REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1558/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d., OIB ………., iz V., , kojeg

zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva J. i partneri u S. te punomoćnici iz Odvjetničkog društva T. i G. u Z., protiv tuženika pod 1

P. C. T., OIB ………., iz, pod 2 T. B. T., OIB …………………….., iz , pod 3 R. M. V., OIB …….., iz, pod 5 L. D. T. G. pok. R. (B.), OIB …, iz , pod 6 S. A.

M. A., OIB …, iz, pod 7 C. P. B. M. B., OIB …, iz i pod 8 T. E. A. M. M. K., OIB …, iz, koje zastupaju punomoćnici B. I., P. K. i H. N., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. T., odvjetnika u Z., zamjenika

punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika

tuženika H. N., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave dana 10.

veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d., OIB … vlasnik za cijelo

nekretnina označenih kao čest. zem. K.O.

pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označenih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na suvlasničkim dijelovima:

- tuženika pod 1 P. C. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 2 T. B. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tužene pod 3 R. M. V. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 5 L. D. T. G. (L. T. pok.

R.) za 1/48 dijela+57/288 dijela+3/24 dijela

- tužene pod 6 S. A. M. A. za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 7 C. P. B. M. B. za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 8 T. E. A. M. M. K. za 19/288

dijela+1/24 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova tuženika označenih pod 1, pod 2, pod 3, pod 5, pod 6, pod 7 i pod 8 na tim nekretninama.

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 89.875,53 eur/677.167,20 kn.

Obrazloženje

1. Dana 10. rujna 2001. tužitelj je ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1 R. T. pok. L., pod 2 L. T. pok. J., pod 3 F.

T. ud. J., pod 4 L. T. pok. R., pod 5 E.

T. pok. R., pod 6 R. T. pok. R., pod 7 L.

T. pok. J., pod 8 C. M. K. rođ. T. i pod 9 R.

T. pok. B., tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem IIP-1273/01,

radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnina oznake čest. zem. K.O. Navodi kako su rješenjem Hrvatskog fonda za

privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. predmetne nekretnine ušle u temeljni kapital trgovačkog društva V. d.d., a tužitelj je, kao pravni slijednik Ugostiteljske radne organizacije "Vis", postao njihov posjednik na temelju Zaključka Skupštine Općine br. SO-UP/I od 23. prosinca 1973. Na kraju navodi kako prema

Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća imovina unesena u društveni kapital poduzeća postaje njegovo vlasništvo, dok upisanom vlasniku te nekretnine pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je ta imovina unesena, a ako to nije moguće, onda prijašnji vlasnik stječe pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju ili u obveznicama Republike Hrvatske. Na ročištu održanom 16. rujna 2014. tužitelj je kao osnovu stjecanja vlasništva istaknuo i dosjelost, dok je podneskom od 31. kolovoza 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

2. Na ročištu održanom 16. rujna 2014. ranije označeni tužitelj pod 2 i 7 L.

T. pok. J. usprotivio se tužbi, bez posebnog obrazlaganja.

3. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 17. ožujka 2010. odbačena je tužba u odnosu na ranije označene tuženike pod 1 R. T. pok. L. i

pod 4 L. T. pok. R., jer je utvrđeno kako su preminuli prije

zaprimanja tužbe.

4. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 8. lipnja 2010. preostalim ranije označenim tuženicima postavljena je privremena zastupnica M. B.,

odvjetnica u S., koja se u podnesku od 23. veljače 2018. iz opreza usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, iskazujući suglasnost provođenju dokaza predloženih po ostalim strankama.

5. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 14. rujna 2015. utvrđen je prekid postupka, jer je u odnosu na tužitelja otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom, dok je pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 21. ožujka 2017.

određen nastavak po označenom tužitelju V. d.d. u stečaju, kojeg zastupa stečajna upraviteljica, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-5180/17.

6. Dana 11. prosinca 2017. zaprimljen je odgovor ranije označenog tuženika pod 9 R. T. pok. B., koji osporava navode tužbe i protivi se

tužbenom zahtjevu kao neosnovanom uz obrazloženje kako raspolaže ispravama kojima dokazuje valjanu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina.

7. Pravomoćnim rješenjima br. P-5180/17 od 12. prosinca 2017. i P-5180/17 od 18. lipnja 2018. utvrđen je prekid postupka u odnosu na ranije označenog tuženika pod 2 i 7 L. T. pok. J. te pod 9 R. T. pok.

