REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-124/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jadranke Biga Milutin, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe punomoćnika privatnog tužitelja T. V., odvjetnika u G., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 04. ožujka 2022. br. K- 128/2017-81, u sjednici vijeća održanoj dana 09. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba privatnog tužitelja M. T., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem K-128/2017 od 04. ožujka 2022., temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19., 130/20 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženici D. R., D. R., D. L. i I. R. oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj M. T. obvezan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 u iznosu od 4.420,20 kuna / 586,66 eura[1] , nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja optuženog I. R., E. D., odvjetnika u K. u iznosu od 4.725,00 kuna / 627,12 eura[1] , te sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08 paušalni iznos od 800,00 kuna / 106,18 eura[1] , sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti te presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj M. T. po punomoćniku, T. V. iz OD V. & R. & C. C. iz G. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i optuženika proglasi krivim za terećena kaznena djela.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi I. R. putem svoga branitelja E. D., odvjetnika u K. sa prijedlogom da županijski sud odbije žalbu privatnog tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

5. Žalba privatnog tužitelja je osnovana.

6. Osnovano žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su i navedeni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se ne može ispitati.

6.1. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja, a nakon što je izložio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. P. Š. i njegov iskaz, kao i iskaze privatnog tužitelja M. T. te saslušanih svjedoka D. T., N. R., I. R. i M. H., prihvaćajući nalaz sudsko-medicinskog vještaka, ujedno prihvaćajući i dio iskaza privatnog tužitelja, zaključio da je tjelesna ozljeda privatnog tužitelja u vidu oguljotine oba koljena nastupila padom koljenima na kolnik ceste, kao posljedica zaprimljenog udarca nogom kojega je privatnom tužitelju zadao optuženi I. R. Međutim, kako nadalje utvrđuje prvostupanjski sud, optuženi I. R. se i ne tereti da je udaranjem noge privatnom tužitelju nanio tjelesnu ozljedu oguljotine oba koljena, već da se terete svi optuženici, i to da su ovu tjelesnu ozljedu nanijeli sa više udaraca po glavi i tijelu privatnog tužitelja, a što ne proizlazi dokazanim, a da bi zadavanje udaraca privatnom tužitelju koji nemaju posljedicu nastupa tjelesne ozljede zalazilo u sferu prekršajne odgovornosti.

6.2. Dakle, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, na što žalitelj s pravom ukazuje, propustio dati valjanu ocjenu u postupku izvedenih dokaza cijeneći ih pojedinačno te dovodeći ih u međusobnu vezu, kako je to propisano člankom 459. stavkom 5. ZKP/08. Izuzev što je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka te dio iskaza privatnog tužitelja, prvostupanjski sud uopće nije analizirao niti cijenio, a niti doveo u vezu, iskaze saslušanih svjedoka čime prvostupanjska presude uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, posve je nejasno zbog čega prvostupanjski sud prihvaća dio iskaza privatnog tužitelja i to u kojem ističe da bi mu uslijed udarca nogom optuženog I. R. (D. R.) i pada na tlo nastala utvrđena ozljeda koljena, a ostatak njegova iskaza uopće ne ocjenjuje, a niti dovodi u vezu sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka, ni nalazom vještaka.

6.3. Obrazloženje pobijane presude je i u znatnoj mjeri i proturječno. To iz razloga što u točki 3.4. obrazloženja prvostupanjski sud citira dio iskaza privatnog tužitelja „D. R. udario me nogom u predjelu moje noge zbog čega sam pao na koljena“, da bi u nastavku obrazloženja zaključio da bi udarac nogom privatnom tužitelju zadao optuženi I. R. i time prouzročio tjelesnu ozljedu, ponavljajući to i u preostalom obrazloženju svoje odluke, zbog čega se ne može niti uzeti da bi se eventualno radilo o omašci u pisanju presude, pa su na taj način razlozi pobijane presude i u znatnoj mjeri proturječni.

6.4. Prema tome, uslijed utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pobijana presuda se niti ne može ispitati, pa je u tom pravcu prihvaćena žalba privatnog tužitelja.

7. U pravu je žalitelj i kada ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ne proizlazi dokazanim da su optuženici počinili utuženo kazneno djelo tjelesne ozljede jer se, kako proizlazi iz pobijane presude, optuženi I. R. ne tereti da bi privatnom tužitelju nanio utvrđenu tjelesnu ozljedu, već se terete svi optuženici i to na način da su ovu tjelesnu ozljedu nanijeli privatnom tužitelju sa više udaraca po glavi i tijelu, a što ne proizlazi dokazanim.

7.1. Iz činjeničnog opisa proizlazi da su optuženici po prethodnom dogovoru i zajednički, u cilju da tjelesno ozljede privatnog tužitelja, optuženi D. R. i optuženi D. R. izvukli ga iz osobnog automobila, a potom optuženi D. R. i optuženi I. R. uhvatili ga i držali za ruke, dok su mu optuženi D. R. i optuženi D. L. zadavali udarce šakama u glavu i nogama čemu su se pridružili i druga dvojica optuženika, a uslijed čega je privatni tužitelj pao na tlo gdje su ga nastavili udarati, pri čemu je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu ogrebotine kože oba koljena.

7.2. Dakle, iz tako postavljenog činjeničnog opisa kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 jasno proizlazi, kako to pravilno smatra i žalitelj da se radi o supočiniteljstvu u počinjenju terećenog djela iz članka 36. stavka 2. KZ/11, a ne o pojedinačnoj odgovornosti svakog počinitelja ponaosob, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

7.3. Naime, iz odredbe članka 36. stavka 2. KZ/11 proizlazi da su supočinitelji kaznenog djela, kada više osoba na temelju zajedničke odluke počini kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji). Dakle, za supočiniteljstvo je odlučno postojanje zajedničke odluke o počinjenju djela i njegovo zajedničko počinjenje. Zajedničko počinjenje kaznenog djela određuju dvije obvezatne komponente, jedna subjektivna i jedna objektivna. Subjektivna komponenta (kolektivna počiniteljska volja) je odluka da zajedno kao počinitelji ostvare kazneno djelo. Svaki supočinitelj je, zajedno s drugim, nositelj odluke o djelu i o tome da se djelo zajednički počini. Bitna je ta međusobna subjektivna povezanost. Svatko hoće svoj doprinos povezati i dopuniti doprinosom drugog, sve do počinjenja djela. Objektivna komponenta temelji se na zajedničkoj odluci o počinjenju djela i određenom, kvalificiranom sudjelovanju u ostvarenju djela. Doprinos supočinitelja mora biti bitan dio ostvarenja plana počinjenja djela. Samo sudjelovanje mora biti dio ostvarenja plana počinjenja djela, dakle, mora biti vlast nad djelom. Svaki supočinitelj, zajedno s drugim, ostvaruje zajedničko djelo dajući pri tome svoj bitan doprinos. S tim u vezi napominje se kako je supočinitelj uvijek onaj sudionik koji je nositelj radnje počinjenja ili jednog njenog dijela, ali i onaj tko je poduzeo radnju koja ne ulazi u opis djela kao njegova radnja počinjenja, ako ova prema okolnostima slučaja u funkcionalnom smislu ima bitno značenje za ostvarenje plana počinjenja djela.

8. Imajući u vidu navedeno, u pravu je privatni tužitelj kada tvrdi da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu pogrešno utvrđeno pa je, prihvaćanjem žalbe privatnog tužitelja, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge, ocijenit će sve dokaze pojedinačno i dovesti ih u međusobnu vezu, posebice iskaz privatnog tužitelja čiji iskaz će dovesti u vezu sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka i to svjedoka D. T. koji je čuo udarac, a kada se približio mjestu događaja uočio je privatnog tužitelja na tlu a optuženike oko njega, svjedoka I. R. koji je također čuo udarac i vidio privatnog tužitelja na tlu i optuženike kako ga udaraju rukama i nogama, svjedoka M. H. koji je vidio da je optuženi D. R. bacio motornu pilu na vjetrobransko staklo automobila privatnog tužitelja, te dok je uzmicao da bi ga udarali optuženici D. i I. R., a kada je pao da bi ga udarali D. R. i D. L., pa će moći izvesti pravilan zaključak o tome da li se radi o supočiniteljima terećenog kaznenog djela, sve to uzimajući u obzir nalaz sudsko-medicinskog vještaka i njegov iskaz da je privatni tužitelj ove prigode zadobio ogrebotine kože oba koljena, pri čemu se ne može isključiti i višestruko udaranje privatnog tužitelja od strane jedne ili više osoba, time da su ti udarci bili iznimno slabi, nedovoljnog intenziteta za nastanak vidljivih ozljeda. Novu presudu će naravno i obrazložiti na način kako je to i propisano člankom 459. ZKP/08.

10. Slijedom svega prednje izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 09. veljače 2023.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Jadranka Biga Milutin,v.r.