Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-89/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: S. G. iz R. S., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici A. C. i Z. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika: C. O. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke (rješenja) o parničnom trošku sadržane u točki I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2034/2019 od dana 30. rujna 2022. godine, dana 9. veljače 2023. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se preinačuje odluka (rješenje) o troškovima postupka sadržana u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2034/2019 od dana 30. rujna 2022. godine i to u dijelu kojim tužitelju nisu dosuđeni zahtijevani parnični troškovi, na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, pored iznosa od 813,28 eura/6.127,65 kuna[1] dosuđenog prvostupanjskom presudom, tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 69,58 eura/524,25 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za razdoblje od 30. rujna 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate sa kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 7,46 eura/56,25 kuna[1] .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.606,00 kuna/3.133,05[1] eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2019. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.127,65 kuna/813,28[1] eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2022. godine do isplate (točka I. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 20.659,00 kuna/2.741,92[1] eura (točka II. Izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke (rješenja) o parničnom trošku sadržane u točki I. prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje o trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Tužitelj u žalbi osnovano pobija prvostupanjsko rješenje o parničnom trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s tvrdnjom da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja parničnih troškova tužitelju pogrešno priznao trošak medicinskog vještačenja razmjerno njegovom uspjehu u parnici jer „da se troškovi medicinskog vještačenja stranci koja uspije u parnici, neovisno o omjeru uspjeha, trebaju priznati u cijelosti jer se radi o materijalnom trošku koji je bio neophodan da bi sud mogao utvrditi činjenice o kojima nema potrebna stručna znanja“.

5.1. Stoga, a budući se trošak provedenog vještačenja ima priznati tužitelju u cijelosti, kao neophodan trošak za vođenje odštetne parnice, te kako taj trošak iznosi 1.125,00 kuna, dok je prvostupanjskom presudom tužitelju priznato 53,4 % toga troška, tj. iznos od 600,75 kuna, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelja pripada i daljnji opravdani parnični trošak u iznosu od 69,58 eura/524,25 kuna[1] .

6. Nasuprot tomu, neutemeljeno tužitelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud trebao o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo – odredbu članka 154. stavka 2. ZPP, jer su stranke djelomično uspjele u parnici (tužitelj u mjeri od 76,7%, a tuženik u omjeru od 23,3%), pa s obzirom na po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđeni parcijalni parnični uspjeh stranaka, u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu članka 154. stavka 5. ZPP, jer djelomični parnični uspjeh tuženika od 23,3 % ne predstavlja razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva u smislu stavka 5. članka 154. ZPP.

7. Kraj takvog stanja stvari, žalbu tužitelja djelomično je valjalo uvažiti, u pobijanom, odbijajućem dijelu preinačiti odluku o parničnom trošku i tužitelju, pored dosuđenog iznosa od 813,28 eura/6.127,65 kuna[1] prvostupanjskom presudom, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 69,58 eura/524,25[1] kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2022. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točaka 2. i 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

8. Budući je tužitelj sa podnesenom žalbom protiv rješenja o parničnom trošku uspio u mjeri od 9,8 % (za iznos od 69,58 eura/524,25 kuna[1] u odnosu na ukupno pobijani iznos od 709,72 eura/5.347,35 kuna[1] ), a kako primjenom Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr.) odvjetnička nagrada sastava žalbe iznosi 74,66 eura/562,5 kuna[1] , to je razmjerno tužiteljevom uspjehu u žalbenom postupku valjalo obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 7,46 eura/56,25 kuna[1] i riješiti kao u točki II. izreke.

9. U žalbom nepobijanom dijelu - u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. izreke, u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom I. izreke - prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 9. veljače 2023. godine

S U D A C

Goran Stošić