Poslovni broj: 5 UsI-1068/21-26

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice V. O. iz D.

M., D. M. …, OIB: …, zastupane po opunomoćenicima M. J.

i M. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J.&P. d.o.o. S.,

K. …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na osobnu invalidninu, nakon javne rasprave zaključene 2. veljače 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice M. B., odvjetnice u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-551-08/20-01/422, URBROJ: 524-08/11-20-4 od 3. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-08/20-01/422, URBROJ: 524- 08/11-20-4 od 3. prosinca 2020. odbijena je žalba V. O., ovdje tužiteljice, izjavljene protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Split, Podružnice Solin, KLASA: UP/I- 551-06/13-07/30, URBROJ: 2180-160-06-12-20-18 od 1. lipnja 2020., kojim je pak riješeno kako tužiteljici prestaje pravo na osobnu invalidninu, te je ujedno utvrđeno kako tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanjem prava na osobnu invalidninu sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 33/12).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika zbog nezakonitosti i pogrešno utvrđenih činjenica. Ističe kako joj se pobijanim rješenjem uskraćuje pravo na osobnu invalidninu priznato rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-551-06/12-02/3 od 20. siječnja 2012. Iznosi kronologiju upravnog postupka, te u bitnom ističe kako ona nikada nije bila u Središnjem uredu Zavoda u Zagrebu, kao i da se vještačenje opisano u nakazu i mišljenju Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nije nikad dogodilo. Za sve vrijeme kako je njezino stanje nepromijenjeno, te s obzirom na dugogodišnje trajanje bolesti, nije više niti vjerojatno poboljšanje, a svakako ne povratak radne sposobnosti., pri čemu se poziva na liječničku dokumentaciju u razdoblju od 2010. do 2021. (nalazi, otpusna pisma). Stoga, te s obzirom na njezino višegodišnje trajno teško stanje, te ozbiljne propuste i nezakonito postupanje drugostupanjskog tijela vještačenja, tužbenim zahtjevom predlaže ukinuti pobijano rješenje tuženika, te donijeti presudu kojom se tužiteljici priznaje pravo na osobnu invalidninu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U podnesku od 10. prosinca 2021. tužiteljica u bitnom ističe kako je osporeno rješenje u suprotnosti sa svim načelima upravnog postupka, te navodi kako je u predmetnom postupku bilo potrebno utvrditi njezino zdravstveno stanje obzirom na njezinu bolest iz psihijatrijskog kruga, koje činjenično pitanje je temeljno pitanje i ovog spora. Napominje kako je u konkretnom slučaju vještačenje provedeno od strane stručnih suradnika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji nemaju stručnih znanja iz psihijatrije, te koji su dali proturječan, nepovjerljiv i maliciozan nalaz u pisanoj formi. Predmetni nalaz kako joj nije uručen, niti joj je omogućeno očitovati se kako na mišljenje vještaka, tako i na osobe vještaka, a posebno joj nije prije donošenja odluke omogućeno bilo kakvo očitovanje u smislu iznošenja prigovora, prijedloga i postavljanja pitanja. Ističe kako nije sporno da je ona teško bolesna, međutim, kako je sporno postoji li kod nje teški invaliditet ili se radi o težem invaliditetu. U postupku kako je utvrđeno da kod nje postoji trajno mentalno oštećenje, postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu, jer joj je potrebna podrška i poticaj u aktivnostima svakodnevnog života. Iz navedenog kako je logično kako tužiteljica kao osoba koja ima trajno mentalno oštećenje s teškom dijagnozom iz psihijatrijskog kruga, kod koje postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu, ima teški invaliditet, dok tvrdnja kako tužiteljica ima teži invaliditet, koja nije ničim obrazložena, kod prethodno iznijetih činjenica nema nikakvog smisla. Također, takva tvrdnja kako je proturječna zaključcima iz kojih proizlazi da kod tužiteljice postoji prijeka potreba pomoći i njege i to u punom opsegu, koja determinira potrebu konstantnog liječenja i praćenja bolesti po nadležnom psihijatru, jer bez toga tužiteljica ne može ni približno funkcionirati u svakodnevnom životu, te dokazuje kako ona ne može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima. U dokazne svrhe predlaže pregled spisa upravnih tijela, sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neuropsihijatru, saslušanje tužiteljice na okolnosti poteškoća i problema vezanih za život i životne aktivnosti, te na okolnosti načina provedbe vještačenja pred prvostupanjskim i drugostupanjskim tijelima.

