1

Broj: Ppž-6565/2022

                                  

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.M., zbog prekršaja iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, od 19. svibnja 2022., broj: 511-05-13-22-1, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. D.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. D.M. činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. D.M. na temelju tih zakonskog propisa, izriče novčana kazna 520 (petsto dvadeset) eura/3.917,94 kuna[1] (tri tisuće devetsto sedamnaest kuna i devedeset četiri lipe), koju je okr. D.M. dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. D.M. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II. Odbija se prigovor okr. D.M. kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. D.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. D.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 700,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. D.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere te troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru navodi da bi mu plaćanje novčane kazne i troška postupka ugrozilo egzistenciju jer otplaćuje stambeni kredit, ima visoke troškove putovanja na posao iz Karlovca u Samobor, zbog čega bi mu i zaštitna mjera ugrozila opstanak posla, a time i egzistenciju obitelji, a vozilo mu je potrebno i radi skrbi o ocu starom 83 godine koji je lošijeg zdravstvenog stanja pa moli izricanje opomene i ne izricanje zaštitne mjere.

 

              7. Prije svega, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ističe se da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. tog Zakona (novčanu kaznu 390 eura, što primjenom fiksne konverzije iznosi 2.938,46 kuna), a za prekršaj iz čl. 293 st. 1. istog Zakona propisuje također manju novčanu kaznu (130 eura), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za te prekršaje propisivao nešto višu najnižu novčanu kaznu i to u iznosu 3.000,00, odnosno 1.000,00 kuna (za prekršaj iz čl. 293 st. 1. istog Zakona). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. uz primjenu čl. 293 st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istome izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za te prekršaje novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 520 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

8. Nadalje, odluka o visini izrečene novčane kazne razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela po službenoj dužnosti kao što je naprijed navedeno te uslijed navoda prigovora.

 

8.1. Razmotrivši navode prigovora, prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu eventualno loše materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

 

8.2.              Stoga, ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

8.3. U odnosu na prijedlog prigovora da se okrivljeniku primijeni opomena, upućuje se okrivljenik da je isti neosnovan. Naime, prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna, novčana kazna do 663 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663 eura“, a budući da je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 390 eura do 920 eura, u ovom konkretnom slučaju nije ostvaren zakonski uvjet za izricanje opomene.

 

8.4. Zbog navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije jedan mjesec. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole radi posla i brige za oca koji ima zdravstvene poteškoće, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a niti je okrivljenik navode iz prigovora na bilo koji način potkrijepio, što je bio dužan učiniti kako je i navedeno.

 

              9.1. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao pod t. II. izreke.

 

10. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje troška 700,00 kuna (u odgovarajućem iznosu eura prema fiksnom tečaju), a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

 

10.1.               Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna,  dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 17. kolovoza 2023.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.