Republika Hrvatska

Općinski sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Pr-96/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB: ... V., O. ... kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z. protiv tuženika S. S., OIB: ..., K., Trg dr. Ž. D. ..., nakon zaključene glavne i javne rasprave 25. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice te objave presude 9. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku S. S. da tužitelju Z. K. isplati iznos od 606,40 eura/ 4.568,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 42,01 eura od 16. veljače 2016.

- na iznos od 42,01 eura od 16. ožujka 2016.

- na iznos od 39,97 eura od 16. travnja 2016.

- na iznos od 42,01 eura od 16. svibnja 2016.

- na iznos od 42,01 eura od 16. lipnja 2016.

- na iznos od 42,01 eura od 16. srpnja 2016

- na iznos od 48,19 eura od 16. kolovoza 2016.

- na iznos od 50,62 eura od 16. rujna 2016.

- na iznos od 50,83 eura od 16. listopada 2016.

- na iznos od 50,83 eura od 16. studenog 2016.

- na iznos od 50,83 eura od 16. prosinca 2016.

- na iznos od 59,58 eura od 16. siječnja 2017.

- na iznos od 45,52 eura od 16. veljače 2017

do 31. prosinca 2022., izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku S. S. da tužitelju Z. K. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 404,39 eura/ 3.046,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi isplate. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njeno potraživanje odnosi na razlike plaće temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 606,40 eura/ 4.568,92 kuna. U tužbi navod da su Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenik u srednjim školama te Sindikat hrvatskih učitelja i Vlada RH s druge strane 25. studenog 2006. sklopili Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Nadalje da su 13. svibnja 2009. Sindikati javnih službi i Vlada RH sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama da bi dana 26. listopada 2011. Sindikati javnih službi i Vlada RH ugovorili Izmjene i dopune Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP- a iznosio 2,8%, slijedom čega je iz iznesenih podataka razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%, čime su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Osnovica za obračun plaće je temelj za obračun svakog elementa tužiteljičine plaće (plaćanje redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.), pa je obračunom plaće sa nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljičine plaće za rad za utuženo razdoblje. Slijedom navedenog, plaća tužiteljice bi od studenoga 2016. na dalje trebala biti obračunata po osnovici od 5.415,37 kuna/718,74 eura, dok je tuženik istu obračunavao po osnovici od 5.108,84 kuna/678,06 eura te je stoga tuženik tužiteljici isplatio preniske iznose plaće, pa joj je tako u utuženom razdoblju isplatio manju plaću za ukupno 606,40 eura/ 4.568,92 kuna bruto. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod njega temeljem ugovora o radu te da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata visoke znanosti i obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kao i Dodaci Sporazumu od 13. listopada 2009. i Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Međutim, navodi da je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj, odnosno da je sporna pravna valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kuna/718,74 eura. Ovo iz razloga jer je kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potrebno utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Naveo je da je izmjena kolektivnog ugovora pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora te da je to pravno stajalište zauzeto u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom navedenog, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26. listopada 2011. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka. 186. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95- ispravak, 65/95- ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03- ispravak, 68/05- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i članka 254. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13). Navela je da je takvo pravno stajalište zauzeto u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 425/13 od 16. travnja 2013. Također, tuženik je osporio i činjenične navode tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. te naveo da se plaća u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Naveo je da je 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. te da prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kuna/678,06 eura bruto. Također, osporio je navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Naveo je i da budući da Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Istaknuo je prigovor zastare za sva novčana potraživanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe za koja je protekao zastarni rok od 5 godina. Poziva se na sudsku praksu i na zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. u kojem je izražen stav profesora pravnih fakulteta s katedre radnog prava o predmetnoj tematici. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U daljnjem tijeku postupka suda je donio presudu broj Pr-558/2021-5 od 20. prosinca 2021., a koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-449/22 od 12. rujna 2022. ukinuta te je predmet vraća na ponovno suđenje.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužiteljice (str. 10-86, 105- 114 spisa). Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022, dalje: ZPP) odbio dokazni prijedlog za financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem budući da je tuženik na ročištu održanom 25. siječnja 2023. (strana 146. spisa) izričito izjavio da ne prigovara matematičkom izračunu tražbine tužiteljice. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće razlike plaće temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 606,40 eura. Tu valja ukazati na odredbu čl. 433.a st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi činjenično nespornim da je tužiteljica zaposlenik tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kuna/678,06 eura, a kako je to razvidno i iz spisu priloženih obračunskih lista plaće tužitelja te nije sporna niti sama visina tužbenog zahtjeva, odnosno razlika plaće koju tužitelj potražuje od tuženika.