5. U sporu je održana rasprava 29. listopada 2021., 13. siječnja 2022., 13. prosinca 2022. i 2. veljače 2023., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njegove prisutnosti.

6. Na raspravi 13. siječnja 2022. tužiteljica je predložila da sud izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada, a ukoliko vještačenje ne bi spadalo u nadležnost medicine rada, da se vještačenje provede po sudskom vještaku neuropsihijatru, koji prijedlog je sud prihvatio.

7. Opunomoćenica tužiteljice je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/14, dalje Tarifa) na ime podneska od 10. prosinca 2021. i 8. prosinca 2022., te trošak zastupanja na raspravi od 13. siječnja 2022., 13. prosinca 2022. i 2. veljače 2023., sve po 250 bodova odnosno svaka radnja 497,71 EUR/ 3.750,00 kuna sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kuna.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M. M. D.,

spec.med.rada.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika. Među strankama nije sporno kako je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-551-06/12-02/3, URBROJ: 2180-160- 12-2 od 20. siječnja 2012. bilo priznato pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 1.250,00 kuna. Međutim, među strankama je sporno pripada li tužiteljici i dalje pravo na osobnu invalidninu.

11. Odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 130/17), koji Zakon je u skladu s odredbom članka 22. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 130/17) za primijeniti u konkretnom slučaju, propisano je kako se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

12. Odredbom članka 100. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb.

13. Odredbom članka 112. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako će nadležno tijelo po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje rješenja o priznavanju prava iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona te donijeti novo rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava. Prema stavku 2. te odredbe korisnik kojem je priznato pravo iz socijalne skrbi dužan je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene prijaviti nadležnom tijelu iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava.

14. Prema odredbi članka 21. Uredbe o metodologiji vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18, dalje Uredba), koji podzakonski akt je u skladu s odredbom članka 70. moguće primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari, ako tijelo nadležno za priznavanje prava iz područja socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja ocijeni da je u postupku ostvarivanja prava potrebno provesti vještačenje, zahtjev za vještačenje zajedno s medicinskom i drugom raspoloživom dokumentacijom dostavlja Zavodu.

15. Odredbom članka 22. stavak 1. Uredbe propisano je kako se »Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti« sastoji od »Općeg dijela« s osnovnim podacima, te posebnog dijela s nalazom i mišljenjem o težini invaliditeta i vrsti oštećenja - oštećenju funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio ove Uredbe.

16. Prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5. Uredbe) za psihičke bolesti, Težina invaliditeta – težina oštećenja funkcionalne sposobnosti s opisom stručnjaka za procjenu:

- 3. stupanj: ukoliko osoba, uz redovito liječenje i praćenje bolesti po nadležnom psihijatru, ne može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima, te zahtijeva svakodnevnu pomoć druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine (održavanje kućanstva, kupovina, plaćanje računa, posjet liječniku, uzimanje lijekova i školovanje i sve druge aktivnosti primjerene dobi, i sl.) i psihosocijalnih potreba (održavanje socijalnih veza, organizacija slobodnog vremena i sl.) te treba pomoć druge osobe u trajanju od 3 ili više sati dnevno. - 4. stupanj: Ukoliko je osoba ovisna o pomoći druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine i psihosocijalnih potreba te zahtijeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite aktivnosti i školovanje i sve druge aktivnosti primjerene dobi, (kontinuirana podrška).

17. Iz dokumentacije priložene u spisu upravnog postupka proizlazi kako je u upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti od strane prvostupanjskog tijela, a radi preispitivanja prava tužiteljice na osobnu invalidninu, u ponovnom postupku, a nakon ukidnih rješenja tuženika, pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Splitu, KLASA: 551-01/1904/7815, URBROJ: 426-04- 0601/6-20-3 od 24. siječnja 2020., evidencijski broj vještačenja: 358845, u kojem se navodi kako kod tužiteljice postoji mentalno oštećenje, postoji teži invaliditet (III stupanj), postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, te postoji trajna potreba u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). U obrazloženju mišljenja se navodi kako je tužiteljica dugogodišnji psihijatrijski bolesnik te je u tri navrata hospitalizirana na Klinici za psihijatriju S., zbog psihotične reakcije, posljednja hospitalizacija 2011. Od tada kako je kontinuirano na ambulantnim kontrolama psihijatra uz terapijsku suradljivost. Prema nalazima psihijatra ne postiže se remisija bolesti, tek djelomični pomak u smislu normalizacije spavanja. Prema Uredbi postoji oštećenje funkcionalne sposobnosti trećeg stupnja privremeno tri godine.

18. U postupku po žalbi pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, KLASA: 551-01/19-04/7815, URBROJ: 426-04-01/3-20- 6 od 28. studenog 2020., evidencijski broj vještačenja: …, koje je potvrdilo nalaz i ocjenu vijeća vještaka prvostupanjskog tijela. U obrazloženju mišljenja se navodi kako je prema priloženoj dokumentaciji tužiteljica dugogodišnji psihijatrijski bolesnik, a u tri navrata je hospitalizirana na Klinici za psihijatriju KBC S.zbog psihotične reakcije, posljednja hospitalizacija je bila 2011. Od tada je na kontinuiranim ambulantnim kontrolama psihijatra uz terapijsku suradljivost. Prema nalazima psihijatara, zadnji 16. siječnja 2020. ne postiže se remisija bolesti, tek djelomični pomak u smislu normalizacije spavanja ("opisuje prisutnost fenomena čitanja misli, te ima osjećaj da je uvijek netko prati"). Nadalje, nakon uvida u priloženu i novo (priloženu) medicinsku i ostalu dokumentaciju, te navode žalbe, a sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti Vijeće viših vještaka utvrđuje kako kod tužiteljice postoji psihička bolest - 3. stupanj. Kod tužiteljice postoji mentalno oštećenje, ne postoji više vrsta oštećenja, ne postoji teški invaliditet, jer osoba ne zahtjeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite aktivnosti. Postoji teži invaliditet, trajna promjena u zdravstvenom stanju, postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu, budući da je tužiteljici potrebna podrška i poticaj u aktivnostima svakodnevnog života.

19. Slijedom navedenih utvrđenja i naprijed citiranih odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, tuženik je odbio žalbu tužiteljice smatrajući da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona, te da kod tužiteljice ne postoji teži invaliditet, a koji invaliditet je, u smislu Zakona o socijalnoj skrbi, osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu, međutim, ujedno je istaknuo kako postoji mogućnost za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, ukoliko tužiteljica ispunjava i druge Zakonom o socijalnoj skrbi popisane pretpostavke za priznavanje tog prava.

20. U upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. M.M. D., dr.med.,

radi očitovanja postoji li kod tužiteljice teški invaliditet, odnosno je li nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 551-01/19-04/7815, URBROJ: 426-04-01/3-20-6 od 28. studenog 2020., ispravan, koja je dostavila nalaz i mišljenje 10. listopada 2022. Za istaći je kako je prije izrade nalaza i mišljenja, a upravo na traženje imenovane sudske vještakinje, tužiteljica obavila i kliničko-psihologijsko testiranje, te je podneskom od 8. kolovoza 2022. dostavila dijagnostički nalaz Klinike za psihijatriju, Ambulante za Psiho dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra S. od 4. srpnja 2022.

