Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1098/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 Pn-1026/2014-63 od 18. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 Pn – 1026/2014-63 od 18. siječnja 2022.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužiteljici V. J. iznos od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2013. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.116,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi

od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 130.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2013. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 40.600,00 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kn, kao neosnovan.".

2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužena i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kao i u odluci o parničnim troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete nastale kao posljedica neosnovanog pritvaranja tužiteljice i vođenje kaznenog postupka koji je pravomoćno obustavljen.

7. Svoj zahtjev za naknadu neimovinske štete tužiteljica temelji na činjeničnom osnovu:- okolnostima neosnovanog lišenja slobode i pritvora u razdoblju od 3. studenog do 26. studenog 2003., dakle nakon što je 23 dana provela u pritvoru, te kaznenom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnih isprava – krivotvorenje isprava opisano po članku 311. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, kao i kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem oružja i eksplozivnih tvari opisano po članku 335. stavak 2. KZ-a koja su joj neosnovano stavljena na teret jer je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2818/10 od 31. siječnja 2012. obustavljen kazneni postupak protiv tužiteljice.

8. Naime, tužiteljica tužbenim navodima ističe da je u navedenom dugotrajnom razdoblju u trajanju ovog postupka u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim postupanjem njen život u potpunosti promijenjen na način da joj je uništen osobni i poslovni ugled i narušeno zdravlje, te zahtjev za naknadu štete potražuje temeljem odredbe članka 480. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje: ZKP).

9. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja u bitnom utvrdio sljedeće:

- kako je tužiteljica boravila u pritvoru u razdoblju od 3. studenog do 26. studenog 2003. dakle, ukupno 23 dana,

- kako i z sadržaja optužnog prijedloga od 17. studenog 2010. u predmetu Ko-2818/2010 razvidno je da je tužiteljica bila optužena za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem oružja i eksplozivnih tvari, opisanog i kažnjivog po članku 335. stavku 2. tada važećeg Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 84/05, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11), dakle radi se o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je državni odvjetnik bio dužan pokrenuti kazneni postupak protiv ovdje tužiteljice.,

- kako iz sadržaja zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 31. siječnja 2012. Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2818/10 je utvrđeno da na tu raspravu nije pristupio ODO Zagreb, ali je sud utvrdio da je nesporedno prije početka rasprave u sudnicu pristupila ZODO L. O. G. te izjavila da odustaje od daljnjeg kaznenog progona protiv ovdje tužiteljice i njezinog supruga jer je uvidom u prekršajne spise utvrđeno da su isti vezano uz posjedovanje oružja koje im se stavlja na teret u optužnom aktu pravomoćno presuđeni rješenjem Prekršajnog suda br. J-1538-4 od 13.6.2005. za I. okrivljenika M. J. i rješenjem broj J-1048/04 od 16.7.2007. u odnosu na II. okrivljenicu V. J. te je sud raspravnim rješenjem obustavio kazneni postupak. - kako je kazneni postupak protiv tužiteljice pokrenut u studenom 2003., a okončan u siječnju 2012., dakle trajao je više od punih 8 godina.

-kako je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona jer je tužiteljica za isto djelo već osuđena u prekršajnom postupku i to 16. srpnja 2007.,

-kako je od osude tužiteljice u prekršajnom postupku do odustanka državnog odvjetnika od kaznenog progona u kaznenom postupku za isto djelo prošlo više od 4 godine i 6 mjeseci

- kako je radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između dugotrajnog vođenja kaznenog postupka i zdravstvenih problema tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. A. J. S., psihijatru.

- kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljica uslijed pritvaranja u studenom 2003. te trajanja sudskog postupka od 2003. do 2013. razvila psihičke smetnje koje su rezultirale ponavljajućim povratnim depresivnim poremećajem zbog čega je bila u ambulantnom tretmanu psihijatra od 2003. do 2007., a zbog tih tegoba je imala i jedno bolničko liječenje. Na svim pregledima je navedena dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja, od srednjeg do teškog stupnja, a na pregledu od 7. studenog 2006. se uz tu dijagnozu navodi i dijagnoza anksioznog poremećaja ličnosti, a od 17. siječnja 2007. i dijagnoza graničnog poremećaja ličnosti. Od psihičkih tegoba tužiteljice se kontinuirano opisuje naglašena anksioznost, umor i iscrpljenost, disfunkcionalnost, depresivne misli nemoći i bespomoćnosti osjećaj manje vrijednosti. Bolničko psihijatrijsko liječenje provedeno je od 10.-27. studenog 2006. jer se ambulantnim liječenjem nije postiglo poboljšanje u funkcioniranju tužiteljice, a u tom liječenju je liječnik psihijatar iznio mišljenje da je boravak u pritvoru kod tužiteljice provocirao trajnu psihičku dekompenzaciju. Potvrđena je dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja teškog stupnja, uz dijagnozu organskog psihosindroma, graničnog poremećaja ličnosti te somatske dijagnoze. U psihičkom statusu je opisana anksioznost, depresivno-disforično raspoloženje, depresivne misli, zaokupljenost traumatskim događajima iz prošlosti i bezvoljnost. Psihijatar je mišljenja kako se radi o vrlo vulnerabilnoj i narcistički povredljivoj ličnosti koja se uslijed egzogenih stresora dekompenzirala uz depresivnu simptomatiku, a liječenjem nije došlo do restitucije u funkcioniranju ličnosti. Psihijatrijskim intervjuem potvrđeno je da su pritvaranje i boravak tužiteljice u pritvoru te medijski napisi vezani za djela koja su joj stavljana na teret predstavljali stresore koji su otkočili njezinu psihičku dekompenzaciju. Dugotrajnost kaznenog postupka je iscrpila njezine mehanizme adaptacije i rezultirala ponavljajućim depresivnom epizodama od srednjeg do teškog stupnja.,

-da je posljedično kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 20% zbog ponavljajućih smetnji iz kruga povratnog depresivnog poremećaja od srednjeg do teškog stupnja, a odnosi se na osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje.,

-da je tužiteljica trpjela vrlo intenzivan kratkotrajan primarni strah u trenutku lišenja slobode, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg do tri tjedna te blažeg do tri mjeseca. Trajne psihičke smetnje u smislu povratnog depresivnog poremećaja su uzročno-posljedično vezane za pritvaranje u studenom 2003., boravak u pritvoru i dužinu trajanja kaznenog postupka.

- kako iz očitovanja na prigovore tuženice vještakinja navodi kako joj nije poznato da li je tužiteljica ranije psihijatrijski liječena, ali je prilikom pregleda izjavila da je od 2003. do 2006. diskontinuirano liječena po psihijatru ambulantno, a tako je navedeno i u medicinskoj dokumentaciji iz 2006. U odnosu na navode tuženika da se u medicinskoj dokumentaciji ne spominje štetni događaj već tegobna maritalna situacija tužiteljice navodi da se štetni događaj spominje u otpusnom pismu od KP Vrapče od 10. studenog do 27. studenog 2006. i u otpusnom pismu se navodi slijedeće: "dodatni vanjski stresor koji je provocirao trajnu psihičku dekompenzaciju je pritvor bolesnice zbog suprugovog posla."

10. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu neimovinske štete ocjenjujući dokazanim kako činjenične navodi tužbe koje se odnose na kazneni postupak koji se vodio protiv tužiteljice u razdoblju od 2003. do 2012., tako i narušenog osobnog i poslovnog ugleda tužiteljice te narušeno zdravstveno stanje zbog neosnovanog pritvaranja, a osnovom provedenog medicinskog vještačenja.

11. U navedenom stanju stvari prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete odlučio primjenom odredbe članka 480. stavak 1. točka 1. ZKP-a u vezi sa odredbom članka 19. stavak 2., članka 1100. stavak 1., članka 1046. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

12. Naime, osnova odgovornosti tuženika za štetu posebno je regulirana citiranim odredbama ZKP-a koji pravo na naknadu štete prizna osobi koja je bila u pritvoru, a postupak je obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom optužba odbijena. Kako u smislu ovih odredbi obvezno pravni odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu nastaje tek onda kada protiv osobe koja bila u pritvoru postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom optužba odbijena. U konkretnom slučaju prema utvrđenju prvostupanjskog suda kazneni postupak protiv tužiteljice obustavljen je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2818/10 od 31. siječnja 2012. Kako je ZOO/05 u relevantnim odredbama stupio na snagu 1. siječnja 2006. (članak 1165. ZOO/05) to zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog rješenja slobode ali je sagledavati prema odredbama članka 19., članka 1046. i članka 1099. do 1006 ZOO/05. Navedene odredbe, između ostalog predstavljaju širu osnovu u kojoj se oštećeniku priznaje pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u odnosu na odredbe članka 200. ZOO/91. Tako se prema citiranim odredbama ZOO/05, neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Prema ovom zakonu prihvaćenoj objektivnoj koncepciji ovu štetu čini već sama povreda prava osobnosti (samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik/odgovorna osoba/odgovara), dok su pretrpljeni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade kada težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravo na dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. ZOO/05.

13. Utvrđujući posljedice neosnovanog pritvaranja sud prvog stupnja je proveo postupak vještačenja po liječniku vještaku odgovarajuće struke iz kojeg proizlazi kako je kod tužiteljice uslijed pritvaranja u studenom 2003. razvile se psihičke smetnje koje su rezultirale ponavljajućim povratnim depresivnim poremećajem zbog čega je bila u ambulantnom tretmanu psihijatra od 2003. do 2007. zbog tih tegoba je imala jedno bolničko psihijatrijsko liječenje u periodu od 10. do 27. studenog 2006.

14. Na ovu okolnost u svom vještačkom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak psihijatar dr. Andrea Jambrošić Sakoman iskazala kako je boravak u pritvoru kod tužiteljice provocirao trajnu psihičku dekompenzaciju uslijed pritvaranja i boravka tužiteljice u pritvoru te medijskih natpisa vezano za djela koja su joj se stavljala na teret. Zbog toga joj je potvrđena dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja teškog stupnja uz dijagnozu organskog psiho sindroma graničnog poremećaja ličnosti te somatske dijagnoze zbog čega je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 20% a ista je trpjela vrlo intenzivan kratkotrajan primarni strah u trenutku lišenja slobode, sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg do tri tjedna i blažeg do tri mjeseca.

15. Prihvaćajući nalaz vještaka kao stručan, argumentiran i dovoljno obrazložen zasnovan na dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji opservaciji tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja utvrđuje osnova odredba članka 260. ZPP-a kako je stupanj zaostalih trajnih posljedica procijenjen u omjeru od 20% isključivo posljedica neosnovanog pritvaranja.

16. Naime, prema odredbi članka 25. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 8/98), svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

17. Nadalje, odredbom članka 480. ZKP propisno je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

18. Iz navedenih odredbi proizlazi pravo osobe koja je nezakonito bila lišena slobode da joj Republika Hrvatska nadoknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode.

19. Pri dosuđivanju naknade štete valja imati na umu sve okolnosti slučaja, kao što su trajanje lišenja slobode, uvjete izdržavanja kazne, činjenicu izdvajanja iz obitelji, reakcije životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i moguće osude, posljedice boravka u pritvoru na psihičko i fizičko zdravlje, a posebice jačinu i trajanje duševnih boli koje je zbog toga pretrpio oštećenik.

20. Stoga ne postoji zakonska osnova za dosuđivanje posebne naknade štete zbog neopravdanog (i dugotrajnog) vođenja kaznenog postupka, jer Zakon o kaznenom postupku kao pravno priznati oblik naknade štete predviđa, osim neosnovanog pritvaranja, još samo štetu zbog neosnovane osude. Ovim je ujedno odgovoreno na žalbene navode tužiteljice.

21. S druge strane, dani su jednako jasni razlozi o tome da su sve te okolnosti (teško podnošenje tužiteljičina lišenja slobode, smanjenje njenih životnih aktivnosti, strah i poniženje koje je pretrpio, povreda ugleda) uzete u obzir prilikom dosuđenja jedinstvene naknade za pretrpljene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode, koju je u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud cijenio u iznosu od 60.000,00 kuna kao primjerenu pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti kod tužiteljice uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode.

22. Naime, prvostupanjski je sud, prilikom odmjeravanja, a drugostupanjski sud prilikom preispitivanja visine naknade, vodio računa o svim okolnostima na koje tužena ukazuje u žalbi imajući u vidu odredbe članka 19. stavka 2. i članka 1100. stavka 1. ZOO-a, kojima je reguliran institut prava na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici za naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja odnosno trajanje lišenja slobode i izdvajanje tužiteljice iz obitelji i reakcije životne i radne sredine na lišenje slobode i strah i psihičke posljedice koje je na tužiteljicu pritvaranje ostavilo, tužiteljici valjalo dosuditi navedenu naknadu kao primjerenu svim okolnostima.

23. Napominje se da za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode primjenom članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do obustave postupka. U primjeni navedene zakonske odredbe bitan je sam ishod postupka (da protiv osobe koja je bila u pritvoru nije došlo do pokretanja kaznenog postupka odnosno da je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena).

24. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane, a pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i odlučiti kao u izreci.

25. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 2. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). Stranke određeno i ne pobijaju odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

26. Zahtjev tužiteljice da joj tužena naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu 9. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.