Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-49/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. V., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj 7 Kov- Rz-1/2023. od 25. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Z. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj 7 Kov-Rz-1/2023. od 25. siječnja 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. V., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-I), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. u koji mu se uračunava vrijeme od uhićenja i lišenja slobode provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. V. po branitelju, odvjetniku T. F. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka te nepravilnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbu i ukinuti žalbeno rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog jamstvom ili mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud stoga nije počinjena bitna povreda odredba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojim žalbi pogrešno ističe okrivljenik.
5.1. Dakle, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske žalitelj pogrešno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da je rješenje "manjkavo" , odnosno da izreka ne sadrži sve što propisuje odredba članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Naime, izreka nije nerazumljiva jer ne sadrži rok na koji se produljuje istražni zatvor jer odredba članka 131. stavka 3. ZKP/08. isključuje potrebu navođenja roka na koji se produljuje istražni zatvor nakon što je podignuta optužnica. Također, pravilno je prvostupanjski sud u istražni zatvor okrivljenom uračunao vrijeme od 28. prosinca 2022. (dan predaje Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske te preprate u Zatvor u Osijeku) pa nadalje jer vrijeme lišenja slobode provedeno u stranoj zemlji u postupku izručenja ima se uračunati u eventualno izrečenu kaznu, a ne u vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, s obzirom da se radi o dvije različite osnove za lišenje slobode.
5.2. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni Z. V. počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Prvostupanjski sud je utvrdio te pravilno i detaljno obrazložio da osnovana sumnja proizlazi iz iskaza svjedoka D. Đ., iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom "Bosut", kao i materijalne dokumentacije u vidu ranijih presuda kojim su pravomoćno presuđeni drugi pripadnici pararedarstvenih snaga, Odjeljenja milicije u Trpinji za čiju pripadnost je osnovano sumnjiv i okrivljenik, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza te će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.
6. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o okrivljeniku koji, iako je državljanin R. H. nije posebno vezan za njezin teritorij te bi istu mogao neometano napustiti, a dulje vrijeme je bio nedostupan tijelima kaznenog progona R. H.. Naime, imenovani je i državljanin K. N. u kojoj radi i živi sa svojom obitelji od 1998. te je imenovani uhićen u R. F. (tijekom poslovnog puta) 13. ožujka 2019. po europskom uhidbenom nalogu R. H. izdanom još u 2013. Sve navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na neposrednu i konkretnu opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Stoga žalbeni navodi okrivljenika kako je napustio Republiku Hrvatsku nakon mirne reintegracije te da je svake godine dok mu je majka bila živa redovno dolazio u posjete i boravio je u R. H., kao i da nije znao da se protiv njega vodi postupak nisu od utjecaja na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
7. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Okrivljenom Z. V. se u ovom kaznenom predmetu podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH za koje je propisana kazna zatvora najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina koja je izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje, a što je i pravilno obrazložio, kako je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške. U prilog postojanja okolnosti koje nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene terećenom mu kaznenom djelu s pravom prvostupanjski sud ističe ulogu okrivljenika u likvidaciji desetero civila starije životne dobi, među kojima je petero žena, čija tijela nisu nikada pronađena jer su bila naknadno premještana. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika nužan zbog neometanog odvijanja kaznenog postupka. Pri tome činjenica da je okrivljeniku uzeta u obzir težina kaznenog djela tako optužnica nije potvrđena, nije povrijeđena presumpcija nevinosti, jer iz nijednog djela rješenja ne proizlazi da se okrivljenik smatra krivim da je počinio terećeno kazneno djelo.
8. Na pravilnost pobijane odluke nije od utjecaja žalbeni navod da bi se u konkretnom slučaju radilo o povredi načela specijaliteta, odnosno da se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret drugačije kazneno djelo od onog opisanog rješenjem o provođenju istrage, a za koje je okrivljenik izručen R. H., jer je očigledno da ga se cijelo vrijeme tereti za isto kazneno djelo.
9. Jednako tako nije u pravu okrivljeni Z. V. kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08., jer je u konkretnom slučaju vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik koja se reflektira u propisanoj kazni (kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina prema OKZRH., koja je pravno izjednačena s kaznom dugotrajnog zakona iz KZ/11.), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljuje rokove najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., s obzirom da okrivljeniku istražni zatvor u ovom kaznenom predmetu teče od 28. prosinca 2022.
10. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako ne postoje mogućnosti primjene jamstva, budući da istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08 istražni zatvor među ostalim produljen tu mogućnost isključuje.
11. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. i 4. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb,10. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
