Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: 5 P-140/22-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB: …, iz V., Ć. i M. .., zastupan po punomoćnicima M. D. i Ž. D., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. D. i Ž. D. iz V., protiv tuženika O. banka H. d.d., OIB:…, iz S., D.r. .., zastupan po punomoćniku B. T. odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ž. D. i odvjetničkog vježbenika M. S. iz odvjetničkog ureda B. T., dana 10. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. OIB:…, iz S., D.r. .., da tužitelju I. M., OIB: …, iz V., Ć. i M. .., s naslova povrata pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, izvrši isplatu novčanog iznosa od 566,33 eura / 4.266,99 kuna[1] , te s naslova isplate pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom trajanja razdoblja otplate kredita izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.366,56 eura / 10.296,34 kuna[1] , sa zateznom kamatom počevši od 25. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. OIB: OIB:…, da tužitelju I. M., OIB: …,[1] iz V., Ć. i M. .., na ime troškova postupka isplati iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kuna , u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelju za naknadu troškova postupka.
III Odbija se zahtjev tuženika za naplatom troškova postupka.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se ništetnost odredba čl.4. i 9. ugovora o kreditu broj 92784/2005 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji ugovor je zaključen između tužitelja I. M., V., Ć. i M. .. OIB: …, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 15.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja i tužene S. b. d.d. S., R. B. .., OIB: …, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane."
II Utvrđuj se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se ništetnost odredba čl.10. istog ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za valutu ugovora (CHF) odnosno primjena valutne klauzule (otplata mjesečnih anuiteta vezanu za tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj …."
III Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 4.066,18 eura / 30.634,63 kuna[1] .
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda ... svibnja 20... Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj … od ... listopada 20... na iznos od 15.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 84 mjeseca. Navedenim ugovorom kamatna stopa ugovorena je kao promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, odlukom o kamatnim stopama kreditora bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je značajno povećao kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara visinu iste, a što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta otplate kredita. Zbog navedenog odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene promjene je neodređena, odnosno neodrediva i kao takva ništetna. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14.6.2018. Naime, predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je otplata kredita u jednaki mjesečnim anuitetima u CHF, izraženog u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je rastao, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa od 45.200,00 kuna / 5.999,07 eura[1] .
1.1. Obzirom je tužitelj kao tuženika prvotno označio S. b. d.d., na ročištu održanom dana 1. veljače 2021. tužitelj uređuje točan naziv tuženika koji glasi " O. b. H. d.d. OIB:…, iz S., D.r. ..."
1.2. Podneskom od 6. rujna 2022. tužitelj potražuje na ime povećanja kamatne stope iznos od 4.266,98 kuna / 5.666,33 eura[1] ,[1] a s naslova tečajne razlike potražuje isplatu iznosa od 10.739,82 kuna / 1.425,42 eura .
1.3. Na ročištu održanom dana 7. rujna 2022. (list 136 spisa) tužitelj umjesto iznosa od 10.739,82 / 1.425,42 eura[1] potražuje iznos od 10.296,72 kuna / 1.366,61 eura[1] . 1.4. Podneskom od 24. siječnja 2023. (list 180 spisa) tužitelj potražuje na ime promjene kamatne stope isplatu iznosa od 566,33 eura, a s naslova promjene tečajne razlike potražuje isplatu od 1.366,56 eura, zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe, tj. 22. svibnja 2019.
1.5. Također, na ročištu od 25. siječnja 2023. (list 88 spisa) tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, dok je ostao kod kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
1.6. Na ročištu od 25. siječnja 2023. tuženik se suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe, dok je također i podneskom od 15. rujna 2022. (list 140 – 142 spisa) tuženik iskazao kako se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe.
1.7. Dakle, kako je tužitelj djelomično povukao tužbu, a s kojim djelomičnim povlačenjem se tuženik suglasio, to je sud sukladno odredbi čl.193. st.2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba djelomično povučena, kako je to navedeno u izreci rješenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik S. b. d.d., te ne osporava činjenicu da je između tužitelja i pravnog prednika zaključen ugovor o kreditu. Tuženik nadalje ne osporava činjenicu da je ugovor zaključen na iznos od 15.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom od 6,99%. Tuženik cijeni da su navedene odredbe ugovora o kreditu poštene, odnosno da iste nisu ništetne, te ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nadalje navodi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, te iste nisu dovele do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača. Promjenjiva kamatna stopa nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Također i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, te ista ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Nadalje navodi kako primjena valutne klauzule nije prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Dodatno tijekom postupka tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.
3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj … od ... listopada 20..., promet po računu, rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj … od .. prosinca 20... i broj Tt-.. od .. prosinca 20..., podaci o uplatama i isplatama po računu Ilije M., podaci o promjenama kamatnih stopa, otplatni plan, nalazi mišljenje vještaka T. B. te dopune nalaza i mišljenja vještaka T. B., saslušan je vještak T. B. i tužitelj I. M..
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika obzirom isti nije sudjelovao neposredno u pregovorima između stranaka prilikom zaključenja ugovora o kreditu. Također radi se o predmetu radi utvrđivanja prava potrošača, koja potpadaju pod kolektivnu presudu u "slučaju Potrošač", a koja presuda se direktno primjenjuje i na ovaj konkretan parnični postupak.
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:
5.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je tuženik pravni slijednik H. S. b. d.d., odnosno S. b. d.d.; da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj … od ... listopada 20...g.; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 6,99%; da je ugovor zaključen na iznos 15.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
5.2. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
5.3. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj … od ... listopada 20...g (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana uz ugovor o kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izvatka iz trgovačkog registra, te podataka o uplatama izvršenim od strane tužitelja, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.
5.4. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.
5.5. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
6. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 4. i 9. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
6.1. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
6.2. Analizirajući spornu odredbu čl. 4. i 9. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 4. i 9. nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 4. i 9. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl.4. i 9. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, tj. odredbe čl. 10. Ugovora, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj. O ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule sud je odlučivao kao o prethodnom pitanju.
7. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B.. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 15. veljače 2021. vještak je utvrdio da je tužitelj s naslova promjene kamatne stope više platio u iznosu od 4.266,98 kuna / 566,33 eura[1] , a s naslova povećanja tečaja tužitelj je više platio u iznosu od 10.739,82 kuna / 1.425,42 eura[1] . 7.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik iskazao primjedbe, navodeći kako je vještak uzeo u obzir pogrešne anuitete iz otplatnog plana, te je stoga i pogrešno izračunao visinu pretplate.
7.2. Povodom prigovora tuženika vještak T. B. očitovao se podneskom od 12. kolovoza 2021. (list 80 spisa) te prihvatio prigovor tuženika navodeći da mu nije bila dostupna cjelokupna dokumentacija, te nakon što je od tuženika zatražio dodatnu dokumentaciju vještak utvrđuje kako je tužitelj s naslova promjene kamatne stope više platio u iznosu od 4.160,02 kuna / 552,13 eura[1] , a s naslova povećanja tečaja tužitelj je više platio u iznosu od 10.296,69 kuna / 1.366,61 eura[1] . Također vještak navodi kako je zbog manjeg tečaja u vrijeme plaćanja tužitelj platio i manji iznos od 608,82 kuna.
7.3. Nadalje, nakon što je euro uveden kao službena valuta Republike Hrvatske, vještak je svojom dopunom nalaza i mišljenja od 2. rujna 2022. utvrđene iznose iskazao u eurskoj protuvrijednosti.
7.4. Na ročištu od 7. rujna 2022. saslušan je vještak T. B. koji je ostao kod svog nalaza i mišljenja, navodeći kako je iskazao i postojanje tzv. negativne tečajne razlike, a tečaj koji je koristio bio je tečaj na dan isplate kredita, koji tečaj proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena upravo od tuženika i koji je bio važeći sukladno odredbi čl.10. ugovora o kreditu. Navedeni tečaj stavio je u omjer s tečajem na dan dospijeća, a sve prema tečajnoj listi kreditora. Također, uvažio je i prigovor tuženika glede izračuna pojedinih anuiteta i to nakon što mu je od tuženika bila dostavljena cjelokupna dokumentacija.
7.5. Kako je vještak u svom nalazu i mišljenju prvotno navodio da je s naslova promjenjive kamatne stope tužitelj više platio iznos od 4.266,98 kuna / 566,33 eura[1] , a potom u dopuni od 12. kolovoza 2021. naveo kako je tužitelj više platio iznos od 4.160,02 kuna / 552,13 eura[1] , da bi potom u dopuni od 2. rujna 2022. kada je pretvarao kunske iznose u eurski iznos iskazao iznos od 4.160,02 kuna u eurima, sud je saslušao vještaka, time da je vještak prethodno sačinio konačan svoj nalaz i mišljenje od 21. studenog 2021. (list 170-177 spisa). Iz konačnog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj s naslova promjene kamatne stope platio više u iznosu od 4.266,99 kuna / 566,33 eura[1] , odnosno s naslova promjene tečaja više je platio u iznosu od 10.296,34 kuna / 1.366,56 eura[1] , time da je zbog manjeg tečaja na dan plaćanja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita tužitelj manje platio u iznosu od 608,96 kuna / 80,82 eura[1] .