B., koji su preminuli u tijeku postupka.

8. Pravomoćnim rješenjem br. P-5180/17 od 19. rujna 2018. utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na ranije označene tužene pod 5 E. T.

pok. R. i pod 8 C. M. K. rođ. T., dok je pravomoćnim

rješenjem br. P-5180/17 od 7. studenog 2018. odbačena tužba u odnosnu na ranije označenu tuženu pod 3 F. T. ud. J., jer je utvrđeno kako je preminula

prije zaprimanja tužbe, a utvrđen prekid postupka u odnosu na ranije označenog tuženika pod 6 R. T. pok. R., koji je preminuo u tijeku postupka.

9. Pravomoćnim rješenjem P-5180/2017 od 26. studenog 2020. sud je na prijedlog tužitelja iz podneska od 6. studenog 2020. pozvao gore označene tuženike i u međuvremenu označenog tuženika pod 4 T. T., preuzeti postupak

koji je prekinut zbog smrti njihovih pravnih prednika, ranije označenih tuženika pod 2 i 7 L. T. pok. J. te pod 6 i 9 R. T. pok. R. (B.)

i odredio nastavak postupka prekinutog u odnosu na ove ranije označene tuženike,

nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-1558/2022.

10. Podnescima od 29. travnja i 15. prosinca 2021. te 18. veljače i 24. ožujka 2022., tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su dugi niz godina u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnine, što je tužitelju trebalo biti poznato, stoga ne može tvrditi kako se u dobroj vjeri držao vlasnikom, uz napomenu kako je u više navrata bezuspješno pokušavao upisati pravo vlasništva, a nije uspio to uraditi ni po provedenom ispravnom postupku. U bitnom dodaju kako činjenica da je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva ne može sama po sebi biti valjana osnova za stjecanje prava korištenja ili vlasništva, jer to pravo mora biti utvrđeno valjanom odlukom javne vlasti, koja u ovom slučaju ne postoji iz razloga što nekretnina nije nikada oduzeta tuženicima ili njihovim pravnim prednicima. Podnescima od 15. prosinca 2021. i 18. veljače 2022. ustali su protiv tužitelja protutužbom s tužbenim zahtjevom postavljenim radi isplate novčanog iznosa s osnova korištenja predmetne nekretnine, odnosno zbog stjecanja bez osnove, a one su izdvojene iz spisa i zavedene pod novim poslovnim brojem.

11. Pravomoćnim rješenjem br. P-5180/2017 od 28. siječnja 2022. utvrđen je prekid postupka u odnosu na ranije označenog tuženika pod 4 T. T.,

koji je preminuo u tijeku postupka.

12. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 25. srpnja 2000., 13. prosinca 2021. i 30. kolovoza 2022. te povijesnih vlasničkih listova od 8. veljače 2006. i 9. rujna 2015., zaključka Skupštine Općine od 23. prosinca 1983., obavijesti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 10. srpnja 2015., njegove potvrde od 29. prosinca 2014. i rješenja br. 11.St-172/2014 od 14. srpnja 2015., očevidom održanim na licu mjesta 5. studenog 2014., pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-666/68 od 1. kolovoza 1969., br. O-1224/77 od 8. veljače 1978., O-2617/19 od 30. srpnja 2019. i br. O-3488/18 od 4. prosinca 2018, rješenja br. Z-161/74 od 2. prosinca 1974., prijepisa posjedovnog lista br. 959 i povijesnog posjedovnog lista za predmetne nekretnine Odjela za katastar nekretnina, Ispostave od 2. rujna 2015. i prerisa katastarskog plana od 3.

rujna 2015., ugovora o prodaji od 17. listopada 2000. i punomoći od 14. ožujka 1969. i 2. lipnja 1977. s prilozima, obavijesti Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. veljače 2018., izvatka iz katastra zemljišta od 16. prosinca 1993., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. ožujka 1998. i djelomičnog rješenja od 8. srpnja 1997. s iskazanim vrijednostima nekretnina koje su na osnovi pretvorbe uneseno u temeljnu glavnicu društva, podataka HTP "" od 19. rujna 1993., obavijesti

Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 26. listopada 2022., saslušanjem svjedoka I. Ž. i V. B. te ranije označenog tuženika pod 9 R. T.

pok. B..

13. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretnine koje su predmet spora i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika.

