15. P-599/2021-32
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz P., , OIB: ,
zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika
Z. b. d.d., Z., OIB:,
zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. M., K. &
P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. siječnja 2023. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika B. K., iz O. i punomoćnika tuženika,
uz javnu objavu od dana 10. veljače 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 6. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. , sklopljenog dana godine između
tužitelja i tuženika, potvrđenog dana godine po javnom bilježniku A. B. iz P. pod brojem: , u dijelu odredbe koji glasi:
„…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju na ime razlike u tečaju iznos od 6.062,20 EUR / 45.675,66 kn[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
13,20 EUR / 99,43 kn tekućom od 16.10.2008.
14,90 EUR / 112,24 kn tekućom od 16.11.2008.
8,89 EUR / 67,00 kn tekućom od 16.12.2008.
28,33 EUR / 213,47 kn tekućom od 16.01.2009.
30,92 EUR / 232,99 kn tekućom od 16.02.2009.
20,76 EUR / 156,40 kn tekućom od 16.03.2009.
21,94 EUR / 165,31 kn tekućom od 16.04.2009.
22,78 EUR / 171,60 kn tekućom od 16.05.2009.
20,69 EUR /155,87 kn tekućom od 16.06.2009.
20,46 EUR / 154,12 kn tekućom od 16.07.2009.
19,27 EUR / 145,16 kn tekućom od 16.08.2009.
20,51 EUR / 154,53 kn tekućom od 16.09.2009.
18,56 EUR / 139,84 kn tekućom od 16.10.2009.
21,75 EUR / 163,90 kn tekućom od 16.11.2009.
20,12 EUR / 151,59 kn tekućom od 16.12.2009.
26,10 EUR / 196,63 kn tekućom od 16.01.2010.
29,05 EUR / 218,90 kn tekućom od 16.02.2010.
32,16 EUR / 242,33 kn tekućom od 16.03.2010.
32,77 EUR / 246,88 kn tekućom od 16.04.2010.
37,78 EUR / 284,63 kn tekućom od 16.05.2010.
40,22 EUR / 303,01 kn tekućom od 16.06.2010.
46,71 EUR / 351,94 kn tekućom od 16.07.2010.
51,71 EUR / 389,60 kn tekućom od 16.08.2010.
56,36 EUR / 424,61 kn tekućom od 16.09.2010.
54,98 EUR / 414,26 kn tekućom od 16.10.2010.
62,01 EUR / 467,23 kn tekućom od 16.11.2010.
70,58 EUR / 531,76 kn tekućom od 16.12.2010.
68,01 EUR / 512,41 kn tekućom od 16.01.2011.
63,95 EUR /481,85 kn tekućom od 16.02.2011.
66,17 EUR / 498,53 kn tekućom od 16.03.2011.
65,67 EUR / 494,79 kn tekućom od 16.04.2011.
78,53 EUR / 591,67 kn tekućom od 16.05.2011.
86,68 EUR / 653,09 kn tekućom od 16.06.2011.
105,71 EUR / 796,48 kn tekućom od 16.07.2011.
92,98 EUR / 700,57 kn tekućom od 16.08.2011.
86,08 EUR / 648,60 kn tekućom od 16.09.2011.
84,69 EUR / 638,07 kn tekućom od 16.10.2011.
85,18 EUR / 641,80 kn tekućom od 16.11.2011.
88,01 EUR /663,14 kn tekućom od 16.12.2011.
93,63 EUR / 705,45 kn tekućom od 16.01.2012.
95,68 EUR / 720,91 kn tekućom od 16.02.2012.
92,52 EUR / 697,06 kn tekućom od 16.03.2012.
93,71 EUR / 706,04 kn tekućom od 16.04.2012.
94,79 EUR / 714,23 kn tekućom od 16.05.2012.
95,84 EUR / 722,13 kn tekućom od 16.06.2012.
92,65 EUR / 698,10 kn tekućom od 16.07.2012.
89,41 EUR / 673,65 kn tekućom od 16.08.2012.
87,13 EUR / 656,49 kn tekućom od 16.09.2012.
91,86 EUR / 692,13 kn tekućom od 16.10.2012.
93,99 EUR / 708,15 kn tekućom od 16.11.2012.
93,25 EUR / 702,58 kn tekućom od 16.12.2012.
87,29 EUR / 657,71 kn tekućom od 16.01.2013.
90,62 EUR / 682,79 kn tekućom od 16.02.2013.
94,43 EUR / 711,47 kn tekućom od 16.03.2013.
94,63 EUR / 712,97 kn tekućom od 16.04.2013.
85,05 EUR / 640,75 kn tekućom od 16.05.2013.
84,47 EUR / 636,43 kn tekućom od 16.06.2013.
84,95 EUR / 640,03 kn tekućom od 16.07.2013.
85,99 EUR / 647,90 kn tekućom od 16.08.2013.
89,50 EUR / 674,35 kn tekućom od 16.09.2013.
90,63 EUR / 682,86 kn tekućom od 16.10.2013.
91,77 EUR / 691,47 kn tekućom od 16.11.2013.
