REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-12/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jadranke Biga Milutin, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. V. i B. V., zbog kaznenog djela iz članka 241. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi branitelja optuženika D. Š. i A. S. odvjetnika u Z., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru pod brojem 92 K-442/2019 od 20. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 09. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optužene L. V. i optuženog B. V., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijenom presudom pod brojem 92 K-442/2019 od 20. rujna 2021. Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženu L. V. zbog kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. KZ/11 i optuženog B. V. zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11 činjenično i pravno navedenog u izreci te presude. Optuženoj L. V. je na temelju članka 241. stavka 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, nakon čega joj je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Optuženom B. V. je na temelju članka 241. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci pa mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22- dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženicima da nadoknade paušalni trošak u iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura[1] , svaki, koji iznos su dužni platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena L. V. po branitelju, odvjetniku D. Š. iz Z. i to zbog bitne povrede zakona o kaznenom postupku, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode obrane te pobijanu presudu preinači na način da optuženu L. V. oslobodi od optužbe.

4. Žali se i optuženi B. V. po braniteljici, odvjetnici A. S. iz O. društva F. K., A. V. & partneri d.o.o. iz Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama i troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO-12/2022 od 20. siječnja 2022.

7. Žalbe optuženika su osnovane.

8. U pravu su žalitelji kada u žalbi navode da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

8.1. Naime, iz činjeničnog opisa utuženog kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da su optuženici postupali na inkriminirani način u cilju da onemoguće ostvarenje prava vlasništva oštećenika B. V. nad dionicama TD T. d.d. Z. koje vlasništvo istome pripada s osnova bračne stečevine, dok bi iz zakonskog opisa djela proizlazilo da bi optuženica L. V. otuđila stvar oštećenika B. V. čije interese bi zastupala i na kojoj stvari bi oštećeni imao pravo uživanja, pri čemu bi joj optuženi B.

V. u tome pomogao.

8.2. Dakle, time bi izreka presude bila ne samo nerazumljiva već i proturječna sama sebi jer nije jasno da li nad dionicama TD T. oštećenik B. V. ima pravo vlasništva s osnova bračne stečevine, kako to stoji u činjeničnom opisu djela iz izreke presude, ili pak oštećeni nad dionicama ima pravo uživanja, kako to stoji u zakonskom opisu djela. Ovo posebno iz razloga, na što žalitelji sa pravom ukazuju, što se pravo uživanja sastoji od ovlaštenja koristiti tuđu stvar za osobne potrebe uživatelja i njegove obitelji iz čega bi proizlazilo da se pravo vlasništva nad stvari nikako ne može poistovjetiti sa pravom uživanja koje pravo se ustanovljuje na tuđoj stvari, a ne na stvari u svojem vlasništvu. Pri tomu se posebno naglašava da sukladno članku 36. stavku 3. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ 103/15, 98/19, i 47/20) bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Prema tome, kada u činjeničnom opisu djela stoji da oštećenom B. V. dionice pripadaju u vlasništvo s osnova bračne stečevine, tada u obrazloženju pobijane presude (str. 9 pasus 2. i 3.) je posve nerazumljivo utvrđenje prvostupanjskog suda kada zaključuje da bi optužena L. V. otuđila dionice oštećenika B. V. čije je interese zastupala kao imateljica dionica na koju su dionice glasile, ali na kojima je oštećenik B. V. kao bračni drug imao pravo uživanja u vidu stjecanja dividendi i drugih prava.

8.3. Slijedom prethodno izloženog, valjalo je kao osnovane prihvatiti žalbe optuženika izjavljene iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Osim toga, osnovano optužena L. V. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio dokazne prijedloge obrane, čime je povrijedio pravo obrane i time počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

9.1. Naime, diskreciono je pravo suda da li će prihvatiti dokazne prijedloge stranaka ili ne. Međutim, ukoliko ne prihvati dokazne prijedloge, u ovom slučaju optuženika, dužan je u svojoj odluci navesti zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, kako je to i propisano člankom 459. stavkom 5. ZKP/08 i nije dostatno samo pozivajući se na odredbu članka 421. stavka 1. točki 1.-4. ZKP/08 odbiti dokazne prijedloge bez dodatnog obrazloženja takve odluke.

9.2. Stoga je prvostupanjski sud, kada je na ročištima održanim dana 18. lipnja 2021. te 11. kolovoza 2021. odbio dokazne prijedloge optuženika, bez da je to obrazložio u svojoj odluci, povrijedio time pravo obrane i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10. Međutim, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane i počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 kada je ročište održano dana 11. kolovoza 2021. bez nazočnosti optuženog B. V., kako to pogrešno smatra taj žalitelj.

10.1. Uvidom u zapisnik s ročišta održanog 11. kolovoza 2021. proizlazi da optuženi B. V. istome nije nazočio te je konstatirano da je opravdao svoj nedolazak, ali da je ročištu nazočila njegova braniteljica A. S. Kada se uzme u obzir da je taj optuženik prisustvovao raspravi dana 18. lipnja 2021. na kojoj je započela rasprava, pročitana je optužnica na koju se taj optuženik očitovao te primio na znanje održavanje slijedeće rasprave i to 11. kolovoza 2021. na koju nije pristupio, ali je opravdao svoj nedolazak, tada su se time ostvarili svi uvjeti za održavanje rasprave bez prisutnosti optuženika, kako je to i propisano člankom 404. stavkom 5. ZKP/08, budući se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina. Stoga je posve neutemeljena žalba toga optuženika da bi mu, održavanjem rasprave u njegovoj odsutnosti, bilo povrijeđeno pravo obrane.