16. U narativnom dijelu tužbe spominje se stjecanje prava vlasništva temeljem pretvorbe društvenog poduzeća i unosa nekretnine u temeljni kapital tužitelja, stoga je valjalo cijeniti odredbu iz članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) kojom je propisano kako je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, postalo pretvorbom nositelja toga prava, pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva. Odredbom iz članka 364. stavka 6. ZV propisano je kako će osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretninama u društvenom vlasništvu. Odredbom iz članka 390. a ZV propisano je kako je trgovačko društvo, kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po okončanoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

17. U tijeku postupka tužitelj kao osnovu stjecanja prava vlasništva ističe i dosjelost, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile i pretpostavke za stjecanje u skladu s odredbama iz čl. 159. ZV, prema kojima zakonit, istinit i pošten posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

18. Pregledom vlasničkog lista od 30. kolovoza 2022. razvidno je kako su nekretnine oznake čest. zem., vila, pomoćni objekt i pašnjak te čest. zem. , garaža i pašnjak, obje K.O., upisane kao suvlasništvo ovdje

tuženika i ranije označenih L. T. pok. R. te T. T.,

kao njihovih nespornih pravnih prednika, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari.

19. Pregledom zaključka Skupštine Općine br. SO-UP/I od 23. prosinca 1983. razvidno je kako je označena jedinica lokalne samouprave prenijela bez naknade pravo korištenja na nekretninama oznake čest. zem. K.O. u društvenom vlasništvu sa organom upravljanja Općinom na Ugostiteljsku radnu organizaciju "" u, kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u i u cilju realizacije programa razvoja.

20. Pregledom potvrde Trgovačkog suda br. R3-10812/14 od 29.

prosinca 2014. razvidno je kako je u njegovom registru upisano ugostiteljsko poduzeće "" temeljem rješenja br. Fi-28/72 od 31. siječnja 1973. a promjena tvrtke i usklađivanje sa Zakonom o poduzećima upisano je rješenjem br. Fi-593/89 od 23. veljače 1990. kod hotelskog turističkog poduzeća "". Pretvorba društvenog poduzeća hotelskog turističkog poduzeća "" u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu "" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, , upisana je rješenjem br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995., nakon čega je rješenjem br. Tt-95/5574-3 od 11. srpnja 1996. obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima sa tvrtkom "" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam,.

21. Pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-

01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. razvidno je kako su ovdje sporne nekretnine oznake čest. zem. K.O. (vila), u postupku

pretvorbe društvenog poduzeća "" iz, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Istodobno su rezervirane dionice u protuvrijednosti ovih nekretnina, jer nisu dostavljeni dokazi da su nekretnine izuzete od zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja prema Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.

22. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. studenog 2014., tužitelj je kao predmet spora pokazao staru samostojeću zgradu u, položenu u predjelu , anagrafske oznake s pripadajućom

okućnicom u kojoj živi obitelj svjedoka I. Ž.. Ova zgrada sastoji se od prizemlja na kojem su dvije spavaće sobe i dvije ostave te kata na kojem su dvije spavaće sobe, kuhinja s blagovaonicom i zahodom. Cjelokupan stambeni prostor zgrade zatečen je u opremljenom, urednom i funkcionalnom stanju, a okućnicu predstavlja dijelom betonirani dvor, a dijelom vrt terasaste konfiguracije, ispresijecan brojnim suhozidima između kojih su stabla maslina, loze, agruma, voćaka, raznog povrća i ukrasnog cvijeća. Sjeverno od kuće stara je gustirna s naplavnom površinom uz koju je kamin, a sjeverno od kuće pomoćni objekt s raznim stvarima obitelji Ž. i cisterna za vodu, dok je u sjeveroistočnom dijelu garaža. Na istočnom dijelu parcele raste više stabala borova, a cjelokupna sporna površina ograđena je starim kamenim suhozidima na kojima je ograda od betonskih i metalnih stupova između kojih je razvučena bodljikava žica.

23. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci I. Ž. i V. B., koji u bitnom potvrđuju navode tužitelja. Naime, Ž. navodi kako je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća od A. Š., kao predsjednika izvršnog

vijeća tadašnje Skupštine Općine, dobio suglasnost za useljenjem u predmetni objekt u kojem i danas živi bez plaćanja najamnine, kako je od bivšeg predsjednika Skupštine Općine M. Ž. čuo da je jedinica lokalne samouprave prethodno kupila ovu nekretninu od obitelji Tramontana za 7.000.000 tadašnjih dinara i kako je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća lokalna vlast pravnom predniku tužitelja URO "" dala suglasnost za gradnjom hotela u uvali S. i istodobno pravo korištenja predmetne nekretnine. Tvrdi kako je suglasnost za korištenjem dobio i od pravnog prednika tužitelja, tako da je od useljenja u samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu nekretnine, a na kraju navodi kako je upoznao ranijeg tuženika R. T. koji mu je potvrdio da je kuća prodana i da njegova

obitelj nema više nikakvih ovlaštenja. Svjedok B. spominje kako je od doseljenja na otok 1977. bio član izvršnog vijeća radeći na poslovima savjetnika za gospodarsko financijske poslove i potvrđuje kako je lokalna vlast dala na korištenje pravnom predniku tužitelja čitav predio za gradnju hotela, uključujući i predmetnu kuću s okućnicom, jer je za to postojao interes lokalne zajednice. S tim u vezi dodaje kako je pravni prednik tužitelja stekao pravo korištenja i odobrio zaposleniku Ž.

stanovanje u nekretnini, a poznato mu je kako se imovinsko pravni odnosi nisu riješili na formalan i propisan način radi čega postoji nesklad upisa u zemljišnim knjigama, zbog čega je tužitelj pokrenuo ovu parnicu. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što su u skladu s prethodno nabrojanom dokaznom građom i stanjem predmetnog objekta koji je namješten i opremljen te sa pripadajućom okućnicom predstavlja uredno održavanu jedinstvenu cjelinu , a posebno iz razloga što je Ž. posljednjih pedesetak godina stanar objekta i korisnik pripadajuće okućnice, dok je B. od doseljenja na otok 1977. obavljao niz političkih i gospodarskih funkcija, a od 1981. do 2001. bio direktor " i tužitelja. Dakle, logično je i očekivano da su sve vrijeme imali detaljna i neposredna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili, osnovama i načinu njezinog korištenja te korisnicima, radi čega im se poklanja vjera u cijelosti, pogotovo što u tijeku postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi njihove navode osporio ili ih kako doveo u sumnju. Konačno, ni iskaz ranijeg tuženika R. T. pok. B. ne upućuje na suprotan zaključak u odnosu na

utvrđenu kakvoću, kontinuitet i dugotrajnost posjeda, posebno kada spominje kako je obitelj T. spornu nekretninu koristila do pred kraj rata, odnosno dolaska

Josipa Broza Tita na otok 1944. nakon čega je okućnica ograđena bodljikavom žicom. Nije mu poznato da bi ova nekretnina bila oduzeta ili da je obitelj dobila novčanu ili kakvu drugu naknadu niti ima pouzdanih saznanja o pokretanju upravnog postupka radi povrata oduzete imovine ili njezine naknade, ali mu je poznato da jedna obitelj duže vrijeme živi u objektu.

24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su predmetne nekretnine čest. zem. nakon II svjetskog rata

oduzete dotadašnjim vlasnicima uz novčanu naknadu ili bez nje, ali u svakom slučaju postale društveno vlasništvo kojim je u početku upravljala Općina kao jedinica lokalne samouprave, a potom "". O ovome nema traga u zemljišnim knjigama niti je spisu priložena kakva odluka tadašnje nadležne vlasti o nacionalizaciji ili eksproprijaciji nekretnine, a svjedok B. govori o "neredu u imovinsko-pravnom smislu". Međutim, iz zaključka Skupštine Općine br. SO-UP/I

