1

Broj: Ppž-6581/2022

 

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.S., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, od 8. svibnja 2022., broj: 211-07/22-1/5830, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. A.S. te u povodu tog prigovora, a po službenoj dužnosti se preinačuje pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, na način da se postupanje okr. A.S. činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22 i 114/22.) za koji se okrivljenici na temelju tog propisa izriče novčana kazna 660 (šestošezdeset) eura/4.972,77 kuna[1] (četiritisuće devetsto sedamdesetsdvijekune i sedamdesetsedam kuna), te se okrivljenici na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22, dalje: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

II. U ostalom dijelu se prigovor okr. A.S. odbija kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, okr. A.S. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. A.S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije dva mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.S. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere i troška postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom je utvrđeno da djelomično postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog.

 

              6. Okrivljenica u prigovoru priznaje prekršaj te navodi da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu i trošak postupka jer uzdržava majku i oca te je jedina u obitelji koja radi, a moli i da joj se ukine zaštitna mjera jer joj je potrebna za posao na koji ne može na drugi način ići. Ističe da nije nikada kažnjavana te moli poništenje kazne ili da joj se dozvoli plaćanje po njenim mogućnostima.

 

              7. Prije svega, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ističe se da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. tog Zakona (novčana kazna od 660 eura do 1990 eura, što primjenom fiksne konverzije iznosi 4.972,77 kuna do 14.992,66 kuna), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao nešto više novčane kazne i to od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenice činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istoj izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 660 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

8. Nadalje, odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesenog prigovora.

 

8.1. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena najmanja propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru.

 

8.2. Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje okrivljenica navodi u prigovoru, a koje se tiču eventualno lošijeg imovnog stanja, nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne. Pritom je svakako potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi o lošijem imovnom stanju ostali na razini paušalnog isticanja.

 

8.3. U odnosu  na navod prigovora kojim se ističe dosadašnja nekažnjavanost okrivljenice, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

8.4. Međutim, vodeći računa o žalbenim navodima iz kojih proizlazi da okrivljenica traži otplaćivanje prema njenim mogućnostima, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti da se izrečena novčana kazne plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što je u skladu s odredbom čl. 33. st. 11. PZ-a, a što će žaliteljici olakšati plaćanje novčane kazne.

 

8.5. Stoga je djelomično prihvaćen prigovor okrivljenice te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

 

9. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog odlaska na posao, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te će se u izrečenu zaštitnu mjeru uračunati vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje.

 

9.1. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u ovom dijelu.

 

10.              Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje troška 580,00 kuna (u odgovarajućem iznosu eura prema fiksnom tečaju), a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenice od plaćanja navedenih troškova.

 

10.1.               Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora niti u dijelu odluke o trošku postupka pred prvostupanjskim tijelom.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna,  dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 17. kolovoza 2023.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.