REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 5- Pn-493/22-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska c. 1, OIB: …, zastupan po punomoćniku M. G. iz O. u. G. iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 09. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. dužan je tužitelju platiti iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate te naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka 2.115,27 EUR/15.937,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.02.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako mu je 15. siječnja 2009., poplavljen suterenski stan u Z. u ulici …, desno, a do koje

poplave je došlo na dijelu odvodne instalacije zbog nepropisnog priključka na kanalizaciju.

Nadalje navodi kako je tuženiku povjereno upravljanje zgradom na adresi ul… u Zagrebu temeljem Ugovora o upravljanju zgradom od

17.12.2004. te Međuvlasničkog ugovora od istoga dana slijedom čega su interna kanalizacija, odnosno pregled i održavanje iste, povjereni na upravu tuženika. Međutim, tuženik je propustio pregledati zgradu i obavijestiti tužitelja o nepravilnostima odvodne instalacije, a time i da je odvodni kanal iz kuće prema ulici, a prije priključka na javnu kanalizaciju, začepljen daskom ili drugim predmetom kao i da je stan tužitelja protivno propisima priključen na oborinske vode umjesto na sustav redovne kanalizacije, uslijed čega je stan tužitelja poplavljen.

S tim u vezi, a budući da je uslijed poplave u stanu tužitelja, nastala šteta jer mu je uništen kompletan pod zajedno sa namještajem, krevetom, dijelovima garderobe, privatnim predmetima, knjigama, pločama, fotografijama i dr. u ukupnom iznosu 10.000,00 kuna dok najgrublji radovi sanacije poplavljenog stana iznose 20.000,00 kuna, to tužitelj traži od suda da temeljem tužbe precizirane i na ročištu za glavnu raspravu od 03.06.2022., donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu, u cijelosti osporio i to kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, sporeći odgovornost te istaknuvši prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o upravljanju zgradom, Međuvlasnički ugovor, Odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja, Analitički pregled knjigovodstvenog stanja ulaza, dopis od 27.01.2011., 27.01.2009., Troškovnik od 27.02.2009., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, Zapisnik sa ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom od 12.1.2011. posl.br. P-5498/09, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. T. i Ž. M. U.,

izvršen je uvid u Plan podjele trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. uz Popis ostalih sporova Podružnice GSKG, Zapisnike o tehničkom očevidu, Zapisnike o godišnjem pregledu stambene zgrade, Specifikaciju izvedenih radova te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu uslijed poplave stana u Z., ul. …, koja se očituje u uništenim

stvarima i troškovima sanacije, a za koju štetu je odgovoran tuženik kao Upravitelj zgrade jer nije tijekom pregleda i održavanje zgrade primijetio da je stan tužitelja protivno pravilima struke spojen na oborinske vode umjesto na sustav kanalizacije.

5. Prvenstveno valja navesti kako je u trenutku pokretanja ovog sudskog postupka, tužitelj kao stranku tuženika naznačio Zagrebački holding d.d. - Podružnica GSKG, navodeći u činjeničnim navodima tužbe kako odgovornost tuženika proizlazi iz Ugovora o upravljanju i Međuvlasničkog ugovora, temeljem kojeg je tuženik kao upravitelj zgrade u kojoj se nalazi stan tužitelja, bio dužan provoditi nadzor zgrade te istu održavati, a što je u konkretnom slučaju dovelo do poplave stana tužitelja.

S tim u vezi, a budući da su tijekom postupka na strani tako naznačenog tuženika nastupile statusne promjene te su se iz trgovačkog društva tuženika izdvojile pojedine podružnice, pa je tako Podružnica GSKG-a, postala pravna osoba naziva GSKG d.o.o., to je temeljem odredbe čl. 212 u vezi odredbe čl. 215 sve ZPP- a, sud rješenjem od 23.03.2014. po utvrđenom prekidu pozvao trgovačko društvo sada naznačenog tuženika na preuzimanje postupka, a koje rješenje je postalo pravomoćno.