7.6. Saslušan na ročištu od 21. studenog 2022. vještak izričito navodi kako je njegov nalaz i mišljenje od 21. studenog 2022. konačan nalaz i mišljenje, kojega je sačinio na temelju cjelokupne i potpune financijske dokumentacije, te je sve iskaze naveo i u eurskoj protuvrijednosti. Pri izradi nalaza i mišljenja od 12. kolovoza 2021. isključivo zbog tehničke pogreške prilikom pisanja naveo je da je temeljem promjenjive kamatne stope tužitelj više platio iznos od 4.160,02 kuna, a što je pogrešno obzirom je tužitelj stvarno više platio iznos od 4.266,99 kuna / 566,33 eura[1] . Sud je u konačnici prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 21. studenog 2021. jer se isti zasniva na cjelovitoj i potpunoj financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji, isti je stručan, siguran i uvjerljiv, te je vještak u svom iskazu od 21. studenog 2022. sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja. Ranije nalaze i mišljenja kao i njegove dopune sud nije prihvatio obzirom isti nisu bili zasnovani na cjelovitoj i potpunoj dokumentaciji, te se u dopuni dogodila tehnička pogreška prilikom pisanja. Ovdje sud ima u vidu i iskaz vještaka kada navodi da je nalaz i mišljenje od 21. studenog 2021. njegov konačni nalaz i mišljenje koje je zasnovano na potpunoj financijskoj dokumentaciji i gdje nije bilo tehničkih pogrešaka prilikom pisanja ili pak u izračunu.
8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, a tužitelj Ilija M. u svom iskazu navodi kako je 20...g. zaključio ugovor o kreditu obzirom su mu sredstva bila neophodna za njegove osobne potrebe. U banci su mu ponudili navedeni kredit u CHF-u jer je na njega bila najmanja kamata, te su sukladno iznosu koji mu je bio potreban i njegovim primanjima utvrdili i rok otplate kredita. Nije mogao utjecati na visinu kamatne stope i njezinu promjenu, te iako mu je poznato što znači riječ "promjenjiva" nije mu poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope i promjena tečaja. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran i uvjerljiv, a isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.
9. Dakle, iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,99% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope. Naime, kamatna stopa s početnih 6,99% povećavala se na 7,90%, 8,90% i 10,40%, a koja činjenica je nedvojbeno razvidna iz nalaza i mišljenja vještaka od 21. studenog 2021. Ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. od 21. studenog 2021. proizlazi da je tužitelj više platio na ime razlike u promjeni kamate iznos od 4.266,99 kuna / 566,33 eura[1] , te na ime tečajne razlike iznos od 10.296,34 kuna / 1.366,56 eura[1] , time da je navedeni iznos tečajne razlike umanjen za postojanje tzv. negativnih kamata u visini od 80,82 eura / 608,96 kuna[1] . Ovdje se napominje da je tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom potraživao upravo iznos od 1.366,56 eura s naslova tečajne razlike, tj. potraživao je iznos umanjen za tzv. negativnu tečajnu razliku.
9.1. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 104. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 566,33 eura / 4.266,99 kuna[1] , odnosno 1.366,56 eura / 10.296,34 kuna[1] , na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 104. ZOO.
10. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 371. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena 22. svibnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO.
11. Tužitelju su priznate i zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, kako je tužitelj tužbenim zahtjevom i potraživao.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, tužitelj je u tužbi istaknuo 4 tužbena zahtjeva, time da je u konačnici povukao 2 tužbena zahtjeva, te je ostao kod preostala 2 s kojima je uspio. Djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva učinjeno je na zadnjem ročištu, tj. dana 25. siječnja 2023., što znači da uspjeh stranaka u postupku iznosi 50%. No, sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna[1] , obzirom je navedeni trošak bio neophodan radi utvrđivanja visine zahtjeva. Dakle, u ovom postupku svaka stranka je uspjela u približno jednakom dijelu, time da je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju samo neophodan trošak vještačenja.
12.1. Skreće se pozornost tužitelju da zahtjev za određivanjem troška mora biti točno određen tj. mora se točno navesti za koje radnje i koje podneske se trošak potražuje, kao i datumi kada su radnje poduzete.
13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
Vinkovci, 10. veljače 2023.
Sudac:
Ivica Raguž v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. punomoćnik tužitelja M. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M.D. i Ž.D., V.
2. punomoćnik tuženika odvjetnik B. T., O.