93,23 EUR / 702,44 kn tekućom od 16.12.2013.
89,80 EUR / 676,63 kn tekućom od 16.01.2014.
94,70 EUR / 713,55 kn tekućom od 16.02.2014.
96,15 EUR / 724,44 kn tekućom od 16.03.2014.
95,03 EUR / 716,00 kn tekućom od 16.04.2014.
92,42 EUR / 696,33 kn tekućom od 16.05.2014.
92,61 EUR / 697,80 kn tekućom od 16.06.2014.
94,84 EUR / 714,60 kn tekućom od 16.07.2014.
96,20 EUR / 724,81 kn tekućom od 16.08.2014.
96,74 EUR / 728,90 kn tekućom od 16.09.2014.
98,36 EUR / 741,12 kn tekućom od 16.10.2014.
98,36 EUR / 741,12 kn tekućom od 16.11.2014.
101,08 EUR / 761,58 kn tekućom od 16.12.2014.
101,47 EUR / 764,54 kn tekućom od 16.01.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.02.2015.
101,25 EUR / 762,89 kn tekućom od 16.03.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.04.2015.
101,25 EUR / 762,89 kn tekućom od 16.05.2015.
101,25 EUR /762,89 kn tekućom od 16.06.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.07.2015.
101,15 EUR / 762,14 kn tekućom od 16.08.2015.
101,15 EUR / 762,09 kn tekućom od 16.09.2015.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.917,10 EUR / 21.978,89 kn[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 10. veljače 2023. godine, pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“
IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 2.917,10 EUR / 21.978,89 kn[3] tužitelj se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom godine sklopio
Ugovor o kreditu broj , kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem V. s.
R. H. broj od godine pravomoćno
utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana godine sklopio
Ugovor o kreditu broj , međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke I. K. d.o.o., T. V., O., , te saslušao tužitelja osobno.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
6. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.
7. Budući da tužitelj ima prebivalište u P., zatim da je glavni ugovor zaključen u O., te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred O. g. s. u Z. trebao putovati na sud u Z., te bi time za
tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 16. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.
8. Saslušanjem tužitelja, sud utvrđuje da je isti pročitao ugovor o kreditu, da je otprilike znao što znači valutna klauzula, no da mu nitko u banci nije pojasnio da kamatna stopa može toliko narasti, te da mu nije objasnio niti to da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, a nije mu objasnio niti na koji način koji parametri utječu na promjenu kamatne stope. Tužitelj iskazuje i to da ga nitko u banci nije upozorio da se očekuje nagli porast tečaja CHF, a osobno vozilo koje je kupio putem kredita da je kupljeno za njegove osobne potrebe, da nikada nije niti imao poljoprivredno gospodarstvo ili slično. Glede uplate jedne rate kredita od strane M. B., tužitelj navodi da je ista njegova supruga, te da je uplatu navedene rate kredita izvršila od njihovih zajedničkih sredstava. Konačno, tužitelj iskazuje i to da je preporuka koju je dobio od djelatnika tuženika bila da se sklopi ugovor o kreditu u CHF jer je to bila stabilna valuta. Tužitelj navodi da takav ugovor o kreditu u CHF ne bi sklopio da je mogao znati kako će doći do tolikog porasta rate kredita.
9. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka I. K. d.o.o., T. V., O., , od 25. siječnja 2022. godine, sud utvrđuje
da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 45.675,66 kn, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.
10. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF,to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.
11. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
12. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od
između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31.
prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
13. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
14. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R. H. broj od dana . i
presudom V. t. s. R. H. broj od godine.
15. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
16. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke
V. t. s. R. H. donio odluku broj od
godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio
utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
17. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 6,55 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.665,80 kn.
18. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.665,80 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).
20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
23. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
24. Iznos od 45.675,66 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od listopada 2008. do zaključno do rujna 2015. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
25. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 45.675,66 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t. s.
R. H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj od godine pravomoćno okončan
predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "F." glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na S. d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.
27. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. s. R. H. na svojoj sjednici od godine zauzeo pravno shvaćanje da
zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
28. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak V. s.
R. H. broj od godine pod točkom 4
koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 199,08 eura, sastav podnesaka od 4.7.2021., 31. siječnja 2022., 22. veljače 2022. i 15. lipnja 2022. svaki u iznosu od 199,08 eura, sastav podneska od 14. prosinca 2022. 49,77 eura, zastupanje na ročištima od 2. prosinca 2021., 19. travnja 2022., 14. lipnja 2022. i 24. siječnja 2023. svako po 199,08 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, trošak ročišta za objavu presude 99,54 eura i trošak vještačenja od 331,81 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 46,45 eura, i trošak sudske pristojbe na presude od 112,55 eura, daje konačni iznos troška od 2.917,10 eura.
31. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 19. listopada 2022. godine u iznosu od 199,08 eura iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 37/22) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.
U Osijeku 10. veljače 2023. godine
SUDAC
DAVOR LIŠČIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
Broj zapisa: eb319-5b004
Kontrolni broj: 08c26-35007-c94a9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