21. U nalazu i mišljenju imenovana sudska vještakinja je istaknula kako kronična nediferencirana shizofrenija ili rezidualna sihizofrenija, sa šifrom dijagnoze po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB 10) F23.2, F20.2, je bolest tužiteljice, koja, za sada, uzrokuje teži, a ne teški invaliditet sukladno Uredbi i dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nakon psihijatrijskog kliničkog promatranja i intervjua s tužiteljicom. Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 28. studenog 2020. da je ispravan, iako djelomično nedostatan prema pravilima struke, pa bi se mogao nadopuniti (psihijatrijskom provjerom funkcionira uz pomoć polustrukturiranog upitnika funkcioniranja). Nadalje, ističe kako je nalaz i mišljenje dala temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu: nalaza psihijatra koji je liječio i liječi tužiteljicu od veljače 2014. do lipnja 2020., nalaz psihologa iz ožujka 2001., nalaz kliničkog psihologijskog testiranja iz KBC S., Klinika za psihijatriju od 4. srpnja 2022., te uvidom u nalaze i mišljenja Vijeća vještaka od 24. siječnja 2020. i nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka 28. studenog 2020., a poznavajući principe utvrđivanja funkcionalne sposobnosti pojedinih organskih sustava, koji su u ovlasti specijaliste medicine rada, sukladno Pravilniku o specijalističkom o usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13,116/15), a koje poslove obavlja više od 40 godina. U obrazloženju nalaza i mišljenja imenovana sudska vještakinja ističe kako se tužiteljica, prema medicinskoj dokumentaciji u spisu, liječi od 2001. godine kontinuirano ambulantno i u tri navrata hospitalno, psihijatrijski poradi nespecificirane shizofrenije, redovitim uzimanjem preporučene peroralne antipsihotične terapije. Bolest je od tada u blagoj progresiji, bez značajnije remisije. Prema psihijatrijskim nalazima iz siječnja 2020. i lipnja 2020. bolest kod tužiteljice uzrokuje socijalnu i radnu disfunkcionalnost. Psihijatar nije dao detaljan funkcijski opis socijalne i radne disfunkcionalnosti, sukladno pravilima struke, i to uz pomoć polustrukturiranog upitnika i funkcioniranja koji se koristi pri vještačenju u procjeni oštećenja ne mentalnih funkcija i funkcioniranja, ali se iz psihijatrijskog nalaza može saznati da tužiteljica nije socijalno ni radno afunkcionalna ili potpuno nefunkcionalna, drugim riječima da postoji određena socijalna i radna nefunkcionalnost, bez navođenja postotka te disfunkcionalnosti. Obzirom da je u spisu postojao samo jedan psihologijski nalaz iz ožujka 2001. s preporukom za testiranje za 3 mjeseca, za potrebe ovog nalaza i mišljenja kako je zatražila da tužiteljica obavi retestiranje nakon 20 godina, u cilju utvrđivanja tužiteljičinih mentalnih funkcija i funkcioniranja, sukladno Uredbi. Psihologijski nalaz iz srpnja 2022. zaključno opisuje funkcioniranje: "cjelokupno funkcioniranje doima se narušeno i u znaku dizabiliteta na planu osobnog, socijalnog i laboralnog aspekta", iz kojeg se, također, ne može procijeniti preciznije tužiteljičino funkcioniranje, jer nije naveden postotak dizabiliteta (onesposobljenosti) i kojih točno funkcija, kako bi se procijenila potreba tuđe pomoći, sukladno Uredbi. Nije navedeno ni koji su to negativni simptomi bolesti od utjecaja na funkcioniranje, ili drugim riječima nije ispitano adaptivno funkcioniranje. Vještačenje procjene potrebe tuđe pomoći kod psihičkih bolesti, prema Uredbi, zahtjeva medicinsku dokumentaciju sa funkcijskim statusom, što u slučaju tužiteljice nije u potpunosti zadovoljeno, niti u psihijatrijskom, a niti u psihologijskom nalazu. Pri vještačenju tužiteljičinih mentalnih funkcija u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 24. siječnja 2020. socijalna radnica, kao članica Vijeća vještaka, u intervjuu s tužiteljicom osobno, dobiva podatke da je tužiteljica: "pokretna, samostalna u većini radnji samozbrinjavanja, surađuje, redovito se kontrolira psihijatrijski, uzima terapiju, orijentirana u vremenu prostoru i prema osobama, kontakt uspostavlja". Citirano utvrđenje dostatno je da, temeljem psihijatrijskih nalaza iz 2020. i kliničkog pregleda tužiteljice, Vijeće vještaka utvrdi, utemeljeno, da tužiteljica ima 60% oštećenje organizma i III stupnja invaliditeta (teži invaliditet), sukladno Listi vrste i težine invaliditeta iz Uredbe, koja III stupanj invaliditeta opisuje: "Ukoliko osoba, uz redovito praćenje bolesti po nadležnom psihijatru, ne može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima, te zahtjeva svakodnevnu pomoć druge osobe za zadovoljavanje dnevne rutine (održavanje kućanstva, kupovina, plaćanje računa, posjet liječniku, uzimanje lijekova i sl.) i psihosocijalnih potreba (održavanje socijalnih veza, organizacija slobodnog vremena, i sl.) te treba pomoć u trajanju od 3 ili više sati." Kod tužiteljice nije utvrđen teški invaliditet ili invaliditet IV stupnja za psihičke bolesti, jer je on Uredbom opisan kako slijedi: "Ukoliko je osoba ovisna o pomoći druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine i psihosocijalnih potreba, te zahtjeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite aktivnosti…, i sve druge aktivnosti primjerene dobi (kontinuirana podrška), pa obzirom na navedene rezultate vještačenja od 24. siječnja 2020. (klinički pregled, psihijatrijsko promatranje i intervju), jasno je da tužiteljici ne treba kontinuirana podrška za sve osobne, socijalne i radne aktivnosti. Zaključak je imenovane sudske vještakinje kako prema prethodnom obrazloženju, Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je donijelo 28. studenog 2020. ispravan nalaz i mišljenje, utemeljen i s urednim obrazloženjem, sukladno Uredbi, usprkos činjenici da nije imalo na uvid precizniju psihijatrijsku i psihologijsku procjenu psihičkog funkcioniranja.

22. Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici i tuženiku.

23. Tužiteljica je podneskom od 21. studenog 2022. osporila nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje u cijelosti, jer da isto sadrži brojne proturječnosti i manjkavosti te nije sačinjeno sukladno pravilima struke. Dodatno, podneskom od 8. prosinca 2022. tužiteljica je istaknula kako prvenstveno postoji problem vezan za nadležnost vještaka za procjenu stupnja invalidnosti tužiteljice, budući da se radi o umanjenju ili oštećenju zdravlja iz psihijatrijskog kruga, a što nije u domeni specijaliste medicine rada, koja kako, nakon što nadležni vještak psihijatar utvrdi stupanj invalidnosti i ograničenja obzirom na stupanj invaliditeta, može procijeniti samo i isključivo radnu sposobnost. Drugi problem u ovom dijelu kako se tiče naloga za iznošenje mišljenja vještakinje medicine rada u odnosu na ispravnost nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda, jer je praktično sud nenadležnom vještaku dao nalog da „vještači“ vještački nalaz. Nadalje, ističe kako je u podnesku od 6. prosinca 2021. (zaprimljen kod suda 10. prosinca 2021.) iznijela niz primjedbi na metodologiju, kompetentnost i nadležnost vještaka koji su davali mišljenja u predmetnoj upravnoj stvari, koja se u bitnom svode na činjenicu kako tužiteljica ni u jednoj fazi postupka nije pregledana od nadležnog liječnika, dok su mišljenja davali socijalni radnici, specijalist medicine rada i prof. ped.soc. Sudska vještakinja kako je uputila tužiteljicu da dostavi psihologijsko testiranje, a koja činjenica kako sama za sebe dovoljno govori, odnosno isto je dokaz kako vještačenja u upravnom postupku nisu napravljena sukladno pravilima struke, slijedom čega je pogrešan zaključak sudske vještakinje kako je vješto ispravno. Tužiteljica dalje ističe kako sudska vještakinja, bez valjane osnove, u pisanom nalazu i mišljenju od 8. listopada 2022.:

- za tvrdnju kako tužiteljica boluje od kronične nediferencirane shizofrenije ili rezidualne shizofrenije ne iznosi niti jednu provjerljivu činjenicu;

- tvrdi kako je nalaz i mišljenje Viših vještaka ispravan, iako je djelomično nedostatan, dok po logici stvari nedostatan nalaz i mišljenje ne može biti ispravan, te ujedno vještak medicine rada nije ovlašten procjenjivati ispravnost drugog nalaza, već može iznijeti samo tvrdnje zbog čega tako smatra;

- tvrdi kako bi se nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka mogao nadopuniti uz pomoć polustrukturiranog upitnika, čime praktično smatra kako vještačenje nije provedeno po pravilima struke;

- u obrazloženju navodi kako psihijatar nije dao detaljan funkcijski opis socijalne i radne disfunkcionalnosti sukladan pravilima struke i uz pomoć polustrukturiranog upitnika funkcioniranja koji se koristi pri vještačenju u procjeni oštećenja mentalnih funkcija i funkcioniranja, a što kako znači da sama vještakinja tvrdi kako dokumentacija na temelju koje je dala mišljenje nije potpuna niti sukladna mjerodavnom pravilniku, međutim, kako se unatoč tome upušta u nagađanje obzirom da postoji određena socijalna i radna nefunkcionalnost bez utvrđenog postupka te disfunkcionalnosti;

- u pogledu psihologijskog nalaza zaključuje kako se ne može preciznije procijeniti tužiteljičino funkcioniranje, jer nije naveden postotak onesposobljenosti niti koje funkcije su umanjene ili isključene, kako bi se mogla procijeniti tuđa pomoć i njega. Dakle, nalaz na temelju kojeg vještakinja iznosi zaključke nije potpun ni cjelovit;

- iz činjenice što je u intervjuu socijalna radnica prikupila određene podatke od tužiteljice, kako vještakinja zaključuje o medicinskim činjenicama, a što kako je potpuno krivo. Naime, tužiteljica ističe kako donijeti medicinski zaključak na temelju podataka prikupljenih od socijalne radnice, kod nesporne činjenice da nijedan, a osobiti ne nadležan liječnik nije klinički pregledao tužiteljicu, je postupanje protivno pravilima struke i kodeksu etike.

Tužiteljica dalje ističe kako ona nema radne sposobnosti i ovisna je o pomoći druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine i psihosocijalnih potreba te zahtjeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite aktivnosti i druge aktivnosti primjerene njenoj dobi, a što da proizlazi iz nalaza dr.med.spec. T. P.,

specijaliste psihijatra, koji u nalazima od 21. listopada 2022. i 21. studenog 2022. utvrđuje dijagnozu F20.5 rezidualnu shizofreniju, te u zaključku ističe kako je radna sposobnost izgubljena. Stoga kako zaključci sudske vještakinje, osim u dijelu da nije pribavljena potrebna medicinska dokumentacija izrađena sukladno pravilima struke, nisu točni.

Nadalje, tužiteljica ističe kako je nejasno temeljem čega je socijalna radnica M. J. u S. utvrdila kako se radi o težem, a ne o teškom invaliditetu tužiteljice i da on iznosi 60%, kada nije provedeno kliničko ispitivanje, slijedom čega je nejasno temeljem koje osnove i kojih kriterija te "besmislice" prihvaća i sudska vještakinja. Ističe kako nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka je u cijelosti posljedica krivotvorenja činjenične osnove i zadire u sferu kaznenopravne odgovornosti. Tako ističe kako se u Nalazu navodi kako podatke daje osoba koja se vještači, a što nije istina. Potonje iz razloga što ona nije bila na vještačenju u Zagrebu, niti je na jedno takvo vještačenje pozvana, dok cijelo vještvo Vijeća viših vještaka predstavlja prijepis nalaza Vijeća vještaka Područnog ureda u Splitu. Stoga, a kako nezakoniti dokumenti ne mogu biti temelj za donošenje presude, smatra kako zaključak vještakinje kojim tvrdi kako je nalaz Vijeća viših vještaka od 28. studenog 2020. ispravan, treba odbaciti u cijelosti. Činjenica je da tužiteljica nije klinički vještačenja od 2010., slijedom čega se od suda očekuje da provede postupak takvog vještačenja u sporu. Nastavno, ističe kako je iz zaključka Dijagnostičkog nalaza za psihijatriju KBC S. od 4. srpnja 2022. jasno kako se u konkretnom slučaju radi o osobi koja radno i socijalno ne funkcionira, pa je ocjena vještakinje u tom smislu neprihvatljiva. Tužiteljica je dalje mišljenja kako prilikom određivanje kategorije invaliditeta treba svakako uzeti u obzir dijagnoza i vrijeme trajanja liječenja. Stoga se usprotivila čitanju pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje medicine rada u dokaznom postupku na glavnoj raspravi te je zatražila da je sud prethodno uputi na kliničke preglede po vještaku psihijatru s nalogom da se odgovarajućom metodom izvrši procjena funkcioniranja tužiteljice, kao i da se zatraži dopuna psihologijskog nalaza na način da se ispita adaptivno funkcioniranje tužiteljice, a sve uz prethodnu izradu medicinske dokumentacije s funkcijskim statusom, a nakon toga da se pozove vještakinju na dopunsko vještačenje i očitovanje na iznesene prigovore.