11. Slijedom prethodno izloženog, zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 valjalo je, prihvaćajući žalbe optuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

12. Kako se pobijana presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, valjalo je, u smislu članka 487. stavka 4. ZKP/08 dati i ocjenu svih žalbenih navoda sukladno stavku 3. toga članka.

12.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, uslijed utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

12.2. Prvo valja navesti da je pogrešan stav optuženog B. V. da dionica kao vrijednosni papir, nije stvar, niti pokretna niti nepokretna. Pravilno je prvostupanjski sud u tom smislu zaključio da su dionice pokretna stvar jer je njihova vrijednost mjerljiva u novčanim iznosima. Naime, dionica je vlasnički vrijednosni papir koji predstavlja pravo vlasništva u određenom dioničkom društvu. Osim toga, vrijednosni papir je stvar – objekt stvarnih prava (prava vlasništva, založnog prava), pa se tako u vrijednosne papire koje sadrže neko imovinskog pravo ubrajaju i mjenica, ček, obveznice, dionica i dr. Stoga okolnost da kazneni zakon ne sadrži definiciju stvari, kako to pogrešno smatra žalitelj, ne upućuje na to da se u konkretnom slučaju dionice ne bi mogle smatrati stvarima u kaznenopravnom smislu.

13. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi zauzeo stav da su optuženici sklopili Ugovor o darovanju dionica dana 06. prosinca 2016. iako isti datira od dana 26. studenog 2010., neposredno pred zaključenje postupka diobe bračne stečevine, kada je i ovjeren kod javnog bilježnika, a potom i proveden kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva dana 19. prosinca 2016., a koji dan se ima uzeti kao službeni dan prijenosa dionica. Nastavno tomu, prvostupanjski sud smatra neuvjerljivim da su optuženici Ugovor o darovanju dionica sklopili 26. studenog 2010. i to prije podnošenja tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, budući bi optuženica L. V. upravo u svojoj tužbi na diobu bračne stečevine u istu uvrstila i predmetne dionice, a što da ne bi učinila da ih je doista prethodno darovala svome sinu optuženiku B. V. 13.1. Izloženi stav prvostupanjskog suda se, za sada, ne može prihvatiti. Naime, braniteljica optuženog B. V. je u svom podnesku od 06. kolovoza 2021. predložila da se pribavi spis Općinskog suda u Zadru pod br. P-1667/16 iz kojega bi bilo razvidno da je uz tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i upisa zaprimljenu kod suda 31. kolovoza 2016., dostavljen i neovjereni Ugovor o darovanju dionica od 26. studenog 2010., iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni Ugovor sklopljen i prije 06. prosinca 2016., kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Navedeni dokazni prijedlog obrane, prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na odredbu članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 na ročištu 11. kolovoza 2021., da bi na slijedećem ročištu odlučio pročitati tužbu u predmetu P-1667/16 sa Ugovorom o darovanju dionica, bez da je pribavio predmetni parnični spis te izvršio uvid u isti.

13.2. Suviše, iz iskaza oštećenog B. V. bi proizlazilo da je pokrenuo postupak za poništenje Ugovora o darovanju dionica te da su, kako je naveo i prvostupanjski sud i drugostupanjski sud donijeli presude u njegovu korist. Stoga je osnovano državni odvjetnik tijekom postupka predlagao pribavljanje spisa radi uvida u isti, a koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio nalazeći ga odugovlačećim, a upravo bi se iz toga predmeta moglo utvrditi razlog poništenja Ugovora o darovanju dionica.

13.3. Prema tome, i činjenično stanje je za sada, pogrešno, a osim toga i nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo, prihvatiti žalbe žalitelja podnesene i zbog te žalbene osnove.

14. Stoga, uzimajući u obzir sve prethodno izloženo, valjalo je prihvatiti žalbe oboje optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, sve sukladno članku 483. stavku 1. ZKP/08.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke te će provesti sve do sada izvedene dokaze, pribavit će i parnične spise na koje mu je ukazano te će izvršiti uvid u iste, po potrebi provest će i druge dokaze. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, polazeći od odredbe članka 36. stavka 3. Obiteljskog zakona prema kojemu su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, utvrdit će da li u takvoj situaciji, jedan od bračnih drugova može imati založno pravo, pravo zadržavanja ili pravo uživanja nad bračnom stečevinom, a što je objekt zaštite kod kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. KZ/11, a koja prava se ustanovljuju na tuđoj nekretnini. Nakon toga će moći zaključivati da li je ovdje riječ o kaznenom djelu povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. KZ/11, ili je eventualno riječ o nekom drugom kaznenom djelu, ili inkriminirano ponašanje optuženika uopće predstavlja kazneno djelo, a potom će donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu koju će valjano i u potpunosti obrazložiti.

U Šibeniku, 09. veljače 2023.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Jadranka Biga Milutin,v.r.