad sud odbija glavni tužbeni zahtjev tada treba odlučiti da li će biti prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. To ujedno znači da sud u slučaju da je prihvatio glavni tužbeni zahtjev ne bi bio u obvezi odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

47. Stalni sudski vještak S. M. je u pisanom nalazu i mišljenju istakla da je na temelju pisane dokumentacije utvrdila da su 9. kolovoza 2005. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kako kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj …, a to tako da je utvrđeno da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.800,00 CHF na rok otplate od 25 godina uz mjesečnu otplatu od 300 anuiteta, sve obračunato prema srednjem tečaju HNB-a za devize za CHF na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,50% godišnje, da anuitet iznosi 257,74 CHF u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, da je srednji tečaj CHF na dan isplate kredita 19. kolovoza 2005. iznosio 4,756507 kn, da je tuženik do 30. rujna 2007. obračunavao ugovorenu kamatu od 4,50% godišnje, da je od 1. listopada 2007. povećao kamatnu stopu na 5,15%, od 1. veljače 2008. da je povećao kamatnu stopu na 5,80%, od 1. srpnja 2009. da je povećao kamatnu stopu na 6,30%, od 1. srpnja 2011. da je povećao kamatnu stopu na 6,05%, a od 1. siječnja 2014. je tuženik smanjio kamatu na 3,23% godišnje. Vještak je također utvrdila da na dan podnošenja tužbe kredit nije otplaćen, a obračun više plaćenih anuiteta te u anuitetu više plaćenih kamata i tečajnih razlika je izradila do 171 rate od ukupno 300 rata.

48. Na temelju utvrđenih činjenica mišljenje je vještaka da je razlika između stvarno više plaćenih kamata i tečajnih razlika u kunama i početno utvrđenih anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznos od 70.646,76 kn (Tablica 2 stupac 13), a što po konverzijskom tečaju kuna/euro od 7,53450 iznosi 9.376,44 eura, prikazano u Tablici 2 stupac 16. Vještak je istakla da je tijekom otplate kredita zbog povećanja kamatne stope tužiteljica više platila 20.602,76 kn, što je prikazala u Tablici 2 stupac 11, a što po konverzijskom tečaju iznosi 2.734,46 eura, što je prikazala u Tablici 2 stupac 14. Zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita tužiteljica je više platila tuženiku 50.044,00 kn po glavnici i kamati, a što je prikazala u Tablici 2 stupac 12 i što po konverzijskom tečaju iznosi 6.641,98 eura.

49. Razliku između ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje su uslijedile nakon sklapanja ugovora o kreditu vještak je izračunala kao razliku iznosa kamate u kunama po srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu i plaćene kamate u kunama po srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita za svaku ratu kredita, dok je razliku u otplati glavnice i kamate kredita od sklapanja Ugovora o kreditu i početnog tečaja i promjene tečaja tijekom otplate kredita izračunala kao razliku između iznosa uplaćene rate kredita u kunama i umnoška iznosa rate u CHF i srednjeg tečaja HNB-a na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu te je ta razlika umanjena za iznos više plaćene kamate za svaku ratu kredita.

50. Na raspravi održanoj 13. siječnja 2023. neposredno je saslušana vještak S. M. koja je izjavila da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, a na upit tuženika po opunomoćeniku je odgovorila da je zadatak vještačenja bio utvrditi joj određeno koliko je eventualno tužiteljica platila tuženiku više novčanih sredstava po osnovi kamate i tečajne razlike, a što znači da je u Tablici 1 nalaza i mišljenja, kao prilog, utvrdila i prikazala sve rate kredita, tj. i više i manje plaćene tako da tuženik može utvrditi i neto preplatu nakon prijeboja više i manje plaćenih rata kredita, uz napomenu da niti u jednoj točki mišljenja nije uzela u obzir manje plaćene kamate i tečajne razlike jer je zadatak vještačenja bio utvrditi i izračunati samo više plaćene kamate i tečajne razlike.

51. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje i obrazloženje vještaka dano neposredno na raspravi, a jer je vještak visoko stručna osoba koja se ovom vrstom vještačenja bavi dugi niz godina i kako je postupila u cijelosti po pozivu suda iz navedenog rješenja nije bilo razloga ne prihvatiti i pisani nalaz i mišljenje te i usmena obrazloženja.

52. Na raspravi od 13. siječnja 2023. sud je sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je to tužiteljica po opunomoćeniku učinila u podnesku od 3. siječnja 2023., a jer je sud ocijenio da je preinaka tužbenog zahtjeva svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama.

53. Naime, tužiteljica nije stručna osoba iz područja financija i računovodstva i upravo zbog ranije navedenih okolnosti, a posebno zbog nedostatka pisane dokumentacije tužbeni zahtjev nije mogla precizirati bez dostavljanja pisanog nalaza i mišljenja.

54. Saslušana kao svjedok na raspravi održanoj 8. prosinca 2022. svjedok M. P. je iskazala da osobno poznaje tužiteljicu D. E., ali da joj nije poznato kad je ona zaključila kao korisnik kredita Ugovor o namjenskom kreditu s kreditorom Z. b. d.d. Nije bila sigurna je li ona sastavljala Ugovor o namjenskom kreditu ili bilo što činila u vezi sa samim ugovorom.

55. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je na raspravi od 13. siječnja 2023. istakla da je točno kako se ona i svjedok M. P. poznaju, a jer je ona doista bila klijent Z. b. d.d. Tužiteljica se ne sjeća bitnih detalja oko kredita koji je realiziran prije 17 godina ili nešto više, ali je određeno istakla da je vlasnik agencije za prodaju nekretnina, izvjesni gospodin R. njoj predložio da ona zaključi ugovor o kreditu upravo sa Z. b. d.d. jer da on radi sa Z.

b. d.d. i određeno joj je rekao da može njoj isposlovati kredit u eurima. Određeno je istakla da je prihvatila sklopiti ugovor s bankom u eurima, da je ugovor i potpisala, otišla kod javnog bilježnika koji je ugovor potvrdio, a da bi nakon nekog vremena izvjesni gospodin R. njoj priopćio da taj ugovor koji je zaključila s bankom u eurima ne može biti realiziran i da eventualno može prihvatiti sklapanje ugovora u CHF. Obrazložila je da je prihvatila taj prijedlog jer je sa svojom obitelji odlučila realiziranim kreditom kupiti si nekretninu, tj. kuću za stanovanje u P., a što je i učinila upravo s kreditom koji je doznačen prodavateljima. Određeno je istakla da uopće nije išla u banku niti joj je bilo tko iz banke što govorio ili ju savjetovao, a posrednik u svemu je bio samo gospodin R. koji joj je rekao da je došlo do nekih komplikacija vezanih za kredit u eurima i da se mora sastaviti ugovor novi i to u CHF.

56. Kraj tako utvrđenih činjenica treba zaključiti da tužiteljica od strane tuženika nije bila savjetovana, najprije joj je bio predočen obrazac ugovora o kreditu u eurima, a zatim bez posebnih obrazloženja je predočen ugovor u CHF koji je ona prihvatila jer je zajedno sa svojom obitelji imala namjeru kupiti nekretninu, tj. kuću za stanovanje. Dakle, ne radi se o bilo kakvom pojedinačnom pregovaranju između službene osobe banke i korisnicom kredita, tj. tužiteljicom i to o bilo kojim uvjetima kreditiranja. Proizlazi da svjedok M. P. i tužiteljica nisu pregovarale o navedenom kreditu i kako je upravo tuženik kao kreditor unaprijed pripremio ugovor o kreditu, obrazac ugovora o kreditu se nikako ne može smatrati pregovaranjem pa je iz tih razloga sud utvrdio da su navedene odredbe ugovora ništetne.

57. Nije sporno, a što je utvrdila i vještak da na dan podnošenja tužbe kredit nije otplaćen i da je vještak izradila pisani nalaz i mišljenje, a što dokazuje i priloženom tablicom, da obračun više plaćenih anuiteta te u anuitetu više plaćenih kamata i tečajnih razlika izrađuje do 171. rate od ukupno 300 rata.

58. Ostalo je sporno između stranaka da li je potraživanje tužiteljice osnovano, a ako je, u kojem iznosu, s obzirom na istaknuti prigovor zastare potraživanja u pravcu da je tuženik isticao da zastarni rok, ako prigovor zastare nije osnovan u cijelosti, treba računati kroz stjecanja bez osnove od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a istječe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate, uz napomenu da je ocjena tuženika da kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice i unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

59. U tom pravcu je tuženik isticao da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka i da zato ne postoji, sve do podnošenja njene tužbe dana 18. ožujka 2019., ni jedna radnja usmjerena na ostvarenje njenih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare.

60. Prigovor tuženika istaknut kao zastara potraživanja nije osnovan. 61. Naime, zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina i podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO/05, a zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe, tj. od 13. lipnja 2014.

62. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 18. ožujka 2019. tada od 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO/05, sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz odluke poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

63. Ocjena je ovog suda da je i bez obzira na elaboriranje tuženika da sporne odredbe Ugovora nisu ništetne, valjalo zaključiti da je tužiteljica kao fizička osoba mogla podnijeti tužbu radi utvrđenja ništetnosti rečenih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 9. kolovoza 2005. u pogledu promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF, a to stoga što je odredbom članka 502. c) ZPP-a propisano da fizičke i prave osobe mogu u posebnim parnicama pozivati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a), st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na utvrđenja pozvati. Tužiteljica se na presude poziva i zbog toga što je VSRH dana 9. travnja 2015. donio presudu Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalih i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditima promjenjiva.

64. Osim toga, treba istaći kako je Visoki trgovački sud RH donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

65. Proizlazi da je Visoki trgovački sud RH novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je to bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

66. U svojoj odluci poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. VSRH je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

67. Dakle, na temelju presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a koja je potvrđena u odnosu na tuženika, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, proizlazi da je tuženik koristio prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom 2005. nepoštenu ugovornu odredbu jer je u Ugovoru ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, samo u skladu s jednostranom odlukom banke, a upravo zbog toga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo ništetne su ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 735/2005 od 18. listopada 2005. u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva (čl.2. Ugovora) i u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan u kunskoj protuvrijednosti CHF iznosa od 190.255,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu).

68. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu između stranaka bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03), a u kojem je, jednako kao i u Zakonu o zaštiti potrošača (NN 79/07) bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2.,3. i 4.) 69. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ovog Zakona bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

70. Člankom 87. st. 1. ovog Zakona bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

71. Upravo na ovaj način, iskrenim svjedočenjem bankara tuženika i tužiteljice sud je mogao nedvojbeno zaključiti da je tuženik postupao tako da je tužiteljici predan unaprijed formuliran Ugovor o kreditu, a u tom ugovoru tužiteljica je prihvatila vraćati odobreni joj kredit u iznosu od 46.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i u skladu s kamatnom stopom koja je bila utvrđena iznosom od 4,5% a što znači da nikako nije mogla utjecati na dio odredbi ugovora u kojem je utvrđeno da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva i da će vraćati kredit u anuitetima po onom tečaju koji bude utvrđen za CHF u odnosu na kn na dan plaćanja.

72. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, kako iz iskaza svjedoka, tako i tužiteljice, unaprijed formulirane odredbe rečenog Ugovora od strane tuženika uzrokovale su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, a jer se o promjeni kamatne stope i tečaja nije pojedinačno pregovaralo tako da bi tužiteljica mogla biti informirana od strane tuženika da bi kamata mogla biti promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a i da bi tuženik u cijelosti tužiteljicu informirao o svim bitnim parametrima vezano za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

73. Tužiteljica je samo jedna od brojnih korisnika kredita kojoj je navedenim presudama utvrđeno pravo da od kreditora tj. tuženika, zbog ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zahtjeva utvrđenje ništetnosti određene ugovorne odredbe iz razloga što se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik tužiteljicu u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sve je to suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako u odnosu na ugovorenu valutu CHF, tako i u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i zato je ništetna.

74. Obveza je tuženika tužiteljici isplatiti i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate jer kad se vraća stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten, tada od dana stjecanja navedenih novčanih iznosa, a što znači da je utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe ništetne i zbog toga je tužiteljici kamata dosuđena sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), a što znači da je kamata od 15% bila utvrđena kao zatezna kamata od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31. prosinca 2007. tom Uredbom, a nakon toga je u članku 29. stavak 2. ZOO- a/05 (Narodne novine 35/05) u završnim odredbama istaknuto da se članak 29. stavak 2. primjenjuje od 1. siječnja 2008. Z. z. kamata je nadalje definirana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 78/15 i 114/22 i 156/22).

75. Tuženik se protivio i osnovu tužbenog zahtjeva i visini pa kako je sud utvrdio da je tužiteljica u cijelosti uspjela s eventualnim tužbenim zahtjevom tada je odluka o trošku utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u vezi je s odredbom članka 151. stavak 1. i 2. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a jer je sud tužiteljici prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji su troškovi bili potrebni sud je cijenio brižljivo sve okolnosti sukladno članku 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.

76. Budući da je tužiteljicu zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je u izdatke tužiteljice valjalo utvrditi ukupan novčani iznos nagrade koju sud opunomoćenicima – odvjetnicima priznaje temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa).

77. Prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1.) opunomoćeniku pripada nagrada u iznosu od 199,08 eura, a kako je opunomoćenik opravdano sastavio 4 obrazložena podneska tada mu po Tbr. 8. točka 1. za ukupno 4 obrazložena podneska pripada nagrada od 796,32 eura. Opunomoćenik – odvjetnik je nazočio ročištima od 16. studenog 2020., 8. prosinca 2022. i 13. siječnja 2023. i na temelju Tbr. 9. točka 1. pripada mu nagrada u ukupnom iznosu od 597,24 eura, a što znači da je ukupna nagrada po osnovi zastupanja utvrđena iznosom od 1.990,80 eura jer je odvjetnik sukladno Tbr. 42. Tarife obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25% na osnovicu od 1.592,64 eura. PDV iznosi 398,16 eura pa je ukupna nagrada 1.990,80 eura.

78. Tužiteljica je obveznik plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19 i 92/21) pa prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora je obveznik plaćanja sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 280,44 eura. Ovom iznosu je pribrojen izdatak po osnovi vještačenja u iznosu od 464,53 eura pa proizlazi da je ukupan trošak dosuđen tužiteljici zbog uspjeha u parnici u iznosu od 2.735,77 eura.

79. Kako je tužiteljica zahtijevala u troškovniku ukupno 16.922,13 eura, a razlika između zahtijevanog i presuđenog troška nije osnovana tada je s viškom zahtjeva od 14.186,36 eura valjalo tužiteljicu odbiti.

80. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 10. veljače 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. OD O. B. V., Z.

1. OD P. & P. j.t.d., Z.