Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-301/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja, b a n k e , OIB: …, S.. S. im R., Republika

Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva R. & R.

J.t.d., odvjetnici u Z., protiv 1. ovršenika M. P., OIB: …, i

2. ovršenice L. P., OIB: … , oboje iz D. D.,

koje zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u Z. i

3. ovršenika G. P., OIB: … , iz D. D.,

radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1.-3. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 10 Ovr-1520/12-181 od 24. veljače 2022., 10. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba 1. ovršenika M. P., 2. ovršenice B. P.

i 3. ovršenika G. P. i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 10 Ovr-1520/12-181 od 24. veljače 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu 1. ovršenika M. P. i 2. ovršenice B. P. za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog I i II ovršenika za odgodu ovrhe podnesen dana 8. rujna 2021. godine."

2. Protiv navedenog rješenja 1. i 2. ovršenik su izjavili pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuju da je pobijanim rješenjem se čini izravna povreda pravne stečevine Europske unije i odbija se primijeniti pravni stav Suda Europske unije iz presude C-407/18. Nadalje ukazuju da su ovršenici potrošači, da prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu mogli pregovarati s kreditorom, da nisu mogli pregovarati niti o odredbama kojima je ugovoreno sredstvo osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kao i da je stav prvostupanjskog suda protivan stavovima i praksi sudova u Republici Hrvatskoj. Predlažu da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se usvoji prijedlog za odgodu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode 1. i 2. ovršenika i predlaže drugostupanjskom sudu žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbenim navodima ukazuju ovršenici jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se i ne može ispitati, a to je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Iz spisa proizlazi da je, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 145.988,15 eura i 1.361,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama, 18. svibnja 2012. doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretninama 1., 2. i 3. ovršenika. Navedeno rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršne javnobilježničke isprave – Očitovanja od 23. srpnja 2008. danog od zajmoprimatelja i založnih dužnika (ovdje 1. do 3. ovršenika) solemniziranog kod javnog bilježnika.

Navedeno rješenje o ovrsi je pravomoćno.

7. Nadalje proizlazi da su ovršenici 8. rujna 2021. podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navode da je 1. ovršenik podnio tužbu radi stavljanja van snage ovršne isprave temeljem koje je određena ovrha u ovom predmetu, jer privatna ovršna isprava sadrži odredbe koje su nepoštene, odnosno ništetne sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.), da se navedeni postupak vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-7045/21, a pozivaju se i na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, zbog čega predlaže odgoditi ovrhu do okončanja parničnog postupka. U prijedlogu navode da bi prodajom nekretnine pretrpjeli teško nadoknadivu štetu i da je takvo pravno shvaćanje u presudi od 26. lipnja 2019. C- 407/18 izrazio i Sud Europske unije.

7.1. Pobijanim rješenjem prijedlog 1. i 2. ovršenika za odgodu ovrhe je odbijen.

8. U konkretnom slučaju radi se o hipotekarnom kreditu sklopljenom između kreditora kao trgovca i ovršenika kao korisnika kredita i potrošača, u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, pa provedbu ovrhe, a u povezanosti s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati i kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

8.1. Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. s gledišta načela djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

9. Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, najprije je obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

9.1. Nadalje, u navedenoj presudi poslovni broj C-407/18, Sud Europske unije je, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ).

10. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba članka 65. stavak 1. točka 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

10.1. Dakle, Hrvatsko zakonodavstvo, konkretno članak 65. OZ sadrži odredbu prema kojoj je odgoda ovrhe iznimno moguća i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, isključujući štetu povezanu sa samom ovrhom, čime u praksi ta odgoda postaje gotovo nemoguća. Ni u hrvatskom pravu u ovršnom postupku se ne može ispitivati nepoštenost pojedinih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, a to primjenu prava Unije, konkretno navedene Direktive, čini nemogućom ili pretjerano teškom.

11. Napominje se da presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije i obvezujuće su za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, a presuda koja se odnosi na jednu državnu članicu obvezuje i sve druge države članice.

12. Napominje se i da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu održan sastanak predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda na kojem je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

12.1. Na ovaj zaključak se ukazuje iz razloga jer isti ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu, odnosno na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u povezanosti s tim je i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini u kojoj živi. Sve to i bez obzira što su ovršenici dobrovoljno zasnovali založno pravo na nekretnini, a slijedom čega uživaju manji stupanj zaštite svojih prava, no dodatnu zaštitu ovršenicima u ovom predmetu pruža činjenica da ovršenici tvrde i dokazuju da je ugovor o kreditu ništetan zbog povrede prava potrošača.

12.2. Isplata naknade za prodanu nekretninu, ukoliko bi 1. ovršenik uspio u parničnom postupku ne predstavlja restitutio in integrum već predstavlja tek nedostatni surogat za potpunu restituciju, jer već sama činjenica prodaje kuće u kojoj ovršenik živi predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Slijedom svega navedenog, obzirom se žalbeni razlozi nisu ostvarili a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, temeljem članka 380. točka 3. ZPP u svezi s člankom 21. OZ, valjalo je žalbu 1. do 3. ovršenika usvojiti i pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

13.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno naprijed navedenom (neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti) ukoliko se radi o situaciji da je ovrhovoditelj inicirao protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača.

14. Temeljem članka 166. ZPP odlučeno je da će se o zahtjevu 1. do 3. ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.

Sisak, 10. veljače 2023.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja,v.r.