Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-324/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice M. O. P., iz Z.,
OIB: … , koju zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u O. društvu P. & K. d.o.o., Z., protiv ovršenika S.-P. d.o.o.,
D. S., OIB: … , kojega zastupa punomoćnik
I. F., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 57 Ovr-2047/2019-28 od 13. srpnja 2022., 9. veljače 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice M. O. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 57 Ovr- 2047/2019-28 od 13. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je ovrha određena rješenjem toga suda poslovni broj: Ovr-2014/19 od 24. rujna 2019. dovršena.
2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnijela ovrhovoditeljica iz svih zakonom popisanih razloga (kako je to navedeno u žalbi). U žalbi ističe da se po pozivima suda višekratno očitovala da ovršenik nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2632/15 od 3. rujna 2018., kojom je ovršeniku naloženo vratiti ovrhovoditeljicu na radno mjesto referenta za poslove s dobavljačima, na kojem je radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2005., da je nije vratio na mjesto rada u S., u uredu uprave u sjedištu društva, već u prodavaonicu u S.
K., tako da ovrha u ovom predmetu nije dovršena. Predlaže preinačiti, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu ovrhovoditeljici troškova sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.
3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode u cijelosti. Ističe da je pozvao ovrhovoditeljicu 15. listopada 2019. na rad, da je istu prijavio na z a v od s danom 16. listopada 2019., na radno mjesto
referent za poslove s dobavljačima, sukladno ugovoru o radu iz 2005., da se ista nije javila na posao, već je dostavila medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje da joj je utvrđena privremena nesposobnost za rad. Dodaje da je ovršenik dostavio sudu dokaze o isplati plaće ovrhovoditeljici u skladu s pozitivnim propisima, smatra da je pobijano rješenje doneseno u skladu s propisima i sudskom praksom i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Ovrhovoditeljica se nije očitovala na odgovor ovršenika na žalbu ovrhovoditeljice.
5. Žalba je neosnovana.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o dovršetku ovrhe, za svoju odluku dao je jasne razloge i rješenje se može ispitati, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), u vezi sa člankom 21. i člankom 50. stavkom 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ). Odredbe OZ su pravilno primijenjene.
7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedene ovršne radnje i izvedene dokaze, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza, slijedom čega je i po ocjeni ovog suda izveo pravilan zaključak da je ovrha u ovom predmetu dovršena.
8. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu radi vraćanja ovrhovoditeljice na rad kod ovršenika, na radno mjesto referenta za poslove s dobavljačima, na kojem je radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2005., pod prijetnjom izricanja novčane kazne ovršeniku kao pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osnovi, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2632/15 od 3. rujna 2018. (stranice 6-8 spisa), potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 71 Gž R-1694/18-2 od 26. veljače 2019. (dalje: drugostupanjska presuda – stranice 4-5 spisa).
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sadržaj ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između stranaka 1. svibnja 2005., na čije odredbe se višekratno pozivala ovrhovoditeljica u svojim očitovanjima tijekom ovog postupka. sukladno čijim odredbama je tuženik dužan ovrhovoditeljicu vratiti na radno mjesto, uključujući i koje poslove može obavljati ovrhovoditeljica prema odredbama toga ugovora i na kojoj adresi kao mjestu rada, sukladno člancima 3. i 4. ugovora o radu.
10. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovršenik dokazao da je ovrhovoditeljicu 15. listopada 2019. pozvao na rad, na radno mjesto referenta za poslove s dobavljačima, na adresi ovrhovoditelja u S. K.,
da je prijavio ovrhovoditeljicu kod zavoda
s danom 16. listopada 2019., na radno mjesto referenta za poslove s dobavljačima, na kojem je ovrhovoditeljica radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2005., da tužiteljica nije počela raditi, već je koristila bolovanje i za vrijeme bolovanja ostvarivala naknadu, po osnovi radnog odnosa kod ovršenika, što proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz podneske ovršenika, uključujući i izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad ovrhovoditeljice za razdoblje od 16. listopada 2019. do 30. rujna 2020., a što svakako ne bi mogla ostvarivati da ovršenik kao poslodavac nije ovrhovoditeljicu pozvao na rad i prijavio kod zavoda.
11.1. U tom dijelu pobijano rješenje ima jasne razloge, koji su u skladu sa stanjem spisa i priloženom dokumentacijom, koje razloge ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što ovrhovoditeljica nije uspjela dovesti u sumnju svojim paušalnim prigovorom da ovršenik nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi i da nije ovrhovoditeljicu vratio na rad, u skladu s tom presudom, budući iz priloženih dokaza ovršenika proizlazi upravo suprotno.
12. U prilog tome govori i okolnost da je i u navedenoj drugostupanjskoj presudi izraženo pravno shvaćanje da vraćanje na rad u situaciji nedopuštenog otkaza ugovora o radu obuhvaća ne samo mogućnost vraćanja na iste poslove, već i druge odgovarajuće, a sve u smislu odredbe iz članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., koji je u tom predmetu primijenjen temeljem članka 232. stavka 1., članka 234. i 235. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i dr.) s pozivom na sudsku praksu (Revr 1089/09-2), odnosno da vraćanje radnika na posao u smislu spomenute zakonske odredbe pretpostavlja vraćanje na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu, a ukoliko takvog radnog mjesta nema, onda na odgovarajuće poslove (strana 4. drugostupanjske presude).
12.1. Citirano pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tim više što se kod ovrhovoditeljice radilo o dugotrajnom radnom sporu i prilikom vraćanja radnika na rad tim više je potrebno uvažavati organizacijske promjene i potrebe procesa rada, nastale u međuvremenu. Slijedom toga, okolnost što je ovršenik pozvao ovrhovoditeljicu na radno mjesto na kojem je radila temeljem ugovora o radu od 1. svibnja 2005., na radno mjesto referenta za poslove s dobavljačima, na adresi ovrhovoditelja u S. K., a ne na adresu ovršenika u sjedištu
ovršenika, nije protivno ugovoru o radu, niti ovršnoj ispravi temeljem koje je određena ovrha u ovom predmetu (u presudi temeljem koje je određena ovrha nije naznačena adresa mjesta rada na koju je naloženo ovršeniku vratiti ovrhovoditeljicu na rad).
13. Cijeneći navedeno, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe OZ o provedbi ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad, odnosno službu, citirane u obrazloženju pobijanog rješenja, kao i odredbe OZ o dovršetku ovrhe, te pravilno zaključio da su ispunjene propisane pretpostavke za utvrđenje da je ovrha u ovoj ovršnoj stvari dovršena i donio je pobijano rješenje u skladu sa člankom 73. OZ.
14. Napominje se pri tome da daljnje raspoređivanje ovrhovoditeljice na određeno radno mjesto (ili radna mjesta) od strane ovršenika kao poslodavca, nakon što je ovršenik vratio ovrhovoditeljicu na rad u skladu s navedenom sudskom presudom (i dolaska ovrhovoditeljice na rad nakon prestanka bolovanja) nije predmet ovog postupka, već to može biti predmet posebnog postupka ostvarivanja međusobnih prava i obveza ovrhovoditeljice i ovršenika, u skladu s odredbama ugovora o radu, a što nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.
15. Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).
16. Ovrhovoditeljica nije uspjela sa žalbom pa je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP i člankom 21. OZ).
Sisak, 9. veljače 2023.
Sutkinja
mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.