Nastavno na navedeno te kako je i iz Popisa preuzetih sporova iz Podružnice GSKG, razvidno kako je sada naznačeno trgovačko društvo tuženika preuzelo i ovaj postupak, to se prigovor tuženika cijeni neosnovanim.

6. Nadalje, a budući da tuženik spori odgovornost, osnov i visinu štete, ističući i prigovor promašene pasivne legitimacije, tako je predmetno valjalo raspraviti.

7. Nesporno je, a uvidom u Ugovor o upravljanju od 31.01.2005. kao i Međuvlasnički ugovor sa popisom suvlasnika od 17.12.2004., utvrđeno kako su suvlasnici nekretnine na adresi u Z., ul. …, upravljanje

predmetne nekretnine povjerili ovdje tuženiku, sve to sukladno odredbi čl. 375 st. 1 i st. 3 u vezi odredbe čl. 378 sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZVDSP), a što između stranaka nije niti sporno.

7.1. S tim u vezi, ukazuje se kako tuženik kao upravitelj nekretnine u kojoj se nalazi i stan tužitelja, upravlja predmetnom nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih Ugovorom o upravljanju i to prema stanju u kojem se nekretnina nalazila u trenutku zaključenja Ugovora o upravljanju (čl. 5 Ugovora o upravljanju) dakle na dan 31.01.2005., a ne kako to pogrešno smatra tužitelj 17.12.2004. budući je predmetnog dana zaključen samo Međuvlasnički ugovor, a ne i Ugovor o upravljanju.

Tako je između svih propisanih obveza tuženika sukladno Ugovoru o upravljanju u vezi odredbe čl. 379 ZVDSP-a, tuženik bio u obvezi

-organizirati redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade

-obaviti povremeni i godišnji pregled nekretnine

-organizirati popravak kvarova hitne naravi (puknuće vodovodne instalacije, puknuće ili propuštanje kanalizacije, propuštanje u plinskom i toplifikacijskom sustavu)

-izraditi prijedlog programa rada sa popisom planiranih poslova i planom potrebitih sredstava.

7.2. Iz popisa zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, razvidno je kako vodovodna instalacija od vodomjernog brojila zgrade do ventila prije izljevnog mjesta u stanu kao i odvodne instalacije od priključka na javnu kanalizaciju do priključnih sifona u stanu uključujući i podni sifon, predstavljaju zajednički dio nekretnine zgrade u Z., ul. …

8. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi kako je stan u suterenu zgrade kupio tijekom 2008. od prijašnje vlasnice M. Š. te po kupovini istog, u stanu nije izvodio nikakve radove budući da su mu prijašnja vlasnica kao i ostali suvlasnici rekli kako u predmetnom stanu nikada nije bilo poplava.

Iskazuje zatim, kako se nakon što je kupio stan, vršila rekonstrukcija "zelenog vala" na kojem se nalazi zgrada, a pri kojoj rekonstrukciji su se izvodili radovi kopanja na dubini od cca 5 metara te je nakon nekih pet mjeseci od izvođenja radova rekonstrukcije, u mjesecu siječnju 2009., došlo do poplave vode u njegov stan koja je trajala 4 dana. U poplavi su potpuno uništeni zidovi i podovi od laminata, drveni krevet, komoda, 3 kože, tepih, regali, ormar s odjećom, 100 komada knjiga i 200 komada LP ploča kojih je kolekcionar i sa kojima je bio u Muzeju suvremene umjetnosti na izložbi.

Ističe nadalje kako je ponovnu poplavu imao i 2013., a štetu je djelomično sanirao koliko su mu dopuštale financijske mogućnosti tako da je postavio novi laminat, obojao zidove, kupio novi krevet.

9. Iz iskaza B. C. koji je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen

u Vodoopskrbi i odvodnji, proizlazi kako je po štetnom događaju bio upućen na hitnu intervenciju u stan tužitelja u kojem stanu je zatekao vodu na podovima i to naročito u području kupaonice. Navodi kako je sa ostalim radnicima koje je po dolasku u stan tužitelja tamo zatekao, pokušao riješiti problem na način da su razmontirali WC školjku u kupaonici budući da u tom dijelu zgrade nije bilo šahta odnosno pristupnog mjesta od kojeg bi došli do kanalizacije i začepljenja, a zatim su u dvorišnom dijelu zgrade pronašli šaht (slivnik) za oborinsku odvodnju te shvatili kako je zahodski otvor u stanu tužitelja sa PVC cijevima starosti 10-15 godina, spojen na cijev oborinske odvodnje koja je starosti kao i sama zgrada.

Ističe kako se spoj PVC cijevi iz zahodskog otvora u stanu tužitelja sa cijevi oborinske odvodnje, nalazi na cca 12 metara udaljenosti od kupaonice tužitelja i to na uličnom dijelu zgrade u predjelu nogostupa, a koji spoj se ne može vidjeti prostim okom iz slivnika, niti iz otvora WC školjke već tek kamerom koju je predmetnog dana i koristio. Nadalje navodi kako je kamerom utvrđeno kako se u cijevi oborinskog kanala zaglavio komad daske koju su uz pomoć mlaznice uspjeli maknuti i kanal odčepiti, pri čemu je do začepljenja cijevi zbog daske moglo doći prilikom izgradnje kanalskog sustava, izgradnje kuće ili neke sanacije.

10. Iz iskaza svjedokinje Ž. M. U., koja je tehnički referent tuženika, proizlazi kako je po pozivu tužitelja pristupila na lice mjesta te zatekla vlažne podove dok je voda osim u predjelu kupaonice, već bila izbačena, radi čega je pozvala hitne intervencije te je dolaskom istih utvrđeno kako je tužitelj nepropisno spojen na cijev oborinske vode umjesto na kanalizaciju. Sačinjen je troškovnik kojim su obuhvaćena utvrđena oštećenja kao i radovi koje je potrebno izvršiti u stanu tužitelja, pri čemu je predstavnik suvlasnik odbio prijedlog svjedokinje da se u stanu tužitelja izvedu radovi priključka na kanalizaciju.

11. Budući da su iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka u suglasju u pogledu činjenice kao i vremena nastanka štetnog događaja, ali i uzroka nastanka istog, to je sud njihove iskaze cijenio vjerodostojnima te nedvojbeno zaključio kako se u mjesecu siječnju 2009. u suterenskom stanu tužitelja dogodila poplava koja je uzrokovana začepljenjem cijevi oborinskog kanala u kojem se nalazila daska, a na koju cijev je PVC cijevi spojen zahodski otvor (WC školjka) kupaonice u stanu tužitelja.

12. Nadalje, a obzirom da iz iskaza saslušanih nedvojbeno proizlazi kako je stan tužitelja bio poplavljen na način da se u stanu nalazila voda do visine gležnja noge, to je sud vjerodostojnim cijenio i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako mu je uslijed poplave, uništen pod, kako su zidovi povukli vlagu te u dijelu u kojem je iskazivao kako mu je uništen namještaj (krevet, komoda, regali, ormar sa odjećom i tepih).

Međutim, dopuštajući mogućnost da su se pojedine knjige kao i LP ploče u trenutku poplave nalazili na podu stana, sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao da bi mu u trenutku poplave bilo uništeno 100 knjiga kao i 200 komada LP ploča. Naime, pored takvog broja ploča i knjiga kao i navoda tužitelja kako je kolekcionar istih pri čemu je LP ploče i izlagao na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti, zaista je nelogično i ne životno da bi jedan kolekcionar toliko vrijednu zbirku knjiga i ploča kako to tužitelj navodi, držao na podu stana, a ne u regalima, komodi ili policama na zidu gdje se inače knjige i LP ploče drže.

13. Nadalje, a budući da je upravo tuženik izradio Troškovnik Građevinsko- obrtničkih radova, sukladno kojem je vrijednost sanacije nastalih oštećenja u stanu tužitelja uslijed poplave, procijenjena na 19.008,34 kuna, a kojim radovima su obuhvaćeni hidroizolaterski radovi, podpolagači radovi, soboslikarski radovi kao i prijenos i prijevoz šute i otpadnog materijala, to se nedvojbenom utvrđuje visina štete na ime sanacije radova u visina 19.008,34 kuna.

S tim u vezi, neosnovanim se cijeni prigovor tuženika na visinu štete na ime vrijednosti radova sanacije, kada je upravo tuženik sačinio Troškovnik potrebitih radova sanacije utvrdivši pri tome i vrijednost samih radova. Stoga je kao irelevantan odbijen dokazni prijedlog provođenja građevinskog vještačenja na okolnost visine štete na ime vrijednosti radova sanacije u stanu tužitelja, a za koji dokazni prijedlog je i sam tužitelj naveo kako je isti bespotreban, sve to budući da tužitelj ne spori kako je stanje na licu mjesta izmijenjeno u odnosu na trenutak nastanka štetnog događaja jer je tužitelj osim što je djelomično sanirao štetu (postavio laminat i obojao zidove) to i iz razloga što je 2013. ponovno imao poplavu u stanu.

13.1. Međutim, tužitelj po mišljenju ovog suda, a u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao visinu štete na ime uništenog namještaja, knjiga, ploča, CD-a i dr.. Predmetno iz razloga, što osim kako je ranije obrazloženo nije niti dokazao da bi mu bilo uništeno oko 100 komada knjiga i 200 komada LP ploča, to i iz razloga što niti ne opisuje predmete za koje tvrdi da su mu uništeni, kao npr. naslovi knjiga i LP ploča, dimenzije, materijal i starost namještaja (kreveta, ormara, regala), broj uništenih komada namještaja, ne navodi o kakvim se uspomenama radi (fotografije, privatni predmeti i dr.), slijedom čega nije dokazao niti približnu vrijednost ranije uništenih stvari, a time niti visinu štete u tom dijelu.

Sud pri tome ne prihvaća kao relevantan dokaz visine vrijednosti knjiga, "popis" koji prileži listu 74-75 spisa, u kojem je rukom napisana cijena knjiga. Naime, na okolnost visine vrijednosti naslova navedenih u predmetnom popisu tužitelj je trebao dostaviti od ovlaštenih knjižara ili antikvarijata nabavne cijene knjiga koje je u "popisu" naznačio, a što isti nije učinio niti je predložio pribavu navedene dokumentacije od strane suda.

14. Dakle, uz nespornu činjenicu nastanka štetnog događaja u siječnju 2009. kada je poplavljen suterenski stan tužitelja u Z., ul. …, uzroka nastanka štetnog događaja - zaglavljena daska u kanalu oborinske vode na koju cijev je nepropisno spojena cijev zahodskog otvora stana tužitelja, zatim visina štete na ime sanacije u iznosu 19.008,34 kuna, valjalo je nadalje raspraviti i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

15. Naime, budući da iz iskaza svjedoka C. proizlazi kako je zahodski otvor u stanu tužitelja, PVC cijevima starosti 10-15 godina, spojen na cijev oborinske odvodnje umjesto na kanalizacijsku cijev, pri čemu se spoj te dvije cijevi nalazi na cca 12 metara udaljenosti od kupaonice tužitelja i to na uličnom dijelu zgrade u predjelu nogostupa i koji spoj se ne može vidjeti prostim okom iz slivnika, niti iz otvora WC školjke već tek kamerom te uz činjenicu kako u stanu tužitelja prije štetnog događaja nikada nije bilo problema sa poplavom to tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o upravljanju, nije niti mogao znati za tako nepropisno izveden spoj u stanu tužitelja.