24. Podneskom od 17. studenog 2022. tuženik je istaknuo kako prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. M. M. – D., dr.med.spec. medicine rada u cijelosti. Potonje tim više jer je imenovana vještakinja Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka ocijenila ispravnim, utemeljenim i uredno obrazloženim te u skladu s Uredbom.

25. Na raspravi od 13. prosinca 2022. opunomoćenik tužiteljice je predložio da sud pozove vještakinju na raspravu radi očitovanja na iznesene prigovore i radi davanja stručnog mišljenja što i kako treba napraviti kako bi se po pravilima medicinske struke utvrdile sve pravno relevantne činjenice za davanje jednoznačnog nalaza i mišljenja, jer prema vještvu napravljeni nalazi nisu dostatni za kompletan i potpun zaključak, 26. Sud je prihvatio prijedlog opunomoćenika tužiteljice te je na raspravi pred ovim sudom održanom 2. veljače 2023. saslušao imenovanu sudsku vještakinju koja je u usmenom vještvu, a očitujući se na navode opunomoćenika tužiteljice iz podneska od 8. prosinca 2022. iskazala: "Nakon što sam se upoznala s podneskom tužiteljice od 8. prosinca 2022. odgovaram na isti kako slijedi:

1. U potpunosti ostajem kod svog nalaza i mišljenja od 8. listopada 2022. (zaprimljen 10. listopada 2022.)

2. U punoj je ovlasti vještaka spec. medicine rada da na zahtjev suda vještači u ovom predmetu utvrđivanja težine invaliditeta mentalno bolesne tužiteljice i to sukladno Pravilniku o sudskim vještacima i sukladno programu specijaliste medicine rada iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 65/22) u kojem su jasno navedene kompetencije specijaliste medicine rada za utvrđivanje funkcionalne sposobnosti svih organa ili organskih sustava u aktivnostima (zadaci i radnje) ispitivane osobe, pa tako i mentalnih funkcija koje sudjeluju u radu, kvaliteti života i socijalnom funkcioniranju (kvaliteta komunikacije, funkcioniranje u dnevnoj rutini, uključenost u životne situacije kao kognitivno funkcioniranje, briga o sebi, socijalna vještine) a koje poslove obavljam više od 40 godina. Za vještačenje sam koristila rezultate kliničkog pregleda intervjua s tužiteljicom koji su obavila vještaci tuženika u I. stupnju, nalaz psihologijskog testiranja i brojne nalaze psihijatra koji je liječio tužiteljicu, a što je pravilo struke iz čijih se opisa funkcioniranja tužiteljice može jasno tvrditi da je nalaz vijeća vještaka ispravan, bez obzira što nije korišten polustrukturirani upitnik funkcioniranja. Naime, činjenice da je tužiteljica osobno pristupila vještačenju, da redovito odlazi svom psihijatru i redovito uzima propisanu terapiju, te da je samostalna u većini radnji samozbrinjavanja dostatne su za ispravan zaključak da je kod tužiteljice mentalna bolest uzrokovala teži ili invaliditet III. stupnja, a nikako IV. stupanj sukladno Uredbi. I psihologinja i psihijatar kod tužiteljice nisu utvrdili potpunu nefunkcionalnost, nego dizabilitet ili funkcionalne teškoće ili disfunkcionalnost, a što potpuno odgovara zadanim kriterijima III. stupnja invaliditeta iz Liste vrste i težine koja se nalazi u sklopu Uredbe.

3. U ovom predmetu je ovlaštena licencirana sudska vještakinja medicine rada vještačila nalaze i mišljenja Vijeća vještaka, Vijeća viših vještaka i revizora tuženika koji vještače prema članku 23. (22.) Uredbe oštećenje funkcionalne i radne sposobnosti, na opravdani zahtjev Upravnog suda koji nema potrebita znanja o meritumu ovog spora.

4. Tužiteljica je za potrebe vještačenja kod tuženika klinički pregledana od vještaka dr. P.- K. i intervjuirana od vještaka dipl. soc. radnice sve prema pravilima struke, a koji nalaz sam koristila za svoj nalaz i mišljenje. Tužiteljicu nisu pregledali viši vještaci, ni revizor tuženika jer ih članak 59. i članak 69. Uredbe o vještačenju na to ne obvezuje.

