1

Broj: Ppž-6524/2022

                                        

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.M., zbog prekršaja iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, od 12. lipnja 2022., Klasa: 211-07/22-1/7575, Urbroj: 511-03-12-22-1, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. T.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. T.M., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. T.M. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 1320 (tisuću tristo dvadeset eura/9.945,54 kuna[1] (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe).

 

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. T.M. dužan platiti u roku 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. Tomislav Medić u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

III. Odbija se prigovor okr. T.M. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. T.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. T.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. T.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru priznaje prekršaj za koji se tereti, izražava kajanje, ističe da je do sada nekažnjavan, zaposlen je na određeno vrijeme, ima mala primanja, uzdržava i roditelje koji su u mirovini pa moli da mu se smanji novčana kazna jer ugrožava egzistenciju njegove obitelji, a više neće činiti ovakve prekršaje.

 

6.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu slabijeg imovnog stanja ostali na razini paušalnog isticanja.

 

6.2. Prije svega se ističe, a razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni u povodu prigovora okrivljenika, da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji propisuje nešto manji iznos najniže (i najviše) novčane kazne za prekršaj iz čl. 282. st. 1. i 9. tog Zakona (novčana kazna od najmanje 1320 eura, što primjenom konverzije iznosi 9.945,54 kune te alternativno i kaznu zatvora do 60 dana), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu i to u iznosu najmanje 10.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

6.3.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istome izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 1320 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

7. Nadalje, odluka o izrečenoj novčanoj kazni (1320 eura) je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesenog prigovora.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

7.2. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

7.3. Stoga je nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna a s obzirom na složenost i trajanje postupka, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. III. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 17. kolovoza 2023.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Metković, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.