Nastavno na navedeno, a obzirom da je tuženik kao upravitelj zgrade, sukladno odredbi čl. 5 Ugovora o upravljanju, preuzeo poslove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u stanju u kojem se nalaze na dan sklapanja Ugovora o upravljanju, odnosno 31.01.2005., to sud ne nalazi da za poplavu u stanu tužitelja uslijed nepropisno spojenog zahodskog otvora na cijev oborinske odvodnje koja je bila začepljena daskom, došlo zbog postupanja tuženika protivno odredbama Ugovora o upravljanju u vezi odredbe čl. 379 ZVDSP-a. Naime, budući da je zahodski otvor u stanu tužitelja, a u trenutku kada je tuženik preuzeo upravljanje zgradom (31.01.2005.), već bio nepropisno spojen na cijev oborinskog kanala umjesto kanalizacije o čemu govori starost cijevi koje su stare 10-15 godina, to znači da u trenutku kada su se izvodili radovi spoja zahodskog otvora na cijev oborinskog kanala, tuženik nije niti bio upraviteljem zgrade, pa na takve radove nije niti mogao utjecati, a niti je za iste mogao znati, obzirom da je pogrešan spoj cijevi bilo moguće vidjeti jedino kamerom.

15.1. Ukazuje se pri tome i na činjenicu kako upravo iz razloga što u stanu tužitelja nikada prije štetnog događaja nije bilo poplava kako je to iskazivao tužitelj, to tuženik nije imao niti razloga posumnjati na nepropisno izveden spoj zahodskog otvora sa cijevi oborinskog kanala, koji spoj nije bilo moguće niti vidjeti pri redovnom pregledu nekretnine u smislu odredbe čl. 2 Ugovora o upravljanju, pa stoga tuženik nije niti mogao u prijedlog programa rada uvrstiti radove spajanja zahodskog otvora stana tužitelja na kanalizaciju jer za navedeni problem nije niti znao.

Stoga sud nije posebno cijenio Zapisnike o tehničkom očevidu kao i Zapisnike o godišnjem pregledu stambene zgrade, koji se odnose na razdoblja prije štetnog događaja.

15.2. Iako obzirom na ranije navedeno nije relevantno, ukazuje se i kako je tužitelj u svom iskazu naveo kako u predmetnom stanu nikada nije bilo poplava sve do štetnog događaja, a koja poplava se dogodila nakon nekih pet mjeseci od radova rekonstrukcije ulice u kojoj se nalazi njegov stan, prilikom koje rekonstrukcije su se izvodili radovi kopanja na dubini od oko 5 metara.

Dakle, a obzirom da je do začepljenja cijevi oborinskog kanala na koju je nepropisno spojen zahodski otvor u stanu tužitelja, došlo zbog zaglavljene daske, to postoji realna mogućnost da je predmetna daska zaostala od radova rekonstrukcije, a sa kojim radovima rekonstrukcije tuženik ni na koji način nije povezan niti je na iste mogao utjecati.

16. Slijedom navedenog, tužitelj u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao da je tuženik postupao protivno odredbama Ugovora o upravljanju u vezi odredbe čl. 379 ZVDSP-a, čime nije dokazao da bi bio odgovoran za predmetni štetni događaj u smislu odredbe čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje u tekstu ZOO).

Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci.

17. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tako je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za pristup na ročišta 07.12.2012., 06.03.2013., 14.05.2013., 20.10.2014., 03.06.2022., 09.12.2022. za svaku radnju u iznosu po 1.500,00 kuna, za pristup na ročišta 03.11.2014., za sastav podneska od 15.06.2015. i 17.10.2022. za svaku radnju u iznosu po 750,00 kuna što sveukupno uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 15.937,50 kuna/2.115,27 EUR. Tuženiku kao irelevantni za vođenje postupka nije dosuđen trošak za sastav podneska od 27.03.2012., 11.11.2014. te trošak ročišta za objavu budući da nedolaskom na isto za stranku ne nastaju negativne posljedice obzirom na odredbe o dostavi putem e- komunikacije i e-oglasne ploče, a niti mu je priznat trošak pristupa na ročište 21.10.2022. koji trošak je dosuđen tužitelju temeljem odredbe čl. 156 st. 1 ZPP-a. na tako određen trošak tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO-a dosuđene zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

18. Sukladno članku 48. u svezi članka 43. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno, u eurima i kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura (od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2023.).

U Zagrebu, 10. veljače 2023.

Sudac

Tajana Škafar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika