Poslovni broj: 16 UsI-1331/2022-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja L. S. i tužiteljice M. T., oboje iz S., M., zastupani po
opunomoćenicima iz odvjetničkog društva K. & K. S. ., S.,
protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane Županijskog državnog odvjetništva, Split, Gundulićeva 29a, i zainteresirane osobe Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, nakon javne rasprave održane i zaključene 3. veljače 2023., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 10. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/19-01/420 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-22-02 od 8. travna 2022.
II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-944-05/97-01/27 Urbroj: 2181-05-01/015-19-55 od 21. listopada 2019.
r i j e š i o j e
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/19-01/420 Urbroj: 514- 04-02-01-01/08-22-02 od 8. travnja 2022. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-944-05/97- 01/27 Urbroj: 2181-05-01/015-19-55 od 21. listopada 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljima je utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske po ½ dijela, za dio zemljišta označenog kao čest.zem. 4624/8 u površini od 944 m[2] (od ukupne površine 12 797 m ) ZU 3174 k.o. S., koje zemljište je oduzeto rješenjem o predaji posjeda zemljišta, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Sekreterijata za upravno pravne poslove, Općine Split br. 473/UP-I-42/73 od 13. veljače 1973., prijašnjeg vlasnika L. S. pok. B. za cijelo (točka 1.);
- naknada za dio nekretnine utvrđuje se u iznosu od 13.944,85 kuna odnosno 6.972,42 kn svakom tužitelju (točka 2.), kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija koje je naknadu dužno isplatiti odjednom u kunama u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja (točka 3. i 4.); a u slučaju da se naknada ne isplati ovlaštenici naknade mogu radi ostvarenja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu (točka 5.), a svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 6.).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobijaju zakonitost osporenih rješenja navodima u kojima uvodno ističu kronologiju postupka koji je prethodio donošenju istih. Smatraju da je stav iz osporenih rješenja kao i stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske neosnovan. U postupku povrata već ranije je doneseno rješenje Ur.br: 2181-08-02-17 od 25. srpnja 2002. kojim rješenjem je djelomično odlučeno o zahtjevu predlagatelja te je ranijem vlasniku V. S.vraćen dio zemljišta označen kao čest.zem. 4624/22 (kat. oznake 2577/1) u površini
od 2 364 m[2] , koja čestica je nastala od prijašnje čest.zem. 4624/8 k.o. S., čija je površina bila 12 797 m[2] . Ranijem vlasniku je od ukupno oduzete površine vraćeno zemljište za koje je utvrđeno da nije privedeno namjeni odnosno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Predmet povrata iz pobijanog rješenja je dio zemljišta u površini od 944 m[2] , koji je obilježen slovima A,B,C,D,A prikazan u Skici od 15. travnja 2011. Taj dio zemljišta predstavlja cjelinu s već ranije vraćenim zemljištem označenim sa čest.zem. 4624/22 k.o. S. u površini od 2 362 m[2] . Tijekom postupka je utvrđeno da dio zemljišta koji je predmet povrata u površini od 944 m[2] u naravi predstavlja neizgrađeno i neobrađeno zemljište i zemljani plato koji se koristi kao "divlji parking". S obzirom na navedeno pogrešan je stav da je navedeni dio zemljišta priveden namjeni. Zemljište koje je dio povrata, zajedno s većim dijelom zemljišta koji je vraćen tužiteljima predstavlja cjelinu. Kako je za čest. zem. 4624/22 k.o. S. površine 2362 m[2] već ranije utvrđeno da nije privedeno namjeni, ista je vraćena
tužiteljima, a dio nekretnine koji je predmet postupka čini cjelinu s nekretninom označenom kao čest. zem. 4624/22 k.o. S. površine 2362 m[2] . To je neizgrađeno građevinsko zemljište koje nije privedeno svrsi. Podsjeća na stav iz presude Upravnog suda br. Us-8178/97 od 7. rujna 2000. prema kojoj činjenica što se neizgrađeno građevinsko zemljište nalazi na već izgrađenom građevinskom zemljištu sama po sebi ne znači da je na tom zemljištu izvršena i priprema za izgradnju za namjenu određenu planom. Pored toga, potpuno je nelogično da se dio od 944 m[2] ne vrati tužiteljima, jer isti čini cjelinu s čest.zem. 4624/22 k.o. Split, za koju je pravomoćno utvrđeno da nije privedena namjeni i kao takva vraćena tužiteljima. Predlaže se osporena rješenja poništiti, a tužiteljima naknaditi troškove upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.
5. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano sudjelovati Županijsko državno odvjetništvo Split, koje u odgovoru na tužbu u bitnome uzvraća kako je u provedenom postupku očevidom utvrđeno da je čest.zem. 4624/8 k.o. S. u naravi stambena zgrada, uređeno zemljište oko zgrade, dio ceste, a manji dio neizgrađeno zemljište koje se koristi kao "divlji" parking. Kako je oduzeto zemljište izgrađeno odnosno privedeno namjeni radi koje je oduzeto te je na istom izgrađeno više objekata kolektivne stambene izgradnje, to nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine za povrat u naravi. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
6. Temeljem čl. 19. st. 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan Grad Split, koji nije dostavio odgovor na tužbu.
7. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 16. prosinca 2022., 3. veljače 2023.), bez nazočnosti tuženika i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva Split, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.
9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužiteljima priznaje pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dio zemljišta označenog kao čest. zem. 4624/8 u površini od 944 m[2] ZU 3174 k.o. S..
12. S jedne strane, tužitelji smatraju da je u ovom slučaju trebalo izvršiti povrat nekretnine koja nije privedena svrsi, dok, s druge strane, tuženik i zainteresirane osobe brane stav da predmetno zemljište čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim objektima.