od 23. prosinca 1983. jasno proizlazi kako se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu, sa Općinom kao organom upravljanja, koja je prenijela pravo korištenja na Ugostiteljsku radnu organizaciju "" u . Iz ove isprave razvidno je kako je označeno ovlaštenje preneseno na pravnog prednika tužitelja, kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u, a o tome govori i svjedok Barto kada spominje gradnju hotelskog kompleksa na predjelu uvale S., sve u skladu s interesom lokalne zajednice. Dakle, postao je izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu, a s tim u vezi ovlašten odobriti svom zaposleniku I. Ž. daljnje stanovanje u objektu uz nesmetano korištenje pripadajuće, u cijelosti ograđene okućnice. U takvim okolnostima sasvim je razumljivo da je obitelj Ž. u samostalnom posjedu, bez smetanja ili utjecaja trećih osoba pa tako i ovdje tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji T., kao upisanih suvlasnika, jer su i njima sve vrijeme bile dobro poznate odlučne činjenice. U suprotnom, bilo bi logično i očekivano da su zatražili zaštitu svojih vlasničkih ovlaštenja ukoliko su ona doista povrijeđena bez valjane zakonske osnove, a to su mogli uraditi u skladu s odredbom iz članka 268. stavka 1. Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje ZUR) kojom je bilo propisano da se, u slučaju kad je nekretnina postala društveno vlasništvo bez pravne osnove, njezino vračanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina. Prema stanju u spisu ne proizlazi da su pravni prednici tuženika postupili prema citiranoj odredbi niti naknadno pokrenuli postupak radi povrata oduzete imovine, odnosno isplate naknade, a kod takvog stanja stvari predmetne nekretnine predstavljaju imovinu i društveno sredstvo poduzeća "", stoga je u odnosu na njih mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva, nakon čega su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, kako je i odlučeno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. Konačno, prema odredbi iz članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 33/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19,) prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina koja je u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća,

već mu pripada eventualno pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina, stoga su u Hrvatskom fondu za privatizaciju rezervirane dionice u protuvrijednosti predmetnih nekretnina jer nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi.

25. Na temelju iznesenog, tužba ima valjano zakonsko uporište u gore citiranoj odredbi iz članka 364. stavka 6. ZV, jer je tužitelj dokazao da je izvanknjižni nositelj prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali i u citiranim odredbama iz čl. 159. ZV koje propisuju stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj je dokazao kako je njegov posjed zakonit, jer ga je njegov pravni prednik "" stekao temeljem zaključka od 23. prosinca 1983., istinit je,

jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, ni tužitelj, a ni njegov pravni prednik nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, uz napomenu kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. U svakom slučaju, ovaj posjed ima sva zakonska obilježja, a kada se uzme u obzir da traje kontinuirano od 1983., jasno je kako je dosjedanje okončano nakon proteka deset godina od stjecanja posjeda,

odnosno nakon stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., a svakako prije zaprimanja predmetne tužbe 2001., tako da je tužitelj pravo vlasništva stekao i na temelju dosjelosti u skladu s citiranim odredbama iz čl. 159. ZV.

26. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom nekretnina oznake čest. zem. K.O. i upisa tog prava u

zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje suvlasničkih dijelova tuženika, kao upisanih suvlasnika, odnosno kao nasljednika upisanih suvlasnika, valjalo je prihvatiti u cijelosti, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

27. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), pri čemu je valjalo uzeti u obzir kako vrijednost predmeta spora iznosi 2.830.584,85 kn. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10. rujna 2001., tri obrazložena podneska od 29.

svibnja 2018., 6. studenog 2020. i 31. kolovoza 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 16. rujna i 5. studenog 2014., 16. lipnja 2015., 20. rujna i 14. prosinca 2022. u vrijednosti od 2830,58 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 20. siječnja i 24. ožujka 2015., 12. prosinca 2017., 10. travnja, 29. svibnja, 19. rujna i 7. studenog 2018. u vrijednosti od 1415,29 bodova za svaku radnju (Tbr. 9. toč. 2. OT), jer se tim prigodama nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Pored toga, priznat je i trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2022. te zastupanja na ročištima održanim

5. ožujka i 15. svibnja 2014. te 14. veljače 2018. u vrijednosti od 50 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 9. toč. 5. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja ne drži osnovanim. Naime, drugi obrazloženi podnesak od 31. kolovoza 2022. nije priznat, jer je prethodno priznat trošak podneska zaprimljenog istog dana kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, što znači da nije bilo neophodno dostavljanje drugog pismena u kojem se ponavljaju već iznesene tvrdnje i stavovi stranke. U odnosu na prethodno nabrojana ročišta, valja navesti kako su odgođena prije početka raspravljanja. Dakle, tužitelju je za zastupanje po punomoćnicima priznat trošak u vrijednosti 35582,25 bodova, koje je valjalo uvećati za 15,00 kn po svakom bodu u smislu Tbr. 50. OT, što daje iznos od 533.733,75 kn, koji je valjalo uvećati za 25 % PDV i 10.000,00 kn troška sudske pristojbe (pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kn).

28. Slijedom iznijetog, tuženima je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 89.875,53 eur/677.167,20 kn. Ovu novčanu obvezu valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Split, 10. veljače 2023.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika