Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-103/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz I.-G., OIB: …, zastupane po punomoćnici Z. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. b. M., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-752/2020-22 od 11. travnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Žalbe se uvažavaju, te se ukida pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-752/2020-22 od 11. travnja 2022., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio pobijanu presudu izreka koje u cijelosti glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku – K. b. M., Z., OIB: …, da tužitelju – M. S., I.-G., OIB: …, na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 10.360,86 Kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 339,28 Kn tekućom od 16. srpanj 2014. do isplate,

- na iznos od 200,99 Kn tekućom od 16. kolovoz 2014. do isplate,

- na iznos od 77,18 Kn tekućom od 16. rujan 2014. do isplate,

- na iznos od 121,48 Kn tekućom od 16. studeni 2014. do isplate,

- na iznos od 121,48 Kn tekućom od 16. siječanj 2015. do isplate,

- na iznos od 317,50 Kn tekućom od 16. veljača 2015. do isplate,

- na iznos od 104,76 Kn tekućom od 16. ožujak 2015. do isplate,

- na iznos od 108,76 Kn tekućom od 16. svibanj 2015. do isplate,

- na iznos od 232,82 Kn tekućom od 16. lipanj 2015. do isplate,

- na iznos od 259,18 Kn tekućom od 16. srpanj 2015. do isplate,

- na iznos od 130,60 Kn tekućom od 16. kolovoz 2015. do isplate,

- na iznos od 133,04 Kn tekućom od 16. rujan 2015. do isplate,

- na iznos od 134,94 Kn tekućom od 16. listopad 2015. do isplate,

- na iznos od 238,61 Kn tekućom od 16. studeni 2015. do isplate,

- na iznos od 116,30 Kn tekućom od 16. ožujak 2016. do isplate,

- na iznos od 115,85 Kn tekućom od 16. travanj 2016. do isplate,

- na iznos od 145,30 Kn tekućom od 16. svibanj 2016. do isplate,

- na iznos od 247,93 Kn tekućom od 16. lipanj 2016. do isplate,

- na iznos od 28,75 Kn tekućom od 16. rujan 2016. do isplate,

- na iznos od 3,05 Kn tekućom od 16. listopad 2016. do isplate,

- na iznos od 273,11 Kn tekućom od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 110,82 Kn tekućom od 16. lipanj 2017. do isplate,

- na iznos od 11,63 Kn tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 69,07 Kn tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 11,10 Kn tekućom od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 265,32 Kn tekućom od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 139,96 Kn tekućom od 16. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 15,76 Kn tekućom od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 5,06 Kn tekućom od 16. ožujak 2018. do isplate,

- na iznos od 129,77 Kn tekućom od 16. travanj 2018. do isplate,

- na iznos od 135,96 Kn tekućom od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 94,52 Kn tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 1546,91 Kn tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 86,51 Kn tekućom od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 229,63 Kn tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 214,67 Kn tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 237,05 Kn tekućom od 16. studeni 2018. do isplate,

- na iznos od 173,86 Kn tekućom od 16. prosinac 2018. do isplate,

- na iznos od 147,73 Kn tekućom od 16. ožujak 2019. do isplate,

- na iznos od 164,15 Kn tekućom od 16. travanj 2019. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 6.236,39 kn do zatraženog iznosa 10.360,86 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, koji se odnosi na razlike u mjesecima za 2015. prosinac, za 2016. siječanj, veljača, travanj, svibanj, kolovoz, rujan, studeni, prosinac, za 2017.g. siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, studeni prosinac, 2018.g. siječanj, veljača, travanj, svibanj, lipanj, kolovoz, rujan, listopad, prosinac, 2019.g. siječanj, ožujak, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2022.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadom troška preko dosuđenog iznosa 2.500,00 kuna, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žalbu podnose obje stranke, pobijajući je iz svih žalbenih razloga.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Navedeni iznos tužiteljici je dosuđen kao radnici tuženika na radnom mjestu medicinske sestre s osnove manje isplaćene plaće za prekovremene sate u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2019., na ime povećane plaće s osnove posebnih uvjeta rada te s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio, s tim da između stranaka niti nije sporno, da je tuženik tužiteljici obračunavao povećanje osnovne plaće s navedenih osnova, ali samo za sate koji se odnose na redovni rad. Dakle, ne i za prekovremene sate. U odnosu na navedeni dio potraživanja tužiteljice, između stranka je sporno da li je navedene dodatke na osnovnu plaću moguće kumulirati sa dodatkom na osnovnu plaću od 50%, na koji radnik ostvaruje pravo za prekovremene sate. Za slučaj da tužiteljica ostvaruje pravo na kumulaciju dodataka na plaću, između stranaka je također sporno na koji način se imaju izračunati prekovremeni sati, tj. što točno ulazi u redovni mjesečni fond sati, a u vezi toga kako tumačiti odredbe članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13., 96/15. - dalje: KU/13), odnosno članka 49. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18. - dalje KU/18), te kakav je domašaj tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