13. Stranke spora iz u postupku izvedenih dokaza izvode drukčiji zaključak o odlučnim činjenicama te, s tim u vezi i o primjeni mjerodavnog prava.
14. Konkretno, sporno je postoji li prostor za primjenu odredbe članka 17. st.1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) prema kojoj neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
15. Donošenju osporenih rješenja prethodio je postupak pokrenut po zahtjevu pravnih prednika tužitelja čiji se tijeku u nastavku ukratko iznosi:
- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-944-05/97-01/27 Ur.br. 2181-05- 01/015-14-45 od 24. lipnja 2014. i rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/14-01/657 Urbroj: 514-04-02-01-17-03 od 26. srpnja 2017. tužiteljima se daje u vlasništvo dio čest. zem. 4624/8 u površini 944 m[2] , koji predstavlja 944/9938 idealnog dijela čest. zem. 4624/8 k.o. S., uz zaključak kako to zemljište nije privedeno namjeni;
- takav zaključak prihvaćen je i presudom ovog suda posl. br. 19 UsInoi-67/17- 11 od 30. ožujka 2018., koja je po žalbi Grada Splita, ovdje zainteresirane osobe poništena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 3392/18-2 od 13. rujna 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
16. U nastavku postupku donošenjem ovdje osporenih rješenja prihvaćeno je stajalište Suda i tužiteljima priznato pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. U bitnome utvrđenja javnopravnih tijela svode se na zaključak kako je čest.zem. 4624/8 u površini od 944 m[2] u naravi neizgrađeno neobrađeno zemljište tj. zemljani plato koji se koristi kao "divlji" parking.
17. Prema dopisu Ureda državne uprave u splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za prostorno uređenje Klasa: 350-07/07-01/00711 Ur.br: 2181-05- 01-00-07-02/BD od 24. rujna 2007. prema prostorno planskoj dokumentaciji odnosno Generalno urbanističkom planu Splita (Službeni glasnik 13/78 do 21/03), koji je bio na snazi na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) utvrđeno je da se predmetno zemljište oznake čest. zem. 4624/8 k.o. S. nalazi u zoni "stanovanje srednje gustoće", dok se prema novom Generalnom urbanističkom planu Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13) ista nalazi dijelom u zoni mješovite namjene M1 – pretežito stambena, dijelom u zoni javne zelene površine Z1 – javni park, a dijelom u koridoru prometnica (dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: 350- 07/14-01/00043 Ur.br: 2181/01-03-01/06-14-0002 od 17. lipnja 2014.).
18. Obavljenim očevidima od 12. ožujka 2008. i 21. travnja 2004. utvrđeno je da čest. zem. 4624/8 u naravi predstavlja stambene zgrade G. H. br. 1, 8 i 10, dio zgrade anagrafske oznake G. H. 2,4 i 6 te dio zgrade anagrafske oznake H. 106, 108, 110. Ostali dio predstavlja dio ceste, a dio neizgrađenog, neobrađenog zemljišta koje se koristi kao "divlji" parking.
19.Tužitelji su tijekom postupka priložili izrađenu skicu prema kojoj je dio predmetne čest. zem. 4624/8 k.o. S. (koja je predmet povrata), obilježen slovima A, B, C, D, A površine 944 m[2] , i predstavlja 944/9938 idealnog dijela iste čest. zem. 20. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, koju prihvaća i ovaj sud, ovakva činjenična podloga, pouzdana je osnova za zaključak iz osporenih rješenja. Ovo stoga što iz u postupku izvedenih dokaza proizlazi da je predmetna čestica integralni dio postojećeg stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama i sadržajima. To što je predmetna čestica neuređena u konačnici ne mijenja njezinu narav i funkciju kojoj danas služi. Za donošenje za ovaj spor odlučnog zaključka je li nekretnina za koju je postavljen zahtjev za povrat privedena namjeni radi koje je oduzeta, odlučno je faktično stanje odnosno uporaba same nekretnine, a ne stupanj njezine uređenosti.
21. Stoga, tužitelji neosnovano smatraju kako je o povratu dijela konkretne čestice u površini od 944 m[2] trebalo odlučiti na način kako je to odučeno za dio zemljišta označeno kao čest. zem. 4624/22 u površini od 2364 m[2] , koja je nastala od prijašnje čest. zem. 4624/8 k.o. S.. Ta je čestica u površini od 12797 m[2] pravomoćnim rješenjem Odsjeka za imovinsko – pravne poslove, Sekreterijata za upravno pravne poslove, Općine Split br. 473/UP/-I-42/73 od 13. veljače 1973. deposedirana od prednika tužitelja, u korist Općine Split, radi izgradnje stambenih zgrada za kolektivno stanovanje. To što je tužiteljima priznato pravo na povrat nekretnina za koje je utvrđeno da nisu privedene svrsi ne znači samo po sebi da se takvo pravo proteže i na ostale dijelove čest. zem. Stanju spisa ne prileži ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da čest. zem. površine 944 m[2] čini cjelinu s čest. zem. površine 2362 m[2] .
22. U izloženom, prema ocjeni suda, pravilan je zaključak tuženika kako u ovom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije moguć naturalni povrat. Stoga sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
23. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Splitu, 10. veljače 2023.
SUTKINJA
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva K ., S.,
- tuženiku Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz zapisnik od
3. veljače 2023. i zapisnik o objavi
- zainteresiranoj osobi Županijsko državno odvjetništvo, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 3. veljače 2023. i zapisnik o objavi
- zainteresiranoj osobi Grad Splita, Obala kneza Branimira 17, Split,
- u spis
Rj:
1. Po pravomoćnosti naplatiti sudsku pristojbu. 2.
Kal. 30 dana.