7. Međutim, sporno je je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna/718,74 eura bruto, odnosno s povećanjem osnovice za 6%, na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te je prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također sporno je i je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

8. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je kao nesporno slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna/678,06 eura bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna/718,74 eura bruto nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl.

IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9. Pored navedenog, valja reći da je čl. 51. st. 4. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

10. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenoga, ovaj sud utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. To stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem, a ni prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je u sudskom postupku tražila utvrđenje ništetnosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao niti to uopće tvrdi. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

11.Stoga, su prema stajalištu suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09). Međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s 25. listopadom 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

12.Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV. dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

13.U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS RH, a na koje se čl. III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto.

14.Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po stajalištu suda ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnoj situaciji i bio slučaj.

15.Valja reći i da iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 1111/2020 od 1. prosinca 2020. u bitnom proizlazi da:

- dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja),

- da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji),

- da odredbom čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

16.Valja istaknuti i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti taj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a valja ukazati i na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO).

17.U pogledu istaknutog prigovora zastare u odnosu na utuženu razliku plaće sud nalazi da je isti neosnovan. Prema odredbi čl. 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a glede dospijeća razlike plaće valja reći da iz odredbe čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. U konkretnom slučaju predmetna tužba je podnesena 12. veljače 2021., a najstarije utuženo potraživanje koje se odnosi na razliku plaće za siječanj 2016. je dospjelo 15. veljače 2016., što znači da nije prošlo više od 5 godina od dospjelosti tog najstarijeg utuženog potraživanja do podnošenja tužbe. Slijedom navedenoga zaključuje se da utužene razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. nisu u zastari.

18. Rezimirajući iznijeto, sud nalazi da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kuna/718,74 eura bruto, odnosno s povećanjem osnovice za 6%, radi čega je njezin tužbeni zahtjev usvojio i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

19.Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate koje u konkretnom slučaju na pojedinačne mjesečne iznose teku od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, s obzirom se plaća i naknada plaće sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih iznosa razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

20.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP- a, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici s tužbenim zahtjevom te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora. Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 82,95 eura sukladno tbr. 7.t.1. u vezi s tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 92/21 dalje: Tarifa), za sastav podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 82,95 eura sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. i tbr. 42. Tarife i podneska od 16. siječnja 2023. kojim je odredio tužbeni zahtjev sukladno tbr. 8.t.3. Tarife u vezi s tbr. 50. i tbr. 42. Tarife u iznosu od 15,63 eura. Nadalje tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 25. siječnja 2023. priznat trošak u iznosu od 82,95 eura, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. i tbr.42. Tarife nakon čega ukupno priznat trošak tužiteljice iznosi 404,39 eura.

21.Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude koji je sud ocijenio kao nepotreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a obzirom da stranka koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, može u sudskoj zgradi preuzeti ovjereni prijepis presude, a sud će ujedno u tom slučaju presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

22.Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja presude do isplate sukladno članku 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

23.Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 9. veljače 2023.

Sutkinja:

Karmen Ošpuh

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467.st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnik I. G., odvjetniku iz Z., F. A. ...

2. Tuženici po punomoćnici M. K. W.

3.MF, PU, PU V. - nakon pravomoćnosti

4. spis