REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2395/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika V.B., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019), kojeg brani Ž.O., odvjetnik u S., odlučujući o žalbi okrivljenika V.B., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 26. siječnja 2022. godine, broj: Pp-12848/2021-7, na sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika V.B. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik V.B. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura[1] (trinaest eura dvadeset sedam centi) / 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik V.B. proglašen je krivim i kažnjen ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog bitne povrede pravila prekršajnog postupka, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije prihvatio obranu okrivljenika. Žalitelj također opreza radi prigovara i visini izrečene novčane kazne.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski je sud ocjenom okrivljenikove obrane i uvidom u priložene materijalne dokaze imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke, temeljem kojih je utvrđeno da okrivljenik nije dao vjerodostojan podatak o tome tko je upravljao njegovim vozilom u vrijeme kad je isto uočeno u eventualnom prometnom prekršaju. Okrivljenik je naveo u svojoj obrani da nije dao podatak policiji jer nije znao tko se kritične zgode služio njegovim vozilom budući je isto dao na prodaju, te je u to vrijeme bilo u salonu za prodaju vozila, o čemu međutim policiji nije priložio nikakav dokaz, već se oglušio na njihov dopis. Stoga navedeno u obrani ne isključuje odgovornost za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, što u obrazloženju pobijane presude navodi i prvostupanjski Sud.

Svoju odluku prvostupanjski je sud dakle obrazložio razlozima koje žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje, a koje prihvaća i ovaj Sud.

Stoga neosnovani žalbeni navodi, kako s osnove bitne povrede pravila postupka, tako i s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja (Narodne novine broj: 70/2019), propisano je da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a.

Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu, te nema uvjeta za daljnjim ublažavanjem novčane kazne, bez obzira što je u međuvremenu do donošenja ove presude stupio na snagu povoljniji propis.

Naime, za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bila propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a sada Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:114/2022), propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 1990,00 eura / 4.972,44 do 14.992,66 kuna.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. veljače 2023.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.