7. Prvostupanjski sud pobijanu presudu zasniva na ocjenama da je navedena kumulacija dozvoljena, kao i da u redovni mjesečni fond sati ulazi 40-satno tjedno radno vrijeme, bez subota i nedjelja, s tim da se do 21. prosinca 2015. u isto ne uračunavaju, a nakon toga uračunavaju blagdani koji padaju u radni dan. Ovo polazeći od različitih tumačenja navedenih odredbi po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Zajedničko povjerenstvo), kroz pojedina razdoblja njihove primjene, i to Zaključkom broj 148. od 1. srpnja 2015. te Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015.

Na žalbu tuženika:

8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo ocijenivši da je navedena kumulacija dozvoljena. Dakle, da odredba članka 51. stavak 1. KU/13 kao i odredba članka 49. kasnije važećeg KU/18, kojima je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na povećanja osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim prethodno navedenim osnovama. Naime, navedene odredbe, kojima je propisano pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, treba tumačiti na način da je njima samo propisano na koju osnovicu se vrši obračun povećanja od 50% za prekovremeni rad, tj. da se ovaj obračun vrši na osnovnu plaću. Pri tumačenju navedenih odredbi treba svakako imati u vidu da se složenost poslova tužiteljice, kao i njezina kvalificiranost za obavljanje tih poslova ne mijenjaju ovisno od toga da li se ovi poslovi obavljaju unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga, u prekovremenom radu. Konačno, o navedenom pravnom pitanju u primjeni KU/13 ovakvo pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019.

Na žalbu tužiteljice:

9. Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

10. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene". Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da navedeni Zaključak o vremenskom važenju svakog pojedinog tumačenja odredbi KU nije protivan niti jednoj zakonskoj odredbi, kao da niti Zaključak broj 153. nije u suprotnosti sa odredbama članka 51. stavaka 9. i 10. KU/13. odnosno članka 49. stavaka 9. i 10. KU/18, koje glase: “Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

Iz navedenih razloga su neosnovani suprotni žalbeni navodi tužitelja, koji se u bitnome svode na tvrdnje da je potrebno razlikovati mjesečni fond radnih sati od redovne mjesečne satnice, zbog toga što se u suprotnom radnici koji su u obvezi raditi blagdanom koji pada u radni dan, nalaze u nepovoljnijem položaju od ostalih radnika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da se do 21. prosinca 2015.u redovni mjesečni fond sati tužitelja ne uračunavaju, a nakon toga uračunavaju, blagdani koji padaju u radni dan.

11. Međutim, osnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), kada je točkom I izreke tuženiku naložio isplatu iznosa od 10.360,86 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da bi točkom II izreke odbio dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 6.236,39 kuna do zatraženog iznosa od 10.360,86 kuna, definirajući pri tom iznos za koji je tužbeni zahtjev odbijen, kao razliku u mjesecima za razdoblje od prosinca 2015. do ožujka 2019. Naime ovakav odbijajući dio izreke pobijane presude je kontradiktoran onome dijelu dosuđujućeg dijela kojim je tužiteljici dosuđen cjelokupni zatraženi novčani iznos od 10.360,68 kuna. Pri tome presudu dodatno čini nerazumljivom i to što iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u skladu sa kojim je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev kroz stupnjevitu tužbu, niti ne proizlazi da bi primjenom materijalnog prava onako kako ga (pravilno) tumači prvostupanjski sud, osnovani dio tražbine tužiteljice iznosio 6.236,39 kuna. Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno naložio vještaku da u drugoj varijanti izračuna visinu tražbine, polazeći od toga da mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa osam sati, primjenjujući od 21. prosinca 2015. Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153., vještak je u navedenoj varijanti, kako to shvaća ovaj drugostupanjski sud, mjesečni fond sati na navedeni način izračunao za cijelo utuženo razdoblje. Dakle, nije izračun izvršio na način da za razdoblje do 21. prosinca 2015. mjesečni fond sati računa tako da se u isti ne uračunavaju blagdani koji padaju u radni dan, te da se tek nakon navedenog datuma u mjesečni fond sati uračunaju i navedeni dani.

12. Slijedom navedenog je pobijana presuda ukinuta te je predmet vraćen sudu prvog stupnja, uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti prethodno navedene nedostatke, u koju svrhu će ocijeniti da li je potrebno provesti dopunsko vještačenje po financijskom vještaku.

Bjelovar, 9. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Smiljka Premužić v. r.