5. Neopravdan je zahtjev tužiteljice da se u sudskom postupku provodi dijagnostički postupak njene mentalne bolest. Dijagnostika mentalnih bolesti i svih drugih bolesti provodi se u sustavu primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Uredbi o vještačenju." Nadalje, na upit opunomoćenice tužiteljice smatra li kako bi u ponovljenom postupku primjenom polustruktuiranog upitnika funkcioniranja, a koji bi bio obavljen po psihijatru, moglo doći do drugačijeg utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno težine oštećenja funkcionalne sposobnosti, te bi li nadopuna psihologijskog nalaza bila od utjecaja na ovu odluku u ovoj upravnoj stvari, imenovana vještakinja je odgovorila kako navedeno ne bi imalo utjecaja na njezin nalaz i mišljenje. Ovo stoga što, a kako je već i navela pod točkom 2. u usmenom očitovanju, mentalno funkcioniranje tužiteljice koje je opisano u nalazima psihologa iz srpnja 2022. i psihijatrijskog nalaza iz siječnja 2020. (2021. se samo ponavlja) ne bi promijenilo njezino mišljenje da se u ovom predmetu radi o invaliditetu III. stupnja. Kada bi se radilo o invaliditetu IV stupnja prema Uredbi kako takva osoba ne bi samostalno izlazila iz svoga stana, bila bi psihoorganski dezorijentirana u vremenu, prostoru i prema drugim osobama, dakle, potpuna dezorijentiranost, nesposobna potpuno za samozbrinjavanje (održavanje osobne higijene, nabavka hrane i pripreme hrane za jelo, održavanje stana, potpuno afunkcionalni socijalni odnosi itd.).

27. Opunomoćenica tužiteljice je na raspravnom zapisniku od 2. veljače 2023. ustrajala u prigovorima iz podneska od 8. prosinca 2022., te u prijedlogu da se tužiteljica uputi na kliničke preglede po psihijatru, kao i da se zatraži dopuna psihologijskog vještačenja, budući da je i dalje mišljenja kako su nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, kao i na raspravi dani usmeni nalaz i mišljenje, utemeljeni na nepotpunim pregledima. Podredno ako sud ne prihvati ovaj prijedlog, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

28. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sporu, pregleda medicinske dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu, kao i u dostavljenom spisu tuženika, nakon provedenog sudskog postupka i sudsko-medicinskog vještačenja po vještakinji medicine rada, te održanih usmenih i javnih rasprava, ovaj sud je utvrdio kako tužiteljica svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom upravnog spora nije dovela u sumnju zaključak upravnih tijela kako kod tužiteljice ne postoji teški invaliditet (IV stupanj). Pri tome je sud poklonio vjeru vještvu (pisanom i usmenom) stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M. M. D., dr.med., kao potpunom i uvjerljivom, te danom u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar, a koji promatran u cjelini jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari. Iz navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno je da kod tužiteljice postoji teži invaliditet u smislu Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti Lista 5. Uredbe, a ne teški.

29. Slijedom iznijetog, kako je u konkretnom slučaju Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, KLASA: 551-01/19- 04/7815, URBROJ: 426-04-01/3-20-6 od 28. studenog 2020., sukladan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je sud izveo na prijedlog tužiteljice, to je pravilno prvostupanjsko tijelo ocijenilo kako nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu te je utvrđen prestanak prava. Naime, za priznavanje tog prava u skladu s člankom 54. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi potrebno je da se radi o osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a što kod tužiteljice nije utvrđeno (tužiteljica osobno pristupila vještačenju, redovito odlazi svom psihijatru i redovito uzima propisanu terapiju, te je samostalna u većini radnji samozbrinjavanja), pa se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani. Također, sud je u okviru ovlaštenja iz članka 33. ZUS-a, a u svezi s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, odbio provoditi daljnje dokaze i sporu, budući da je sud ocijenio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

30. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako je u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice. Pri tome je za istaći kako je tuženik u osporenom rješenju, sukladno načelu pomoći neukoj stranci, upoznao tužiteljicu s mogućnošću ostvarivanja prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu, ukoliko ona ispunjava i druge Zakonom o socijalnoj skrbi propisane pretpostavke za ostvarivanje tog prava.

31. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 10. veljače 2023.

S U T K I N J A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. V. O. iz D. M., D. M. …, zastupana po opunomoćenicima

M. J. i M. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu

J.&P. d.o.o. S., K. …

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.